IRRI – Projekt navodnjavanja

IRRI – Projekt navodnjavanja IRRI – Projekt navodnjavanja UDRUGA KORISNIKA SUSTAVA ZA NAVODNJAVANJE OPATOVAC UDRUGA KORISNIKA ZA NAVODNJAVANJE TOMPOJEVCI OPĆINA ODŽAK

ZemljištaOdžakaiŠamca(pogodnostizanavodnjavanjeiodvodnjavanje); uzimanjeuzorakaikontrolatla Prof. dr Nezir Tanović

„NEMA LOŠEG ZEMLJIŠTA, MOŽE BITI SAMO LOŠIH POLJOPRIVREDNIKA“

Zemljište može biti plodno i neplodno • Kvalitet zemljišta čine njegove fizičke i hemijske svojstva • Prema fizičkim osobinama, u zavisnosti od odnosa gline i pijeska, zemljišta mogu biti: ilovasta, glinovita, pjeskovita laporasta i krečna. • Pri određivanju pogodnog zemljišta, potrebno je poznavati njegov vodni režim, kao i visinu podzemnih voda.

Zemljište Zemljište je trofazni sistem, sastavljen od čvrstog, tečnog i gasovitog dijela. Međusobne veze i uzajamno djelovanje tih elemenata određuju kvalitet zemljišta. Osim vanjskih faktora, važan uticaj na stvaranje i kvalitet zemljišta imaju i živi organizmi koji u njemu žive. Pored mineralnog dijela (pijesak, ilovača, glina) zemljište sadrži i organsku materiju. Tekstura tla • teška tla, • ilovače, • pjeskovita tla. Struktura tla Struktura tla predstavlja skupine pojedinih strukturnih dijelova povezanih međusobno. Najpogodnija je mrvičasta struktura tla, u kojoj dominiraju pore ispunjene vazduhom i vodom.

Organske materije • Organske materije u zemljištu predstavljaju skupine mineralnih dijelova koje prave savršen sistem organskog sadržaja – humus. Ima osnovnu ulogu za rast biljaka i bitno utiče na: • fizičke osobine zemljišta; • hemijske osobine zemljišta; • biološke osobine zemljišta. • Humus • Hranjivi humus je organska materija, tamne boje, nastao procesima humifikacije i sintezom kompleksnih organskih jedinjenja, koja se u zemljištu lako razgrađuju (korijenje, plodovi, žetveni ostaci, zelenišno đubrivo itd.). Trajni humus se u odnosu na hranjivi humus vrlo sporo razgrađuje. Sirovi humus je humus kiselih zemljišta, manje obogaćen azotom. To su zapravo organski slojevi na mineralnoj materiji.

Zemljišta Odžaka

PSEUDOGLEJ Preporuke: Podesna su za sve kulture, kako ratarske i povrtlarske, tako i za voćarstvo, pod uslovom da se na vrijeme obavi osnovna i dopunska obrada zemlkjišta. Nepropustan horizont i prekomjerno vlaženje površinskim vodama, nedostatak kisika HUMIFLUVISOL Preporuke: Podesna su za većinu ratarskih kultura. Povoljnih su fizičko hemijskih osobina. Dobre su vodopropusnosti. Za obradu su jako zahtjevna. Nužno je podesiti termine obrade kada je ljepljivost smanjena zbog prekomjerne vlage. Sa hranivom su bogata. Uglavnom su to oranice.

Kontrola tla Šta obuhvata kontrolu plodnosti tla • Uzimanje uzoraka tla; • Analiza osnovnih hemijskih svojstava tla; • Komentar dobijenih rezultata mjerenih parametara i preporuka za gnojidbu, Prosječani uzorak tla Prosječan uzorak je sastavljen od više pojedinačnih uzoraka tla. Jedan prosječan uzorak se sastoji obično od 20–25 pojedinačnih uzoraka tla (što zavisi od proizvodne parcele). Dubine uzimanja uzoraka Dubine sa kojih se uzimaju prosječni uzorci ovise o vrsti kulture koja će se uzgajati Ukoliko se planiraju uzgajati povrtlarske i ratarske kulture uzorci se uzimaju do dubine oraničnog sloja, tj. S dubine od 0 – 30 cm. Ako se radi o biljkama (kulturama) koje se dublje ukorjenjuju kao što su (višegodišnje kulture ), npr. voćke i vinova loza, u ovom slučaju uzimaju se po dva prosječna uzorka tla, s dubina od 0 – 30 i 30 – 60 cm sa porvršine koje su gore navedene.

Pribor za uzimanje uzoraka

Na ceduljici se napišu slijedeći podaci: • Ime i prezime korisnika, adresa stanovanja i telefon; • Broj (oznaka) uzorka; • Naziv ili oznaka parcele s koje je uzet uzorak, broj katastarske čestice (k.č.) i katastarska općina (K.O), površina parcele; • Dubina uzorkovanja, • Podaci o gnojidbi parcele, prethodna i kultura za koju će se vršiti gnojidba, a po potrebi i drugi podaci koji su bitni i ističu neku specifičnost; • U voćarsko-vinogradarskoj proizvodnji naglasiti da li je voćnjak/vinograd u podizanju (zasnivanju) ili je već u rodu. • Datum uzimanja uzorka kao i ime osobe koja je izvršila uzorkovanje.

HIDROMELIORACIJE TLA (regulacija vodnog režima) Definicija • Pod hidromelioracijama podrazumijevamo niz mjera kojima nastojimo regulisati vodno-zračni režim u tlu radi što boljeg rasta i razvoja biljaka (odvodnjavanje i navodnjavanje). • Vodni režim tla je ustvari povećanje ili smanjenje pristupačne vlage u tlu, koja stoji biljkama na raspolaganju. • Dio padavina ili vode dovedene irigacijom ili prirodnim putem preko padavina se zadrži u tlu, zavisno od retencionih svojstava tla, dio ode na evapotranspiraciju, a dio se perkolira u dublje slojeve, nepovratno za biljke, kada količina vode u tlu postane veća od kapaciteta tla da primi i zadrži vodu.

Voda tla je najveći limitirajući faktor u biljnoj proizvodnji širom svijeta. • Samo oko 45% poljoprivrednih površina širom svijeta dobiva dovoljnu količinu vode za rast biljaka. • Ako su prihodi vode veći od rashoda javljaju se viškovi vode i ako nema prirodnog oticaja aktuelna je odvodnja.

Ako su rashodi veći od prihoda javljaju se manjkovi vode i aktuelno je navodnjavanje.

Važnost vode i potreba održivog upravljanja vodom • Od svih prirodnih resursa, koje čovjek koristi, voda spada među najvažnije. • Voda je esencijalni faktor interakcije vrlo složenih odnosa u svakom ekosistemu. • Ona je vitalni i ključni faktor poljoprivredne proizvodnje i svake druge ekonomske aktivnosti čovjeka

Posebnu važnost ima voda u biljnoj proizvodnji, u proizvodnji hrane i sirovina. • Biljka mora potrošiti 400-500, pa čak i 1.000 litara vode da bi proizvela jedan kilogram suhe tvari. • Nijednom agrotehničkom mjerom mi to stanje nismo u stanju promijeniti. • Voda se u prirodi javlja u ograničenoj količini, neravnomjerno raspoređena u vremenu i prostoru.

ELEMENTI VODNOG BILANSA I METODE MJERENJA

Oborine Transpiracija Evaporacija Navodnjavanje Površinski oticaj Efektivna zona korjena Kapilarno dizanje Perkolacija

Oborine • Sva voda, izuzev malih količina koje su vulkanskog porijekla, na Zemlju dospijeva iz atmosfere, bilo direktno ili indirektno. • Atmosfera sadrži vodenu paru zahvaljujući efektima evaporacije i evapotranspiracije. • Gdjegod zračne mase dolaze u kontakt sa vodom ili mokrom površinom postoji tendencija prelaska vodnih molekula iz tekućeg u stanje vodene pare, koja se miješa sa atmosferom.

Sudbina oborina koje dospiju na Zemlju je različita. • Jedan dio se zadrži na biljkama i zovemo ga intercepcija, odakle se evapotranspiracijom vraća u atmosferu. • Dio koji dospije na tlo dijelom se zadržava na površini tla, dijelom otječe po površini tla (površinski otjecaj), a dijelom se infiltrira. • Onaj dio koji se infiltrira postaje voda tla, koja se iz tla dijelom vraća u atmosferu ili se kao višak perkolacijom kreće ka dubljim slojevima tla obnavljajući tako podzemne vodne resurse.

Oborine su najvažniji, te prostorno i vremenski najvarijabilniji segment vodnog bilansa. • Precizno utvrđivanje količine oborina, tipa oborina ( kiša, snijeg, susnježica, slana, tuča, ,rosa, inje ), porijekla oborina (cikIonalno, orografsko, konvekcijsko), te saznanja o vremenskoj i prostornoj distriibuciji oborina je od izuzetne važnosti za proračun realnog vodnog bilansa. Kiša i snijeg su najfrekventniji oblici oborina u našim prostorima. • Oborine se mjere visinom stuba vode u milimetrima ili zapreminom vode u litrama na kvadratni metar.

Konverzija milimetarskih u zapreminske dimenzije se vrši na sljedeći način: 1 mm = 1 litar/m2 = 10.000 litara/ha ili 10 m3/ha • Razllikujemo minutne, satne, dnevne, dekadne, mjesečne. sezonske, godišnje i višegodišnje sume oborina. • U bilansima se uglavnom koriste dnevne, dekadne, mjesečne i godišnje vrijednosti.

Vodna rezerva tla (R) • Onog momenta kada se voda inflltrira u tlo ona postaje voda tla i tako počinje formiranje vodnih rezervi tla. • Nakon toga dolazi do redistribucije vode u profilu tla. • Dio vode što je tlo može zadržati svojim opnenim i kapilarnim silama ostaje u rizosfernom sloju profila tla i služi za vodoopskrbu biljaka vodom, a dio se pod utjecajem gravitacije perkolacijom cijedi u dublje slojeve i služi za snabdijevanje izvorišta vodnih tokova i podzemnih voda.

Kad je riječ o vodnim rezervama tla obično se u hidrološkom smislu misli na zalihe slobodne, gravitaciono pokretljive vode, koju nazivamo podzemna voda, koja se pomoću crpki koristi u različite svrhe za vodoopskrbu. • Međutim, s poljoprivrednog i ekološkog gledišta od posebne je važnosti ova druga kategorija vode ili vlage tla koja ima vitalnu ulogu u životu biljke. • Ona ne podliježe djelovanju gravitacije, jer je tlo kao "spužvasti sustav" drži silama jačim od sile gravitacije, ali je korijenski sustav biljke u stanju koristiti za ishranu i transport hranjiva snagom sukcije koja se za većinu biljaka ocjenjuje na oko 15 bara.

Količina vodne rezerve tla koja biljkama stoji na raspolaganju je limitirana svojstvima tla: • teksturnim sastavom, • dubinom, • zapreminskom gustinom i • dubinom korijenske zone (rizosfere). • Ta rezerva nije konstantna. Ova rezerva se ritmički tijekom godine prazni i puni. • Procesima evapotranspiracije se smanjuje, a oborinama i infiltracijom obnavlja.

Ovdje treba razlikovati: • ukupno pristupačnu vodu (UPV) tlau mm, koja se dobije kao razlika između poljskog vodnog ili retencionog kapaciteta (PVK) i vlažnosti trajnog venjenja (VTV) i • lako pristupačnu vodu (LPV) tla koja predstavlja dio ukupno pristupačne vode koju korijen biljke može lako crpiti iz tla sve dok voda ne postane limitirajući faktor razvoja biljke.

Vodne konstante tla

Kvantitativni značaj i važnost vodno-zemljišnog rezervoara za vodoopskrbu biljaka najbolje se može ilustrirati primjerom vodnog bilansa za BiH. • Od prosječne godišnje sume 1.200 mm oborinskog prihoda BiH oko 600 mm odlazi na otjecaj prema morima, a 600 mm se preko tla potroši na evapotranspiraciju. Izvrši li se konverzija tih 600 mm ET u zapreminske dimenzije na ukupan prostor BiH, dobije se zapremina od 30,8 milijardi m3 vode. • To znači da vegetacija BiH, preko vodne rezerve tla, prosječno godišnje potroši 8 puta veću zapreminu nego što je zapremina svih hidroakumulacija u BiH.

Utvrđivanje i konverzija vodne rezerve tla • Sadržaj vode (vlage) tla se utvrđuje vaganjem, sušenjem na 105 °C i ponovnim vaganjem. • Razlika u težini prije i poslije sušenja je sadržaj vode (vlage) koji se izražava u težinskim procentima. • Množenjem težinskih procenata sa zapreminskom gustinom tla dobiju se zapreminski procenti sadržaja vode. • Ako neko tlo sadrži 20 zapreminskih % vode (vlage) to znači da u sloju tla debljine 10 cm sadrži 20 mm vode ili 20 litara po 1 m2 ili 200 m3/ha.

U sloju tla debljine 50 cm takvo tlo će sadržavati 100 mm ili 100 l/m2 odnosno 1000 m3/ha vode. • To u znatnom broju slučajeva po veličini odgovara ukupnom sadržaju lako pristupačne vode u sloju tla debljine 50 cm. • Najveći promet vode tijekom godine se odvija kroz površinski sloj tla debljine 50 cm, pa se u bilansi tla najčešće koristi vrijednost 100 mm kao standardna vrijednost lako pristupačne vlage tla. • Međutim, ako se radi o plićim ili pjeskovitim tlima ili povrtlarskim kulturama, ta vrijednost može biti i manja, pa iznositi samo 50 mm ili čak 25 mm. • Naprotiv. ako se radi o dubljim, težim tlima, dubljoj rizosferi voćarskih, vinogradarskih i šumskih kultura te vrijednosti mogu ići i do 200 mm.

Kontinuitet prenosa vodne rezerve tla • Pod pretpostavkom da se bilans radi u mjesečnim intervalima, tada bilans određenog mjeseca zavisi od stanja vodne rezerve tla na kraju prethodnog mjeseca. • Prema tome, mjesečni bilansi moraju biti vezani jedni za druge ne samo unutar jedne godine nego i tijekom cijele referentne višegodišnje serije u kontinuitetu. • Da bi se mogla svaka godina tretirati nezavisno treba biti siguran u datumu potpune obnove vodne rezerve tla (to je zimski period u umjerenom klimatu, a kraj sezone kiša u tropskom klimatu) ili pak potpunog pražnjenja vodne rezerve tla ( kod nas obično kolovoz).

U našem klimatu je mnogo sigurniji zimski datum obnove, nego ljetni datum potpunog pražnjenja vodne rezerve tla. • Stoga bilans obično počinjemo 1. siječnja pretpostavljajući da je krajem prethodnog prosinca vodna rezerva tla obnovljena. • U dosadašnjem radu na vodnim bilansima nismo naišli na slučaj da vodna rezerva tla krajem prosinca nije bila obnovljena. • Obzirom da su bilansi rada u kontinuitetu, čak ni inicijalna greška u startu nema bitnog utjecaja na finalni rezultat.

Otjecaj ili višak vode (V) • Dio oborina koje tlo ne može infiltrirati ni u svojem profilu zadržati odlazi na otjecaj ili višak. Kod tog razlikujemo površinski oticaj (runoff), podpovršinski ili hipodermički (interflow) i podzemni ili temeljni (baseflow, ground water) otjecaj. • Površinski otjecaj nastaje kad je ritam ili intenzitet oborina veći nego što je ritam infiltracije vode u tlu. • Tada se voda dijelom zadržava na površini, a dijelom odlazi na površinski otjecaj krećući se u pravca pada terena, negdje brže, negdje sporije zavisno od nagiba i konfiguracije terena.

Na taj način se vodom hrane površinski vodotoci. • Otjecaj može nastupiti i prilikom otapanja snijega ako je tlo smrznuto ili zasićeno vodom. • Količina površinskog otjecaja zavisi od inicijalnog stanja vlažnosti tla u početku padanja kiše, ritma infiltracije i intenziteta kiše. • Treba imati na umu da sva voda, koja površinski otječe je eroziono opasna, jer može izazvati odnošenje tla. • Podpovršinski ili hipodermički otjecaj (interflow) se javlja kad oborinska voda infiltrirana u tlu naiđe na prvu vodonepropusnu barijeru blizu površine tla.

To u nekim oraničnim tlima može biti plužni taban, a u drugim prirodno zbijeni, vodonepropusni sloj ili matični supstrat. • Po tom sloju se voda usporeno kreće do prvog kanala, cijevnog drena, jaruge ili terenske depresije gdje ponovo izlazi na površinu ili se ulijeva u vodotok. • Podzemni ili temeljni otjecaj (baseflow) se javlja kad dio vode tla djelovanjem gravitacije perkolacijom ili cijeđenjem otječe u dublje slojeve dok ne naiđe na nepropusnu podlogu. • Tu se voda zadržava i počinje popunjavati pore tla stvarajući tako podzemnu vodu, akvifer ili vodnu izdan.

Koliko vode od ukupnog otjecaja ili viška odlazi na površinski, a koliko na podzemni otjecaj teško je bez individualnih mjerenja utvrditi. • Zato se u agrohidrološkim bilansima i ne koriste termini površinskog, podpovršinskog i podzemnog otjecaja, nego se sveukupni višak tretira kao ukupni ili potencijalni otjecaj. • On se računski dobiva tako da se od prihodovanih oborina podmiri vodna rezerva tla i potencijalna evapotranspiracija, a preostali dio oborina se registrira kao višak .

IRRI – Projekt navodnjavanja