Eni Buljubašić (Split) Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu e.buljubasic@gmail.com

1. Eni Buljubašić (Split)Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitue.buljubasic@gmail.com Paradoksi u modernom klapskom diskursu I. 67. Istraživačko veče Graz, 8. 4. 2014.

2. Sadržaj prezentacije 1) Uvod: od tradicionalne do moderne klape 2) Moderna klapa i odnos prema tradiciji 2.1. Tekst: suvremen i/li arhaičan 2.1.1. Prvi primjer 2.1.2. Drugi primjer 3) Zaključak: Paradoksi ‘autentičnosti’ u tekstovima klapskih pjesama 4) Bibliografija i izvori

3. 1. Uvod: od tradicionalne do moderne klape Klapa je naziv za tradicionalno dalmatinsko višeglasno a capella pjevanje koje se od 2012. godine nalazi se na Unescovoj listi nematerijalne kulturne baštine. Klape su kao društveni fenomen u posljednjih dvadesetak godina doživjele kulturni boom i značajnu transformaciju. Joško Ćaleta, etnomuzikolog i aranžer festivalskih i modernih klapskih pjesama, primjećuje pomak u shvaćanju klapske pjesme od 1997., kada naslov njegova rada glasi KLAPA SINGING, A TRADITIONAL FOLK PHENOMENON OF DALMATIA, do 2008. kada piše o THE „KLAPA MOVEMENT” – MULTIPART SINGING AS A POPULAR TRADITION. Klapsko pjevanje je u međuvremenu doživljelo transformaciju od tradicionalnog narodnog fenomena do popularnogpokreta.

4. Ćaleta (2008) klapsko pjevanje tako dijeli na tradicionalnu, festivalsku i, od 2003. godine, modernu klapsku pjesmu. Modernu klapu od tradicionalne razlikuje uporaba instrumenata, glazbeni aranžman i razne fuzije. Međutim, ovaj rad se bavi modernim klapskim diskursom pri čemu se razumijeva sveukupnost teksta, glazbe, videospotova, načina izvođenja i prezentacije novokomponiranih klapskih pjesama s jedne strane, te diskurzivni odnosi moderne klape s drugim diskursnim i društvenim praksama u društvu.

5. 2. Moderna klapa i odnos prema tradiciji Klapsko pjevanje nastalo je sredinom 19. stoljeća u Dalmaciji. S etnomuzikološkog aspekta klapska pjesma je definirana kao „dalmatinska folklorna urbana pjesma, pjevana a capella četveroglasno, rjeđe troglasno; s lirskim, najčešće ljubavnim tekstovima” (Povrzanović 1989: 90). Moderna klapa se na svim razinama udaljava od tradicionalne. S glazbene strane, koriste se instrumenti, narušava homofonija, rade se fuzije itd. pa, primjerice, Milošević (2011), u ispitivanju repertoara za klape na festivalu Večeri dalmatinske pisme u Kaštelima u razdoblju 1999.—2008., koristi izraz deklapizacija klape, prvenstveno komentirajući način izvođenja, primjerice momente kada homofonija proklizava u polifoniju, uvođenje sinkopiranog ritma itd.

6. 2.1. Tekst: suvremen i/li arhaičan Tekstovi su novokomponirani, uz ljubavne se pojavljuju i domoljubni, a neki se bave i suvremenim društvenim fenomenima (Klapa Florijan, Klapa Iskon), dok nastup (najčešće) više nije spontan, u konobi ili pod djevojčinim prozorom, već na pozornici, na stadionu ili organiziran za turiste. Iz nastojanja da se ovim promjenama doskoči te da se moderna klapa prikaže tradicionalnom izranjaju zanimljivi paradoksi. M. Biti i D. Grgurić u knjizi TVORNICA PRIVIDA (2010) klapu promatraju prvenstveno kao tržišni fenomen čija je diverzifikacija dovela do toga da su se pojedini primjeri tzv. klapskog pjevanja toliko udaljili od ishodišta da se više ne mogu nazivati klapama. Autorice smatraju da je potrebno, kako bi se i u popularizaciji klape očuvao tradicionalni temelj, ostati vjeran ili građi ili načinu izvođenja klapske pjesme: „[...] nešto izvorno treba biti sačuvano da bi se uopće moglo govoriti o tradicijskoj vrijednosti. Ako se odustaje od građe, onda se treba vratiti načinu – onom klapskom, izvornom, spontanom. Sama homofonija naprosto nije dostatna“ (2010: 140).

7. 2.1.1. Prvi primjer Shodno tome, budući da spontanost izvedbe suvremeni izvođači ne mogu (lako) simulirati, često se okreću tradicionalizaciji svojih tekstova. Tradicionalne klapske pjesme bile su dakle na čakavskom idiomu. Na području Dalmacije čakavski idiom je danas generalno sačuvan na otocima dok je na obali prevladao štokavski. Suvremene klape bliske pop glazbi nastoje zvučati tradicionalno te zato čakavizirajusvoje tekstove, odnosno ubacuju u njih riječi čakavskog i starinskog prizvuka. Jedan takav primjer je tekst KAD JE POŠLA ĆA klape Rišpet. Prva strofa glasi:

8. „Sunce se skalalo, sve se išporkalokad je pošla ća More se povuklo, u srcu zatuklokad je pošla ćaZvona su fermala i umukla valakad je pošla ćaSve se išempjalo, od kraja molalokad je pošla ća [...]” Izrazi išporkati (isprljati), fermati (zaustaviti se), išempjatise (poludjeti), molati (otpustiti) talijanskog su podrijetla i pripadaju dalmtinskom podneblju, no njihova je frekvencija u opadanju, a svojim brojem u ovoj pjesmi ostavljaju dojam usiljenog katalogiziranja dalmatinskih izraza te suvremenom „uhu” paradoksalno prije ostavljaju takav dojam umjesto dojma autentičnosti.

9. 2.1.2. Drugi primjer Drukčiji je primjer pjesme koja nije napisana za klapu, no jest novokomponirana na starinski, a poslije ju je klapski obradila klapa Cambi. Pjesmu DALMATINO POVIŠĆU PRITRUJENA napisao je Ljubo Stipišić Delmata, a druga strofa u kojoj se ponavlja naslovni stih glasi: „[...] Prage kalet žnjutin dubli puntarinaboj Dalmatine rebati na dračikroz kadene dicu čičan paslia judi driti ka koloneDalmatino, povišću pritrujena [...]”

10. Pjesma je gotovo nerazumljiva suvremenom štokavskom govorniku, makar on/a bili stanovnici nekog većeg dalmatinskog grada. Vokativ Dalmatino u naslovu upućuje se Dalmaciji, te se popularno smatra da je riječ Dalmatina arhaičan naziv za Dalmaciju. No, paradoksalno, Dalmatina na arhaičnom talijanskom (svojedobno prisutnom u Dalmaciji) zapravo znači Dalmatinka. O tome svjedoče drama LA DALMATINA C. Goldonija (18. st.) i istoimena arija iz operete POVRATAK MORNARA (1885.) bečkog skladatelja F. Von Suppéa, porijeklom Dalmatinca koji je svoje djelo smjestio u rodnom kraju. Dakle, Stipišićeva pjesma je oda Dalmaciji, pritrujenoj (pritisnutoj, umornoj) teškom poviješću i nedaćama, no ključna je riječ umjesto horonima – etnik za žensku osobu! Pjesma tako dobiva nova značenja, no je li riječ o grešci ili o svjesnom odabiru stilski impresivnije varijante, ne znamo. Popularnost DALMATINE je tolika da se i autocesta A1 koja povezuje Zagreb s Dalmacijom nazvala Dalmatinom. Cestu Dalmatinu je opjevala i splitska skupina TBF u pjesmi u kojoj joj se također vokativno obraća.

11. 3. Zaključak: Paradoksi autentičnosti u tekstovima klapskih pjesama Oba primjera na različit način pokazuju paradokse autentičnosti. U prvom primjeru vidimo kako se, na podlozi suvremenog idioma, tekst nastoji čakavizirati umetanjem izraza talijanskog porijekla i onih vezanih za more (molati). No, inkongruentnost dvaju idioma djeluje artificijelno a ne autentično, tim više što je tekst zasićeniji niskofrekventnim čakavskim izrazima. U drugom primjeru vidimo da pjesma koja se smatra dalmatinskim klasikom i uzorom dalmatinskom/klapskom izričaju sadrži grešku ali je usprkos tome postala važan dio popularne kulture. U oba slučaja, čini se da je određena doza nerazumljivosti poželjna: što nerazumljivije, to arhaičnije, odnosno bolje i autentičnije. Ovakva formula za uspješan moderni klapski tekst tradicijsku vrijednost svodi na površan dojam a katkad suvremenu (štokavsku) publiku istodobno odvaja i približava klapskoj pjesmi.

12. 4. Bibliografija i izvori Biti 2010: Biti, Marina, Grgurić, Diana. Tvorinca privida. Rijeka. Ćaleta 1997: Ćaleta, Joško. Klapa singing, a traditional folk phenomenon of Dalmatia. U: Narodna umjetnost 34/1. Zagreb. S. 127-145. Ćaleta 2008: Ćaleta, Joško. The 'klapa movement' – multipart singing as a popular tradition. U: Narodna umjetnost 45/1. Zagreb. S. 125-148. Milošević 2011: Milošević, Maja. Repertoar za klape na festivalu Večeri dalmatinske pisme – Kaštela (1999.– 2008.). U: ARMUD42/2. S. 209-235. Povrzanović 1989: Povrzanović, Maja. Dalmatinsko klapsko pjevanje, promjene konteksta.U: Etnološka tribina 12. Zagreb. S. 89-98. Internetski izvori: Prvi primjer. Klapa Rišpet: KAD JE POŠLA ĆA: https://www.youtube.com/watch?v=3wTZfCjhY9s. Stanje 3. travnja 2014. Drugi primjer. Klapa Cambi: DALMATINO POVIŠĆU PRITRUJENA: https://www.youtube.com/watch?v=JhFQwLZ71DE. Stanje 3. travnja 2014.