Download
1 / 41
430 likes | 1.23k Views
Opcenito o upravnom sporu. Upravni spor oblik sudske kontrole nad upravom, prvenstveno kontrole nad upravnim aktomNastaje pocetkom 19. stoljeca.Razlikujemo dvije osnovne vrste sudske kontrole nad upravom: sustav redovnih sudova (angloamericki) i sustav posebnih upravnih sudova (francuski)Mogli
E N D
1. UPRAVNI SPOR
2. Opcenito o upravnom sporu Upravni spor – oblik sudske kontrole nad upravom, prvenstveno kontrole nad upravnim aktom
Nastaje pocetkom 19. stoljeca.
Razlikujemo dvije osnovne vrste sudske kontrole nad upravom: sustav redovnih sudova (angloamericki) i sustav posebnih upravnih sudova (francuski)
Mogli bismo navesti i treci sustav - upravno sudovanje koje provodi sama uprava, ali se on zanemaruje
3. Sustav redovnih sudova Ovaj sustav obicno nazivamo angloamericki jer je nastao u Velikoj Britaniji i proširio se u njene nekadašnje kolonije i SAD.
Medutim, ovaj sustav se pojavljuje i u nekim skandinavskim zemljama (Danska, Norveška)
Moramo znati da je polazna tocka ovog sustava ponešto specificno britansko pravo (common law), gdje postoji nacelo jedinstva prava.
Medutim, i u Velikoj Britaniji imamo posebne upravne sudove koji se osnivaju ad hoc.
4. U SAD-u je još od poznatog slucaja Marbury vs. Madison iz 1803. na snazi nacelo da je uprava subjekt sudske kontrole.
Vrijedi nacelo da sudovi uvijek mogu kontrolirati rad uprave, osim ako je to posebnim zakonom iskljuceno.
5. Sustav posebnih upravnih sudova Ovaj sustav razvio se posebno u francuskom pravu i francuskoj pravnoj praksi.
Posebnu ulogu odigrao je francuski Državni savjet.
Nakon Francuske revolucije, u Francuskoj je na snazi ogranicavanje sudske vlasti, i želja da uprava bude nezavisna od sudova.
Zato se formiraju posebni upravni sudovi, od kojih je najvažniji spomenuti Državni savjet.
Kontrola nad upravom je prema francuskom sustavu konstruirana kao dio funkcije uprave.
6. Upravni spor u formalnom i materijalnom smislu Upravni spor u formalnom smislu znaci spor za cije je rješavanje nadležan upravni sud.
Vrijedi i kad u redovnim sudovima imamo posebne upravne odjele.
Ovakvo prihvacanje odredenja upravnog spora moguce je samo u sustavima koji imaju posebne upravne sudove.
Ovakvo odredenje pojma upravnog spora je nepouzdano.
7. Kod definiranja upravnog spora u materijalnom smislu razlikujemo dvije koncepcije.
Po jednoj se pri odredivanju pojma upravnog spora polazi od subjekata spora, a po drugoj se polazi od pravnih normi koje se odnose na predmet spora.
Za prvu je koncepciju bitno da se kao pasivna stranka u sporu pojavljuje sama uprava.
Za drugu je bitno pravno pitanje u domeni upravnog prava, bez obzira na organizacijska svojstva stranaka u sporu.
8. VRSTE UPRAVNIH SPOROVA 1. Spor o zakonitosti i spor pune jurisdikcije
2. Objektivni i subjektivni spor
3. Prvotni i naknadni spor
9. 1. Spor o zakonitosti i spor pune jurisdikcije Ova je podjela teorijski i prakticki najvažnija.
Glavna razlika je u distinkciji objekta.
Spor o zakonitosti pokrece se i vodi sa svrhom da se ocijeni da li je neki akt zakonit ili ne, te je predmet spora egzistencija zakonitosti.
Kod spora pune jurisdikcije radi se o tome da sud SAM rješava neki predmet, dakle, sud osniva, mijenja ili ukida neku pravnu situaciju, i u ovom obliku upravnog spora su ovlasti suda puno šire.
Spor o zakonitosti se odreduje opcom klauzulom s negativnom enumeracijom.
Ucinak sudske odluke kod spora o zakonitosti širi je od sudske odluke kod spora pune jurisdikcije.
10. Subjektivni i objektivni spor Postoji više kriterija podjele sporova na subjektivne i objektivne.
Ako kao kriterij za podjelu uzmemo cilj spora, onda je objektivni spor onaj kojemu je cilj zaštita objektivne zakonitosti, a subjektivni onaj kojemu je cilj zaštita subjektivnih prava pojedinca.
Ako kao kriterij za podjelu uzmemo vrstu akata koji mogu biti predmet spora, onda je objektivni spor onaj koji se može pokrenuti protiv opcenormativnog akta, a subjektivni spor je onaj koji se pokrece protiv individualnog akta.
11. Prvotni i naknadni upravni spor Razlika izmedu ove dvije vrste spora proizlazi od trenutka kada je moguce pokrenuti i voditi upravni spor.
Kod prvotnog, spor se vodi prije nego je uopce donesen akt – vezujemo ga s propuštanjem uprave.
Naknadni spor se javlja kao spor u kojem se odlucuje o upravnom aktu donesenom u konkretnoj upravnoj stvari.
Spor o zakonitosti – samo naknadni.
Spor pune jurisdikcije se nacelno može javiti i kao prvotni i kao naknadni upravni spor.
12. Upravni spor u Hrvatskoj do 1991. Do 1918. na podrucju Hrvatske nije bilo upravnih sudova, a tako ni upravnog spora.
1922. godine donošenjem Zakona o Državnom savjetu i upravnim sudovima uspostavlja se sudska kontrola nad radom uprave.
1939. se nakon stvaranja Banovine Hrvatske ustrojava posebni Upravni sud u Zagrebu.
Nakon II. Sv. rata, u Jugoslaviji se ukidaju posebni upravni sudovi, što traje do 1952. i donošenja Zakona o upravnim sporovima.
13. Upravni spor u Hrvatskoj od 1991. Ustav RH jamci sudsku kontrolu zakonitosti pojedinacnih akata upravne vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.
RH je preuzela jugoslavenski Zakon o upravnim sporovima.
14. Tijelo koje rješava upravne sporove Upravni sud republike Hrvatske je prema zakonu tijelo koje odlucuje o tužbama protiv konacnih upravnih akata.
Upravni sud je sud prvog i posljednjeg stupnja.
Odlucuje u vijecima sastavljenim od trojice sudaca, osim ako je zakonom odredeno da odlucuje u širem sastavu.
Upravni sud ima više odjela, a na celu odjela nalazi se njegov predsjednik.
Upravni sud održava sjednice svih sudaca kada raspravlja odredeno sporno pravno pitanje.
15. Predmet spora Predmet upravnog spora jest ocjena zakonitosti upravnog akta.
Sudskom kontrolom se utvrduje sukladnost upravnog akta ne samo sa zakonom, nego sa svim ostalim normama iz pozitivnog pravnog poretka.
Ako sud utvrdi da je povrijedeno materijalno ili formalno stanje, stavlja takav akt van snage.
Upravni se akt može voditi samo protiv upravnog spora.
ZUS daje definiciju upravnog akta – cl. 6. st. 2.
16. Definicija nam daje odgovor na pitanja – tko je donosioc akta, što je predmet akta i što je objekt akta.
Ogranicenje pokretanja upravnog spora – spor se može pokrenuti samo protiv drugostupanjskog akta.
Iznimke postoje.
Važna iznimka je situacija “šutnje administracije”.
17. Stvari izuzete iz upravnog spora One stvari koje su izuzete iz upravnog spora nabrojane su sustavom generalne (opce) enumeracije s negativnom klauzulom.
Dakle, nacelno se upravni spor može pokrenuti protiv svakog upravnog akta.
“Ne može se voditi upravni spor protiv akata donesenih u stvarima u kojima je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora.”
18. Razlozi zbog kojih se upravni akt može pobijati 1. zato što u aktu nije nikako ili nije pravilno primijenjen zakon, propis utemeljen na zakonu ili drugi zakonito doneseni propis ili opci akt
2. zato što je akt donijelo nenadležno tijelo
3. zato što se u postupku koji je aktu prethodio nije postupilo prema pravilima postupka, a osobito zato što cinjenicno stanje nije pravilno utvrdeno ili što je iz utvrdenih cinjenica izveden nepravilni zakljucak u svezi s cinjenicnim stanjem.
Problem diskrecijske ocjene.
19. Stranke u upravnom sporu Stranke u upravnom sporu su:
1. tužitelj
2. tuženi
3. zainteresirana treca stranka
20. 1. Tužitelj Tužitelj u upravnom sporu može biti pojedinac, pravna osoba, organizacija, skupina osoba, naselje i sl. kad smatra da mu je upravnim aktom povrijedeno kakvo pravo ili neposredni osobni interes utemeljen na zakonu.
Osim ove generalne odredbe, ZUS daje još i jedinicama lokalne samouprave i državnom odvjetniku, pod zakonom utvrdenim pretpostavkama, pravo na pokretanje upravnog spora.
21. 2. Tuženi Tuženi u upravnom sporu jest organ ciji se akt osporava, tj. donosioc upravnog akta.
Postoji problem odredivanja tuženoga kod tzv. složenih upravnih akata.
U situacijama “šutnje administracije”, tužena strana je organ koji je bio ovlašten donijeti akt.
22. Zainteresirana treca osoba Zainteresirana treca osoba ima u sporu položaj stranke.
Zainteresirana treca osoba može biti svaka pravna i fizicka osoba o cijem se pravu ili interesu odlucivalo u upravnom postupku.
Stranacki interes zainteresirane trece osobe je u tome da akt kojeg se napada ostane onakav kakav jest.
Položaj zainteresirane trece osobe približava se položaju tuženog.
Ovakve se situacije posebno javljaju kada je tužitelj državni odvjetnik.
Zatim, to su situacije kada imamo u upravnom postupku dvije ili više stranaka sa suprotnim interesima.
23. Pokretanje upravnog spora i sadržaj tužbe Upravni se spor pokrece podizanjem tužbe – podnošenje formalne tužbe je formalna radnja bez koje nema upravnog spora.
U tužbi se mora navesti:
1. ime, prezime, zanimanje i adresu tužitelja
2. upravni akt protiv kojeg je tužba upravljena
3. kratko se mora izložiti razlog iz kojeg se tuži, te u kojem se omjeru i opsegu predlaže poništavanje upravnog akta.
Ako se tužbom traži povrat stvari ili nadoknada štete, onda se mora staviti odredeni zahtjev glede stvari ili pretrpljene štete.
Ako nema potrebnih elemenata, onda je tužba nepotpuna ili nerazumljiva. Onda predsjednik suda poziva tužitelja da tužbu nadopuni. Ako to tužitelj u ostavljenom roku ne ucini, tužba se odbacuje (osim ako se utvrdi ništavost).
24. Rok i predaja tužbe Rok za predaju tužbe iznosi 30 dana od dana dostave akta kojeg se osporava.
Jedini izuzetak – državni odvjetnik.
Ovaj rok je neproduživ, njegovo prebacivanje dovodi do toga da se tužba odbacuje.
Tužba se može predati neposredno, a može biti upucena i poštom.
25. Tužba i odlaganje izvršenja U pravilu, tužba u upravnom sporu ne odgada izvršenje upravnog akta protiv kojeg je poneesena.
Postoje dvije mogucnosti odgode izvršenja:
1. obvezno odlaganje izvršenja
2. fakultativno odlaganje izvršenja
26. Odustajanje od tužbe Tužitelj može odustati od tužbe do otpreme sudske odluke.
Ako tužitelj odustane od tužbe, sud rješenjem obustavlja postupak.
Odustanak treba biti izricit, a može biti i djelomican.
Ako tužitelj jednom odustane od tužbe, ne može ponovno podizati tužbu u stvari u kojoj je vec jednom odustao.
Primjena cl. 261. ZUP-a.
27. Postupak suda po tužbi Sud glede tužbe može postupiti na sljedece nacine:
1. tužbu može odbaciti
2. može poništiti upravni akt bez dostavljanja tužbe na odgovor
3. tužbu riješiti provodenjem redovnog postupka
28. 1. Odbacivanje tužbe Sud ce tužbu odbaciti (uz prije spomenuti slucaj):
1. tužba je podnesena nepravovremeno ili prijevremeno
2. akt kojeg se tužbom osporava nije upravni akt, odnosno da se upravni spor pokrece zbog nedonošenja akta u stvari u kojoj se niti ne donosi odgovarajuci upravni akt
3. da je ocito da se upravnim aktom koji se tužbom osporava ne dira pravo tužitelja ili njegov neposredni osobni interes zasnovan na zakonu
4. da se protiv upravnog akta koji se tužbom osporava mogla podnijeti žalba, pa nije uopce ili nije pravovremeno podnesena
5. da vec postoji pravomocna odluka donesena u upravnom sporu o istoj stvari
29. 2. Poništavanje upravnog akta bez dostavljanja tužbe na odgovor Ako sud ne odbaci tužbu na temelju clanka 29. stavka 2. (tužitelj nije nadopunio nepotpunu ili nerazumljivu tužbu) ili clanka 30. ovog zakona (razlozi za odbacivanje tužbe), a nade da osporeni upravni akt sadrži takve bitne nedostatke koji sprecavaju ocjenu zakonitosti akta, može iz tog razloga presudom poništiti akt i bez dostave tužbe na odgovor.
30. 3. Redovni postupak Ako sud ne odbaci tužbu rješenjem niti poništi akt bez dostavljanja tužbe na odgovor, provodi redovni postupak po tužbi.
Prva radnja je dostavljanje tužbe tuženom organu ( i eventualnim zainteresiranim trecim osobama) na odgovor.
Tuženi organ je dužan da u ostavljenom mu roku pošalje sve spise predmeta Upravnom sudu, ako to ne napravi, sud može riješiti stvar i bez spisa.
31. Usmena rasprava Nejavna
Fakultativna, o provodenju odlucuje sud po svom nahodenju.
Ne provodi se pred našim Upravnim sudom
32. Sudske odluke (presuda i rješenje) Presudom se spor rješava na nacin da se tužba uvažava (poništava se upravni akt) ili se odbija kao neosnovana.
Rješenjem sud odbacuje tužbu iz zakonom predvidenih razloga.
Presuda odnosno rješenje obuhvacaju:oznaku suda, ime i prezime predsjednika vijeca i clanova vijeca i zapisnicara, oznaku stranaka i njihovih zastupnika, kratko izlaganje predmeta spora i dan kad je presuda, odnosno rješenje izreceno i objavljeno, dispozitiv, obrazloženje i pouku o žalbi, ako je žalba dopuštena.
33. Razlozi zbog kojih sud poništava osporeni upravni akt Sud rješava spor, u pravilu, na podlozi cinjenica koje su utvrdene u upravnom postupku.
Ako sud nade da se spor ne može raspraviti na podlozi cinjenica utvrdenih u upravnom postupku zbog toga što u pogledu utvrdenih cinjenica postoji proturjecnost u spisima, što su one u bitnim tockama nepotpuno utvrdene, što je iz utvrdenih cinjenica izveden nepravilan zakljucak u pogledu cinjenicnog stanja, ili nade da se u upravnom postupku nije vodilo racuna o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari, sud ce osporeni upravni akt poništiti presudom. U takvu slucaju nadležni organ dužan je postupiti onako kako je u presudi odredeno i donijeti nov upravni akt.
Ako bi poništenje osporenoga upravnog akta i ponovno vodenje postupka kod nadležnog organa izazvalo za tužitelja štetu koja bi se teško mogla popraviti, ili ako je na temelju javnih isprava ili drugih dokaza u spisima predmeta ocito da je cinjenicno stanje drugacije od onoga utvrdenog u upravnom postupku, ili ako je u istom sporu vec jednom poništen upravni akt, a nadležni organ nije u potpunosti postupio po presudi, sud može i sam utvrditi cinjenicno stanje i na podlozi tako utvrdenoga cinjenicnog stanja donijeti presudu, odnosno rješenje, kada sud utvrduje cinjenicno stanje po potrebi na raspravi, ili preko jednog clana vijeca, ili preko drugoga redovnog suda, ili preko drugog organa. Na raspravu se poziva i stranka.
34. Pravni lijekovi u upravnom sporu U upravnom sporu ne postoji mogucnost žalbe, dakle nema redovnih pravnih lijekova.
Postoje dva izvanredna pravna lijeka:
1. zahtjev za zaštitu zakonitosti
2. ponavljanje postupka
35. 1. Zahtjev za zaštitu zakonitosti Pravo na korištenje ovog izvanrednog pravnog lijeka ima samo državni odvjetnik.
Zahtjev za zaštitu zakonitosti podnosi se u roku od tri mjeseca od dana kad je strankama dostavljena odluka protiv koje se zahtjev podnosi.
Zahtjev za zaštitu zakonitosti sadrži oznaku sudske odluke protiv koje se zahtjev podiže, razloge zbog kojih se sudska odluka pobija i oznaku podnositelja zahtjeva.
O njemu odlucuje Vrhovni sud RH
36. Ponavljanje postupka Postupak dovršen presudom ili rješenjem ponovit ce se na prijedlog stranke:
1) ako stranka sazna za nove cinjenice ili nade ili stekne mogucnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih bi spor bio povoljnije riješen za nju da su te cinjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem sudskom postupku:
2) ako je do odluke suda došlo zbog krivicnog djela suca ili radnika u sudu, ili je odluka isposlovana prijevarnom radnjom zastupnika ili punomocnika stranke, njegova protivnika ili protivnikova zastupnika ili punomocnika a takva je radnja krivicno djelo;
3) ako je odluka utemeljena na presudi donesenoj u krivicnoj ili gradanskoj stvari, a ta je presuda kasnije ukinuta drugom pravomocnom sudskom odlukom;
4) ako je isprava na kojoj se temelji odluka lažna ili lažno preinacena, ili ako je svjedok, vještak ili stranka pri saslušanju pred sudom dala lažan iskaz, a odluka se suda temelji na tom iskazu;
5) ako stranka nade ili stekne mogucnost da upotrijebi prijašnju odluku donesenu u istom upravnom sporu;
6) ako zainteresiranoj osobi nije bila dana mogucnost da sudjeluje u upravnom sporu.
Zbog okolnosti iz toc. 1. i 5. ponavljanje ce se dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije bila u stanju da te okolnosti iznese u prijašnjem postupku.
37. Ponavljanje postupka može se tražiti najkasnije u roku od 30 dana od dana kad je stranka saznala za razlog ponavljanja. Ako je stranka saznala za razlog ponavljanja prije nego što je postupak kod suda dovršen, ali taj razlog nije mogla upotrijebiti u toku postupka, ponavljanje se može tražiti u roku od 30 dana od dana dostave odluke.
Nakon proteka pet godina od pravomocnosti odluke ponavljanje se ne može tražiti. Iznimno, i poslije roka od pet godina obnova se može tražiti zbog zakonskih osnova navedenih u cl. 52. stavku 1. tockama 2., 3. i 4.
38. Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se Upravnom sudu Hrvatske.
O prijedlogu za ponavljanje postupka rješava Upravni sud Hrvatske na nejavnoj sjednici u vijecu sastavljenom od pet sudaca.
U prijedlogu se mora osobito navesti:
1) presuda ili rješenje doneseno u postupku cije se ponavljanje traži;
2) zakonska osnova ponavljanja (clan 52) i dokazi, odnosno okolnosti koji cine vjerojatnim postojanje te osnove;
3) okolnosti iz kojih proizlazi da je tužba podnesena u zakonskom roku i cime se to dokazuje;
4) u kom se pravcu i u kom opsegu predlaže izmjena presude, odnosno rješenja donesenog u postupku cije se ponavljanje traži.
39. Sud ce odbaciti prijedlog rješenjem ako utvrdi da je tužbu podnijela neovlaštena osoba ili da prijedlog nije pravovremena ili da stranka nije ucinila bar vjerojatnim postojanje zakonske osnove za ponavljanje.
Ako sud ne odbaci prijedlog, dostavit ce ga protivnoj stranci i zainteresiranim osobama te ih pozvati da u roku od 15 dana odgovore na tužbu.
Nakon proteka roka za odgovor na prijedlog sud presudom rješava o prijedlogu za ponavljanje postupka.
Ako se ponavljanje dopusti, stavit ce se izvan snage prijašnja odluka u cjelini ili djelomicno. Prijašnje procesne radnje na koje ne utjecu razlozi ponavljanja nece se ponavljati.
Presudom kojom se ponavljanje dopušta odlucit ce se i o glavnoj stvari.
Protiv odluke suda donesene o prijedlogu za ponavljanje postupka mogu se podnijeti pravna sredstva koja su dopuštena u glavnoj stvari.
40. Posebne vrste sporova U našem pravu poznajemo:
Spor pune jurisdikcije
Naknada štete i povrat stvari
Zamjenjivanje upravnog akta odlukom suda
Situacija šutnje administracije
41. Zaštita prava i sloboda zajamcenih Ustavom Razlikujemo dvije vrste povreda sloboda i prava zajamcenih Ustavom – povrede konacnim pojedinacnim aktom i nezakonitom radnjom.
Kolizija nadležnosti Upravnog i Ustavnog suda
