TR OŠKOVI U MSP

1. Doc.dr Saša Petković sasa.petkovic@efbl.org TROŠKOVI U MSP

2. Cilj predavanja • Upoznati se sa vrstama troškova i njihovim ponašanjem u dinamici • Definisati kapacitet i vrste kapaciteta • Upoznati se sa značajem graničnih troškova u kratkoročnom odlučivanju Literatura: Petković, S. i Berberović, Š. (2013). Ekonomika i upravljanje malim i srednjim preduzećima. Principi i politike.Banja Luka: Ekonomski fakultet.

3. Troškovi kao oblik ulaganja Sa aspekta ekonomike MSP, pored izuzetno važne potrebe da se na tržišta plasiraju proizvodi za kojima postoji platežno sposobna tražnja, veoma je važno poslovati ekonomično. A to znači, uz što manje troškove poslovanja ostvariti što veći prihod. Zbog toga troškove poslovanja treba posmatrati kao ulaganje a ne kao puko trošenje elemenata proizvodnje.

4. Troškovi - definicija „U kalkulativnom smislu troškovi predstavljaju u novcu izražena trošenja sredstava i rada koja su neophodna za obavljanje proizvodnje i drugih poslovnih funkcija vezanih za proizvodnju“ (Novićević i Antić, 2005, p. 45). „Troškovi su novčani izraz utrošaka, vezani su za nosioce i element su kalkulacije odnosno cijene koštanja učinaka“ (Stevanović, 1991, p. 27).

5. Troškovi-klasifikacije Osnovnikriterijiklasifikovanjatroškovasuprema: • elementimaproizvodnje, • mjestimanastanka, • načinuprenošenjananosiocei • zavisnostiodobimaproizvodnje • značaju za donošenje odluka.

6. Podjela troškova prema uslovljenosti proizvodnjom i njenom pripremom U zavisnosti od dinamike obima proizvodnje, odnosno stepena korišćenja kapaciteta, troškovi se dijele na: • fiksne, i • varijabilne(proporcionalni, degresivno-varijabilni, progresivno-varijabilni i relativno-fiksni troškovi).

7. Troškovi pripreme proizvodnje – fiksni troškovi Većina teoretičara se slaže da sama priprema proizvodnje u vidu uspostavljanja proizvodnih kapaciteta uslovljava troškove koji su u apsolutnom iznosu nezavisni od korišćenja tako uspostavljenog kapaciteta. Osnovna karakteristika fiksnih troškova je da se oni u svojoj masi ne mijenjaju sa promjenom obima proizvodnje.

8. Fiksni troškovi po jedinici proizvoda Kako se, medjutim, sa povećanjem obima proizvodnje ista masa fiksnih troškova rasporedjuje na sve veći broj jedinica proizvoda, to se sa povećanjem stepena iskorišćenja kapaciteta fiksni troškovi po jedinici proizvoda ili prosječni fiksni troškovi smanjuju.

9. Tipični fiksni troškovi U fiksne troškove ubrajaju se sljedeći troškovi: • troškovi sredstava za rad kada se amortizacija obračunava po vremenskom metodu, • troškovi rada i materijala u pripremnoj fazi procesa rada, odnosno na poslovima konstrukcije proizvoda, razrade tehnološkog procesa i sl.; • troškovi rada najviših rukovodilaca u preduzeću - generalnog direktora, članova upravnog odbora i sl.

10. Varijabilni troškovi Za razliku od fiksnih troškova, varijabilni troškovi semijenjaju sa promjenom obima proizvodnje. U slučaju da nema proizvodnje, nema ni varijabilnih troškova. Varijabilni troškovi seraslojavaju na komponentu proporcionalnih troškova, komponentu progresivnih i/ili degresivnih troškova, kao i komponentu relativno - fiksnih troškova.

11. Ukupni proporcionalni troškovi semijenjaju proporcionalno promjeni obima proizvodnje, dok se po jedinici prozvoda ne mijenjaju sa promjenom obima proizvodnje.

12. Degresivno-varijabilni troškovi Pojedini varijabilni troškovi brže se mijenjaju od obima proizvodnje, i to su progresivni troškovi, a pojedini troškovi mijenjaju se sporije u odnosu na obim proizvodnje, i takvi troškovi nazivaju se degresivni troškovi.

13. Proporcionalni varijabilni troškovi U proporcionalne troškove seubrajaju : • troškovi osnovnog materijala, • troškovi pomoćnog materijala i energije, • troškovi radne snage na poslovima izrade proizvoda, • troškovi sredstava za rad kada se amortizacija obračunava po funkcionalnom metodu.

14. Progresivno-varijabilni troškovi S druge strane, na višim stepenima korišćenja kapaciteta, posebno na izlasku iz zone optimalnosti, jedan dio varijabilnih troškova se ponaša progresivno, i opterećuje cijenu koštanja svake dodatne jedinice proizvoda. Ta pojava je predstavljena na grafikonima na slici

15. Relativno-fiksni troškovi • Relativno- fiksni troškovi nastaju raslojavanjem proizvodnih kapaciteta na više zona obima proizvodnje. • Ovi troškovi se ne mijenjaju sa promjenom obima proizvodnje u okviru određene zone obima, ali se naglo mijenjaju pri promjeni zone obima. • U relativno fiksne troškove se ubrajaju troškovi materijala i rada na pripremno - završnim poslovima organizacionih dijelova preduzeća (pogona, smjena i sl.) i slojeva proizvodnje (serija, modela, tipova i sl).

18. Kapacitet - definicije Polazna osnova analize dinamike troškova je kapacitet. Suština analize troškova je u pronalaženju funkcionalne međuzavisnosti uticajnih faktora proizvodnje i promjene visine troškova proizvodnje, izazvanih promjenom obima proizvodnje. • Sa pojavom organizovane industrijske proizvodnje, koja se u svojim ranim počecima ogledala u proizvodnji, uglavnom, jedne vrste proizvoda, izražavanje i definisanje kapaciteta je bilo relativno jednostavno. • Današnja stvarnost zahtijeva sve veću fleksibilnost preduzeća koja se ogleda u permanentnoj mogućnosti promjene proizvodnog portfolija, poboljšanju kvaliteta i istovremenom smanjenju cijena ponuđenih proizvoda.

19. MSP – VELIKA PREDUZEĆA SA ASPEKTA KAPACITETA Kao način jačanja konkurentske pozicije, preduzeća, da bi ispunila gore navedene zahtjeve, moraju da proizvode sve efikasnije i produktivnije, istovremeno jeftinije i kvalitetnije. To treba da bude glavna karakteristika MSP. • Velika preduzeća apsolutno nisu u mogućnosti da primjenjuju strategiju troškovne racionalizacije uz zadovoljenje gore pomenutih uslova. • Previše troškova je fiksnog karaktera i nekorišćenjem kapaciteta dodatno opterećuju cijenu koštanja.

20. Kapacitet Riječ kapacitet potiče iz latinskog jezika od imenice capacitas, što znači sposobnost, mogućnost primanja nečega u sebe Sposobnost nekog sredstva za rad da u određenom vremenskom intervalu (t) proizvede određenu količinu učinka (Q) naziva se kapacitetom (K) tog sredstva za rad. K =Q/t

21. Definicije kapaciteta • „Kapacitet industrijskog preduzeća je njegova proizvodna sposobnost u određenom vremenskom periodu“ (Perović, 1964, p. 74) • „Ova proizvodna sposobnost zavisi od stepena pripremljenosti datog organizacionog sistema, odnosno od prethodno izvršene koncentracije minulog rada u sredstvima za rad“ (Berberović i Stavrić, 1990, p. 51).

22. Kapacitet je uslovljen sa nekoliko faktora, od kojih Mellerowitzističe sljedeća tri: • postrojenjima i njihovom proizvodnom sposobnošću (pri punom korišćenju), • proizvodnim radnicima i njihovom proizvodnom sposobnošću (pri punoj zaposlenosti), i • stepenom zaposlenosti radnika i postrojenja. Takođe je opšte prihvaćeno u teoriji da kapacitet zavisi od: 1) sredstava za rad, 2) zaposlenih radnika, 3) predmeta rada i nivoa organizacije rada te, s obzirom na značaj navedenih faktora utvrđivanja kapaciteta, preduzeća mogu biti A. kapitalno–intenzivna, B. radno–intenzivna i C. materijalno–intenzivna. Vrstu intenzivnosti preduzeća opredjeljuje struktura njegovih troškova (Ratković–Abramović, 2004, p. 106).

23. Svaka zamjena postojećih osnovnih sredstava, mašina, postrojenja ili nabavka potpuno novih tehnoloških rješenja zahtijeva velika kapitalna, investiciona ulaganja. • Smatra se da u kratkom roku vrijedi opšta podjela troškova na fiksne i varijabilne. Posmatrani u dugom roku, svi troškovi su varijabilni (Salvatore, 1994; Dobs, 2000; Stevanović, 2007). Pred preduzetnicima i menadžerima se nalazi velika odgovornost: kako sa relativnom sigurnošću procijeniti tačnost tržišnih predviđanja i supstituisati živi rad i postojeća postrojenja sa modernijim, i najčešće skupljim novim postrojenjima u uslovima neizvjesnosti i nepotpunog informisanja?

24. Svako ulaganje u modernija i produktivnija osnovna sredstva će se dugoročno isplatiti ukoliko takva investicija rezultira smanjenjem cijene koštanja proizvoda. • „Pri tome, preduzeća prilikom planiranja proizvodnje moraju da vode računa o korišćenju cjelokupnog postavljenog kapaciteta i radne snage i vodeći računa da pojedina postrojenja i radna snaga ne ostanu neiskorišćeni“ (Petković, 2006, p. 40). •  I jedni i drugi sastavni elementi kapaciteta, kroz troškove amortizacije i plata, ukoliko nisu dovoljno iskorišćeni i uposleni, u istoj toj mjeri opterećuju cijenu koštanja svojom neiskorišćenošću.

25. Troškovi neiskorišćenih (praznih) kapaciteta „Iz ovih razloga je značajna i Gutenbergova podjela fiksnih troškova kapaciteta na dvije kategorije: troškovi korišćenih kapaciteta i troškovi neiskorišćenih (praznih) kapaciteta“ (Kolarić, 1975, p. 108). Stoga, troškovi neiskorišćenog kapaciteta značajno opterećuju cijenu koštanja, pa je pred preduzetnicima i menadžerima izuzetno zahtijevan posao koji podrazumijeva težnju ka punoj iskorišćenosti i uposlenosti instalisanih kapaciteta, posebno kod preduzeća kod kojih preovladavaju fiksni troškovi u kvantitativnoj strukturi.

26. Tehničkikapacitet “Pod tehničkimkapacitetompodrazumijevaju se tehničkemogućnostisredstava za radizraženekoličinomenergije, materijeiliinformacijakoje se mogupreraditi u jednomorganizacionomsistemu u jedinicivremena” (Berberović i Todorović, 2009, p. 111). Proizvodni kapacitet industrijskog preduzeća možemo podijeliti na dvije osnovne kategorije (Berberović i Stavrić, 1990): • tehničkikapacitet, i • ekonomskiiliradnikapacitet.

27. Tehničkikapacitetje determinisantehničkimkarakteristikamasredstava za rad, tehničkimelementimaradnogmjesta, odnosnoobjekta, premakonstrukcionimrješenjima. Kao takav, smatramogaintervalnomveličinomkoja se sastojiodsljedećihintervala: • minimalnikapacitet, • radnikapacitet, i • maksimalnikapacitet. Kao tehnička kategorija, maksimalni kapacitet je tehnički utvrđena gornja granica proizvodne sposobnosti tehničkog sistema. Naziva se još i teoretski kapacitet, jer zbog limitiranih organizacionih mogućnosti nijedan tehnički sistem u dužem vremenskom periodu ne može normalno funkcionisati na gornjoj granici tehničkih mogućnosti.

28. Vrste kapaciteta a) ugrađeni (instalisani) kapacitet (Ku)- utvrđuje se na osnovu tehničkih mogućnosti instalisanih sredstava za rad bez obzira na nužne prekide u radu, dotrajalost mašina i sl. i zato se još naziva teoretski ili idealni kapacitet. Izražava se kao Ku = 365 x 24 = 8.760 sati/god.

29. b) radni (stvarni, proizvodni ) kapacitet (Kr) predstavlja stvarno moguće iskorištenje ugrađenog kapaciteta umanjeno za nužne i predviđene prekide (tp) u radu (zbog smjena, redovnog održavanja, popravaka i sl.). Izračunava se kao: Kr = Ku - tp

30. c) optimalni kapacitet (Ko) - posmatra se sa: • tehničkog stajališta - kao najpovoljniji koeficijent korisnog djelovanja • ekonomskog stajališta - kao stepen iskorištenja kapaciteta pri kojem se ostvaruju najbolji finansijski rezultati Svako preduzeće raspolaže sa više mašina koja međusobno čine tehnološku cjelinu i njihovi kapaciteti moraju biti međusobno usaglašeni jer u protivnom dolazi do uskog grla proizvodnje.

31. d) planirani kapacite (Kpl) je kapacitet na kojem preduzeće planira svoju proizvodnju u određenom vremenskom razdoblju (može biti teorijski, radni ili optimalni ) e) ostvareni kapacitet (Ko) je onaj kapacitet kojim je preduzeće u određenom vremenskom razdoblju stvarno proizvodilo učinke. U idealnim uslovima Kpl = Ko

32. Stepen iskorištenja kapaciteta Izračunava se iz odnosa količina stvarno proizvedenih učinaka (Q) i mogućih učinaka tj.kapaciteta (K) u jedinici vremena. Optimalan stepen iskorištenja kapaciteta bitan je za poslovni uspjeh preduzeća, zbog djelovanja fiksnih troškova.

33. Zone korišćenja kapaciteta Svaka od ovih pojedinih kategorija troškova u svom razvojnom toku i u pojedinom zonama korišćenja kapaciteta izaziva degresiju, optimalnost ili progresiju u odnosu na svaku novu jedinicu proizvoda, a u zavisnosti od kvantitativne strukture ukupnih troškova, zavisiće gdje će se nalaziti tačka ekonomičnosti i zona optimalnosti korišćenja kapaciteta.

34. Zona degresije Zona troškova u kojoj rast ukupnih troškova zaostaje za porastom stepena korišćenja kapaciteta, a troškovi po jedinici proizvoda, tj. cijena koštanja opada, nazivamo zonom degresije. Ponašanje ukupnih troškova u zoni degresije predstavićemo na sljedećoj slici

35. Zona degresije • Po jedinici proizvoda fiksni troškovi se kreću obrnuto proporcionalno stepenu korišćenja kapaciteta i opadaju sa svakom novom jedinicom proizvoda. Ukoliko posmatramo ukupne troškove po jedinici proizvoda, oni će opadati sve do onog stepena korišćenja kapaciteta kada se to opadanje zaustavlja i počinje da poprima karakteristike proporcionalnosti, a cijena koštanja stagnira. Ponašanje ukupnih troškova po jedinici proizvoda predstavićemo sljedećom slikom.

36. Zona optimalnosti • Korišćenjem proizvodnog kapaciteta i povećanjem broja proizvedenih proizvoda i usluga, sporiji rast ukupnih troškova u odnosu na porast stepena korišćenja kapaciteta u zoni degresije zaustavlja se u jednoj tački, tj. stepenu korišćenja kapaciteta. • U toj tački ostvaruje se najveća pozitivna razlika između prodajne cijene proizvoda koja je konstantna u odnosu na promjene stepena korišćenja kapaciteta konkretnog preduzeća i cijene koštanja (Berberović i Todorović, 2009, p. 153). Zato se ta tačka naziva optimalni kapacitet.

37. Zona optimalnosti Slika 2.10. Kretanje ukupnih troškova u zoni optimalnosti

38. Zona optimalnosti • Osnovna karakteristika ponašanja ukupnih troškova u toj zoni, tj. sloju je da se ukupni troškovi kreću proporcionalno sa stepenom korišćenja kapaciteta. • „Degresija fiksnih se izjednačava sa progresijom iznadproporcionalnih i relativno-fiksnih, tj. varijabilnih troškova i omogućuje najveću pozitivnu razliku između prodajne cijene proizvoda i prosječnih troškova, tj. cijene koštanja“ (Petković, 2006, p. 48).

39. Zona optimalnosti Slika 2.11. Kretanje prosječnih troškova u zoni optimalnosti (Petković, 2006, p. 49)

40. Zona progresije • Kapacitet kao složeni tehnički i ekonomski fenomen je neophodno maksimalno iskorišćavati, kako bi se eliminisao uticaj tzv. troškova neiskorišćenog kapaciteta koji opterećuju cijenu koštanja. • Povećanje proizvodnje iznad nivoa zone optimalnosti uslovljava prenaprezanje uspostavljene organizacione strukture korišćenja kapaciteta. U takvim uslovima dolazi, u stvari, do intenzivnog rasta relativno-fiksne komponente ukupnih troškova, što dovodi do progresivnog kretanja ovog oblika ulaganja u cjelini, kao i po jedinici proizvoda (Berberović i Todorović, 2009, p. 152).

41. Zona progresije

42. Uticaj kvantitativne strukture troškova na optimalno korišćenje kapaciteta i zonu dobitka • Optimalno korišćenje instalisanih kapaciteta zahtijeva poznavanje kvantitativne strukture troškova, uz poznavanje dinamike kretanja fisknih i varijabilnih troškova svih podvrsta u zavisnosti od koeficijenta reagibiliteta troškova. • Ukoliko posmatramo učešće pojedinih vrsta troškova prema činiocima procesa proizvodnje, i to sa aspekta dinamike troškova, tj. prema njihovoj elastičnosti, sva preduzeća se mogu svrstati u tri grupe preduzeća: • preduzeća intenzivna po sredstvima za rad; • preduzeća intenzivna po materijalu; • preduzeća intenzivna po radnoj snazi.

43. Formiranje kvantitativne strukture troškova, i svrstavanje preduzeća u jednu od ovih kategorija, zavisi od dejstva sljedećih faktora (Petković, 2006, p. 67): • vrsta djelatnosti kojom se bavi preduzeće i položaj preduzeća u lancu reprodukcije (dobavljač, proizvođač poluproizvoda, proizvođač itd.) • proizvodni portfolio, tj. asortiman proizvodnje, • broj i struktura zaposlenih, • veličina preduzeća, • stepen tehničke opremljenosti, i drugi.

44. U zavisnosti na kojem mjestu u lancu reprodukcije se nalazi preduzeće, kao i od drugih relevantnih faktora, kao što su vrsta djelatnosti, broj i struktura zaposlenih, stepen tehničke opremljenosti preduzeća, tehnički instalisani kapaciteti, zavisiće i kvantitativna struktura troškova.

45. Kvantitativna struktura troškova – lanac reprodukcije

46. Kvantitativna struktura troškova u proizvodnji sa intenzivnim ulaganjem u sredstva za rad • Preduzeća koja imaju velika ulaganja u sredstva za rad, moraju voditi takvu dugoročnu poslovnu politiku koja će obezbijediti pokrivanje fiksnih troškova iz poslovnog rezultata, uz naravno, pokrivanje i varijabilne komponente troškova, koja nije dominirajuća u strukturi ukupnih troškova. • Vođenje dugoročne poslovne politike, uz stalno zadovoljavanje uočenih potreba na tržištu i nametanju novih potreba je neprestana borba za pravilno dimenzioniranje i proširivanje kapaciteta, uz optimalno korišćenje kapaciteta koje omogućava najpovoljniju razliku između cijene koštanja i prodajne cijene po jedinici proizvoda.

47. Faktori strukture troškova u proizvodnji sa intenzivnim ulaganjem u sredstva za rad • Tehnički sastav osnovnih sredstava • Cijene sredstava za rad • Politika i troškovni aspekt održavanja sredstava za rad • Izbor i primjena metode obračuna amortizacije sredstava za rad • Raspored sredstava za rad sa aspekta produktivnosti i troškova • Organizacioni tip proizvodnje

48. Kvantitativna struktura troškova u proizvodnji sa intenzivnim ulaganjem u materijal • Preduzeća koja u strukturi vlastitih troškova imaju dominantnu komponentu troškova materijala, vode sasvim drugačiju poslovnu politiku od preduzeća sa dominantnim fiksnim troškovima. • Troškovi materijala su u odnosu na varijacije obima proizvodnje proporcionalni, ali mogu biti i degresivni i progresivni.

49. Tačka ekonomičnosti i marža sigurnosti kod preduzeća kod kojih su intenzivna ulaganja u materijal • Preduzeća intenzivna sa ulaganjem u materijal imaju tačku ekonomičnosti na nižim procentima korišćenja kapaciteta, veću maržu sigurnosti i mogućnosti ostvarenja većeg profita povećanjem proizvodnje i prodaje. Ali to povećanje ne može ići iznad optimalnog kapaciteta. Prelaskom iz zone optimalnosti u zonu progresije, što se dešava na nižem obimu proizvodnje nego kod preduzeća sa intenzivnim ulaganjima u sredstva za rad, dolazi do izražaja progresija troškova materijala koja nadvladava degresiju fiksnih troškova koja slabi u zoni progresije.

50. Faktori strukture troškova u proizvodnji sa intenzivnim ulaganjem u materijal - kroz količinsko trošenje materijala, - kroz cijene materijala na tržištu, i - kroz kvalitet materijala. • Faktori koji utiču na strukturu troškova materijala u preduzećima intenzivnim sa ulaganjem u materijal, djeluju trostruko na troškove materijala (Petković, 2006, p. 75):