Kemijsko-biološko naoružanje

1. Kemijsko-biološko naoružanje Povijest, opasnosti, problemi skladištenja i uništavanja... Daniel Zrno

2. Sadržaj • Povijest i tipovi kemijskog naoružanja • Proizvodnja - utjecaj na okoliš • Skladištenje • Uništavanje • Što se poduzima, a što bi trebalo...

3. Povijest - prva upotreba 429 B.C. - Spartanci pale katran i sumpor kako bi stvorili toksični oblak u Peloponeskom ratu 1346-1347 - Mongoli katapultiraju leševe zaražene kugom preko zidina Kaffe 1915 - prvo veće korištenje kemijskog naoružanja od strane Nijemaca i Britanaca 1916-1918 - Nijemci izvoze stoku prethodno zaraženu Anthrax-om u savezničke zemlje

4. Povijest - tipovi kemijskog oružja • 1. generacija • Iperit i Luizit - toksične tekućine, koriste se raspršivanjem • datiraju još iz dvadesetih godina 20-tog stoljeća • 2. generacija • organofosforni toksični preparati: Sarin, Soman, Tabun i V-plinovi • stvoreni u Njemačkoj četrdesetih • 3. Generacija • rezultat želje za opstankom organizacija koje su se bavile razvojem kemijskog naoružanja • binarna oružja - sastojci sami po sebi nisu toksični, ali njihov spoj je

5. Proizvodnja toksičnih kemikalija (TC-a) • Najveći proizvođači u prošlosti su bili SAD i SSSR. • Ekološki najopasnija područja u kojima je provođena industrijska proizvodnja TC-a širokih razmjera su riječne uvale triju rijeka u bivšem SSSR-u: Volge, Oke i Kame, čije vode su korištene ne samo za proizvodnju nego i za bacanje toksičnog otpada. • Do 1988 svi tekući otpadi te industrije bili su jednostavno bacani u okoliš • Zrak iz tvornica Iperita i Luizita je nepročišćen puštan u atmosferu, a otpadne vode (često nepročišćene) ispuštane su u rijeku Chapayevku iz koje su išle dalje direktno u Volgu • Krajem drugog svjetskog rata, kada su te tvornice prekinule s proizvodnjom TC-a, nije uspostavljena nikakva sigurnosna zona oko njihovih područja, i stambena područja su se počela proširivati na ta područja

6. Proizvodnja toksičnih kemikalija (TC-a) (2) • Koncentracija klora u zraku (tokom rata i još godinama poslije) oko naseljenih područja u blizini bila je 10-20 puta veća od dozvoljene • Analize tla su pokazale da je oko tvornica koje su proizvodile Luizit koncentracija arsena u tlu 7000-8000 puta veća od dozvoljene • Volgograd 1965. - izljev "Bijelog mora" (Iperit, Sarin, V-gas) u Volgu; površina rijeke bila je bijela i pokrivena mrtvom ribom sve do Astrakhana na ušću Kaspijskog Jezera (350 km nizvodno) • Nedavno je "Bijelo more" zatrpano zemljom, što samo odgađa opasnost... • Dzerzhinsk 1939. - pokrenuta tvornica Iperita koja je tokom rata (1941-45) proizvela 50,000 tona Iperita i 15,900 tona Luizita • zagađenje zraka Iperitom detektirano je u radijusu od 507 km oko tvornice • 4 naselja se nalaze unutar 2 km od tvornice

7. Proizvodnja toksičnih kemikalija (TC-a) (3) • Novocheboksarsk • "zatvorenički grad" osnovan 1972. za proizvodnju V-gas-a • proizvodio TC-streljivo do 1987., bacajući otpad u obližnju rijeku • Postotak kroničnih bolesti djece u tom gradu je 40%, a abnormalnih porođaja 88-90% • Ukupno je tokom rata (1940-45) samo u SSSR-u proizvedeno 110,000 - 115,000 tona TC-a prve generacije

8. Skladištenje toksičnih kemikalija (TC-a) • Službeno na području bivšeg SSSR-a danas postoji 7 velikih odlagališta TC-otpada • Ta odlagališta napravljena su u razdoblju 1941-1950, i od tada nisu ozbiljnije nadograđena (automatska signalizacija, oprema za gašenje požara...) • npr. Kambarka: • baza pokriva 721 hektar, te sadrži 6400 tona Luizita • nije opremljena detektorom TC-a u zraku • 20000 ljudi živi unutar 10 km od baze, 1.7 milijuna unutar 100 km • Iako se po službenim izjavama "kemijska oružja mogu držati jako, jako dugo, uz apsolutnu garanciju sigurnosti", "čak i više od 50 godina", općenito njihovo vrijeme skladištenja ne prelazi 20 godina

9. Skladištenje toksičnih kemikalija (TC-a) (2) • Prema vojnim izvorima, ako je TC dovoljno dugo u okolišu, raspada se i postaje bezopasan • npr. Sarin u okolišu zadržava vojne karakteristike 2 dana, Soman 6 mjeseci, a VX 4 mjeseca • primjeri iz stvarnosti govore drugačije: • nakon što je 1956 u Velikoj Britaniji prekinuta proizvodnja Sarina (uz potpunu dekontaminaciju opreme i područja), ljudima je ipak pozlilo kad je tvonica otvorena radi testa 20 godina kasnije • Iperit zatvoren 1941. u Edgewoodu (US) ostao je praktički nepromijenjen kad je otvoren 1971. • Za razliku od njih, Luizit je arsenik, što znači da su svi, a ne samo neki, produkti njegovog raspada opasni po okoliš • Na području bivšeg SSSR-a postoji oko 200-250 lokacija na kojima je skladišten toksični otpad; na području SAD-a 215

10. Uništavanje toksičnih kemikalija (TC-a) • Kemijsko naoružanje je u razdoblju nakon drugog svjetskog rata uništavano na sljedeće načine: • odlaganje u more (min. 12 većih mora uključujući Baltik, Japansko more...) • paljenje na mjestima skladištenja (često puta na otvorenom) • otvorena eksplozija TC-granata • zakopavanje • Sve ove metode su ekološki neprihvatljive; bolje metode su još u razvoju • Primjer "uništavanja" biološkog naoružanja: • 1988. Otok Vozrozhdeniye, Aralsko More - Ekološka katastrofa! • Najveće odlagalište Anthraxa na Svijetu

11. Što se poduzima? • 1972. Zakon o zaštiti mora • 1980. SAD uvodi zakon kojim se obvezuje uništiti sve svoje zalihe kemijskog naoružanja, i ne raditi na novima • 1986. SSSR-ova prva akcija masovnog uništenja CW-a u Chepayevsku - propala stvar • 1987. SSSR se obvezuje da prekida rad na CW-u, te da će uništiti sve svoje zalihe • 1991. Ponovni pokušaj u Chuvashii - opet propalo • 1992-93 potpisana je Konvencija o kemijskom razoružanju

12. Što se poduzima? (2) • Konvencija o kemijskom razoružanju • Prema njoj zadatak je "analizirati informacije o starim lokacijama za skladištenje TC-a, odrediti stupanj opasnosti na tim lokacijama, i poduzeti mjere sprečavanja mogućih opasnosti" • no, te podatke u SSSR-u ima vojska, a dio tih lokacija više nisu vojne, tako da niti jedna vladina organizacija nema nadležnost nad cijelim problemom • Također, 1989. SSSR je priznao da ima 50,000 tona TC-a; godinu dana kasnije (nakon transporta u baze određene za strane inspekcije) deklarirana količina iznosila je 40,000 tona • Osim toga, radom na binarnim oružjima napravljeno je oružje 5-7 puta jače od VX-a koje je moguće izrađivati u običnim pogonima za izradu umjetnog gnojiva, a koje ne bi upalo u pravila konvencije

13. Što se poduzima? (3) • Prema Organizaciji za kemijsko razoružanje SAD-a potrebno je poduzeti sljedeće korake: • priprema ekoloških zakona prije samog uništenja CW-a • konstantno držati otvorenu komunikaciju s javnosti tokom cijelog procesa • uništavati kemijsko naoružanje na mjestima skladištenja (SSSR-problem!) • ne prevoziti kemijsko naoružanje • Cijena kemijskog razoružanja SAD-a bila je unutar 9 milijardi US$, dok se ista cijena za Rusiju procjenjuje na 20-tak milijardi US$ • Pojavile su se dvije ideje: • Rusija bi se mogla obogatiti! - 6000 tona Luizita  2000 tona čistog arsena, 1kg kojeg se procjenjuje na 3000-5000 US$ • SAD će pomoći u pokrivanju troškova

14. Što nam je činiti? • Ostvariti retrospektivni pogled na vojno-kemijsku prošlost • Organizirati nadgledanje, kako na trenutnim skladištima TC-a, tako i na svim lokacijama gdje su se obavljale bilo kakve operacije s TC-om • Organizirati "kemijsko" orijentirani pregled zdravstvenog stanja uključene populacije, te naknadu štete • Razvijati ekološki sigurne tehnologije za uništavanje kemijskog naoružanja • Razvijati metode za revitalizaciju područja koja su u prošlosti uništena upotrebom kemijskog oružja • Pokušati sve navedeno ostvariti bez ikakve ideje o komercijalnoj dobiti

15. Literatura • Dr. Sc. Lev Aleksandrovich Fedorov:"Chemical Weapons in Russia: History, Ecology, Politics" [Khimicheskoye Oruzhiye V Rossii: Istoriya, Ekologiya, Politika](http://www.fas.org/nuke/guide/russia/cbw/jptac008_l94001.htm) • Chemical & Biological Weapons Resource PageMonterey Institute of International Studies(http://cns.miis.edu/research/cbw/pastuse.htm) • New York Times - June 2, 1999"Poison Island: A Special Report" by Judith Miller • Biological Weapons: Threat and Defense (http://www.ib3.gmu.edu/educate/biowarfare/biodefense.index.html)