1 / 58

CLINICAL NUTRITION

CLINICAL NUTRITION. HRANLJIVE MATERIJE - VITAMINI. CLINICAL NUTRITION.

chyna
Download Presentation

CLINICAL NUTRITION

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. CLINICAL NUTRITION HRANLJIVE MATERIJE - VITAMINI

  2. CLINICAL NUTRITION Vitamini (def.) predstavljaju organska jedinjenja čije je prisustvo u ljudskoj ishrani potrebno (uglavnom u malim količinama) za odvijanje određenih metaboličkih procesa, kao i za sprečavanje bolesti koje bi nastale njihovim nedostatkom. Iako su organskog porekla, za razliku od drugih hranljivih materija u ljudskoj ishrani, vitamini ne spadaju u hranljive materije za produkciju energije (poput ugljenih hidrata, masti i belančevina) i ne mogu se stvarati u organizmu, već se moraju unositi hranom.

  3. CLINICAL NUTRITION Najčešće korišćena nomenklatura za definisanje vrednosti kojima se kvantifikuje dnevni unos vitamina su: • RDI (Reference Daily Intake) – referentni dnevni unos • RDA (Recommended Dietary Allowance) – preporučene dijetetske potrebe • DRI (Dietary Reference Intakes) - referentni dijetetski unos

  4. CLINICAL NUTRITION Klasifikacija vitamina Vitamini se obično klasifikuju prema rastvorljivosti u mastima, odnosno u vodi, kao: • liposolubilni vitamini (vitamini rastvorljivi u mastima) u koje spadaju vitamini A, D, E i K. Njihove karakteristike i metabolička sudbina su vezani za masti. Mogu se skladištiti u organizmu i njihove uloge su generalno vezane za strukturalne funkcije. • hidrosolubilni vitamini (vitamini rastvorljivi u vodi) u koje spadaju vitamini grupe B i vitamin C. Ne mogu se skladištiti u smislu saturacije tkiva i uglavnom predstavljaju koenzime u ćelijskom metabolizmu.

  5. CLINICAL NUTRITION Vitamin A FIZIČKO-HEMIJSKE KARAKTERISTIKE VITAMINA A Vitamin A je generičko ime za grupu prirodnih i sintetskih jedinjenja slične biološke aktivnosti koja se zajednički naziva retinoidi. U grupu prirodnih retinoida spadaju retinol, retinal i retinoična kiselina. U hemijskom smislu, retinol je primarni alkohol velike molekulske mase (C20H29O), rastvorljiv u mastima i relativno termostabilan. Naziv je dobio zbog svoje specifične uloge u fiziologiji retine (mrežnjače). Vitamin se u hrani se može naći kao: • preformirani vitamin A - retinol u namirnicima životinjskog porekla (jetra, masno tkivo, žumance jajeta) • provitamin A – karotenoidi (-karoten, -kriptoksantin, lutein) u namirnicama biljnog porekla (pigment žutog i crvenog povrća), koji se u ćelijama tankog creva i jetre transformiše u vitamin A.

  6. CLINICAL NUTRITION APSORPCIJA, TRANSPORT I SKLADIŠTENJE VITAMINA A Za apsorpciju vitamina A je potrebno prisustvo žučnih soli, enzima pankreasne lipaze i namirnica koje sadrže masti. Prilikom apsorpcije se u sluznici creva deo provitamina A pretvori u vitamin A, dok se ostatak (zajedno sa vitaminom A) transportuje u sastavu hilomikrona do jetre gde se transformiše u vitamin A i skladišti. Zalihe u jetri u fiziološkim uslovima iznose 6 meseci do 1 godinu. Neke infektivne bolesti mogu značajno smanjiti zalihe vitamina A. ULOGE VITAMINA A Vitamin A ima značajne uloge u: • fiziologiji vida (ulazi u sastav foto-senzitivnog pigmenta) • održavanju odgovarajućeg funkcionalnog stanja telesnog omotača (kože i sluzokože) • procesu rasta (kosti i meka tkiva) • zaštiti od dejstva slobodnih radikala (antioksidantno dejstvo) • omogućavanju sazrevanja reproduktivnog sistema

  7. CLINICAL NUTRITION

  8. CLINICAL NUTRITION POREMEĆAJI KOJI NASTAJU USLED NEDOSTATKA VITAMINA A • poremećaji funkcije vidnog pigmenta u mrežnjači oka – noćno (kokošije) slepilo • poremećaji strukture i funkcije epitelnih ćelija oka, disajnih puteva, creva, kože, mokraćnih puteva, zuba i kože • poremećaji rasta kostiju i mekih tkiva • poremećaji imunskog sistema sa smanjenjem otpornosti prema infekcijama • poremećaji reproduktivne funkcije i razvoja ploda

  9. CLINICAL NUTRITION POTREBE ZA VITAMINOM A Dnevne potrebe, uz značajna odstupanja za poremećaje varenja i apsorpcije, iznose za odrasle osobe od 700 (žene) do 900 (muškarci) g RE – retinol ekvivalent. Da bi se obezbedile dovoljne količine vitamina A, dnevene potrebe se povećavaju tokom trudnoće (770g RE) i laktacije (1300g RE). TOKSIČNOST VITAMINA A Prekomerni unos vitamina A (više od 3000g RE) može dovesti do bolova u zglobovima, zadebljavanja kostiju, gubitka kose i oštećenja jetre. IZVORI VITAMINA A U HRANI Vitamin A se nalazi u većem broju namirnica životinjskog (jetra, bubrezi, mleko, žumance jajeta) i biljnog porekla (žuto, crveno i zeleno povrće i voće)

  10. CLINICAL NUTRITION Vitamin D FIZIČKO-HEMIJSKE KARAKTERISTIKE VITAMINAD Vitamin D je u prošlosti pogrešno nazvan vitaminom, iako se radi o prohormonu koji se u organizmu pretvara u sterolni hormon - vitamin D hormon (kalcitriol). Vitamin D je liposolubilan i otporan na zagrevanje. Za čoveka je najznačajniji oblik vitamin D3 koji nastaje u koži iz provitamina D3 APSORPCIJA, TRANSPORT I SKLADIŠTENJE VITAMINA D Provitamin D3 poreklom iz hrane se apsorbuje u tankom crevu uz pomoć žučnih soli, iako se može sintetisati i u koži iz 7-dehidroholesterola pod dejstvom ultraljubičastih zraka. Provitamin D3 se vezan za proteinski nosač putem krvi prvo transportuje u jetru gde se enzimskom hidroksilacijom pretvara u 25-hidroksiholekalciferol, a potom u bubrege gde se drugom hidroksilacijom pretvara u aktivni oblik vitamin D hormona – 1,25-dihidroksiholekalciferol (kalcitriol).

  11. CLINICAL NUTRITION ULOGE VITAMINA D Vitamin D je u ljudskom organizmu (pre svega) odgovoran za metabolizam kalcijuma i fosfora. On dovodi do njihove apsorpcije u tankom crevu i odlaganja u kostnom tkivu. Uloga vitamina D u metabolizmu kalcijuma i fosfora se odvija u sadejstvu sa hormonima kalcitoninom i parathormonom. Pored ovoga, vitamin D je značajan u razvoju i diferencijaciji svih ćelija u ljudskom organizmu. POREMEĆAJI KOJI NASTAJU USLED NEDOSTATKA VITAMINA D Usled nedostatka vitamina D dolazi do poremećaja struktura koštanog tkiva koja se kod dece manifestuje kao rahitis, a kod odraslih kao osteomalacija.

  12. CLINICAL NUTRITION

  13. CLINICAL NUTRITION POTREBE ZA VITAMINOM D Postoje značajne varijacije dnevnih potreba u zavisnosti od uzrasta, izloženosti sunčevim zracima, godišnjeg doba... Dnevne potrebe od šestog meseca života pa do 50 godina starosti su 5g (200 IU), od 51 do 70 godina starosti iznose 10g (400 IU), a posle 70 godina života dnevne potrebe su 15g (600 IU) holekalciferola. TOKSIČNOST VITAMINA D Prekomerni unos vitamina D ( više od 1000g) može dovesti do bolova u kostima, malaksalosti, povećanju koncentracije kalcijuma u krvi i njegovom deponovanju u mekim tkivima (bubreg). IZVORI VITAMINA D U HRANI Osnovni izvor vitamina D u ishrani predstavlja mleko sa dodatkom vitamina D.

  14. CLINICAL NUTRITION Vitamin E FIZIČKO-HEMIJSKE KARAKTERISTIKE VITAMINA E Vitamin E predstavlja zajednički naziv za grupu od nekoliko (verovatno 8) liposolubilnih jedinjenja alkoholnog porekla. Za ljudsku populaciju je najznačajniji -tokoferol. Nalazi se u obliku žućkastog ulja, otpornog na dejstvo kiselina, nerastvorljivog u vodi i termostabilnog. Posebno je značajna karakteristika koja se odnosi na jako sporu oksidaciju što omogućava ispoljavanje antioksidantnih svojstava vitamina E i sprečava oksidaciju nezasićenih masnih kiselina. APSORPCIJA, TRANSPORT I SKLADIŠTENJE VITAMINA E Vitamin E se apsorbuje iz tankog creva uz pomoć žučnih soli. Iz crevne sluznice se u sastavu hilomikrona i lipoproteina transportuje do jetre i (posebno) masnog tkiva gde se skladišti u obliku kapljica.

  15. CLINICAL NUTRITION ULOGE VITAMINA E -tokoferol predstavlja najjači prirodni liposolubilni antioksidantni agens. Posebno je značajan za sprečavanje oksidativnog stresa kod višenezasićenih masnih kiselina u membranskim strukturama ćelija (naročito ćelija imunskog sistema, crvenih krvnih zrnaca, motornih neurona i mrežnjače). Antioksidantna svojstva vitamina E se pojačavaju kada se primenjuje sa enzimima koji sadrže selen. Kako ovi enzimi imaju, takođe, antioksidantno dejstvo, zajednička primena omogućava smanjenje pojedinačnih doza oba preparata (moguća protektivna uloga u prevenciji procesa ateroskleroze i usporavanju razvoja nekih oblika demencije). POREMEĆAJI KOJI NASTAJU USLED NEDOSTATKA VITAMINA E Nedostatak vitamina E može uzrokovati razvoj hemolitčke anemije kod novorođenčadi, dok se kod starijih može pojaviti niz neuroloških poremećaja sa različitim manifestacijama.

  16. CLINICAL NUTRITION POTREBE ZA VITAMINOM E Dnevne potrebe za vitaminom E zavise od količine višenezasićenih masnih kiselina u ishrani i kreću se od 6-11 mg -tokoferola kod dece do 15 mg -tokoferola kod starijih od 14 godina. Ipak, ima stručnjaka koji zbog snažnog antioksidantnog svojstva preporučuju sredovečnim i starijim ljudima doze -tokoferola, iako kliničke prednosti još uvek nisu dokazane (osim kod nekih poremećaja organa za varenje). TOKSIČNOST VITAMINA E Vitamin E je liposolubilni vitamin čija toksičnost nije potvrđena ni pri veoma velikim koncentracijama. IZVORI VITAMINA E U HRANI Glavni izvor vitamina E u ishrani predstavljaju ulja biljnog porekla.

  17. CLINICAL NUTRITION Vitamin K FIZIČKO-HEMIJSKE KARAKTERISTIKE VITAMINA K Vitamin K predstavlja grupu jedinjenja koju čine liposolubilni K1 (filokinon) i K2 (menakinon), kao i hidrosolubilni K3 (menadion). Oni su odgovorni za koagulaciju krvi, po čemu su i dobili zajednički naziv (vitamin koagulacije=vitamin K). Za otkriće vitamina K je danski naučnik Henrik Dam sa Univerziteta u Kopenhagenu dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju i medicinu. K1 (filokinon) je najčešći oblik vitamina K koji se nalazi u namirnicama, ali se zato K2 (menakinon) sintetiše u crevima (od strane crevnih bakterija) pa predstavlja unutrašnji izvor vitamina K.

  18. CLINICAL NUTRITION APSORPCIJA, TRANSPORT I SKLADIŠTENJE VITAMINA K K1 i K2 se apsorbuju iz creva u prisustvu žučnih soli i pankreasnih enzima zajedno sa ostalim lipidima, dok se K3 resorbuje direktno u portalnu cirkulaciju. Iz crevne sluznice se u sastavu hilomikrona i lipoproteina transportuju do jetre, gde se i skladište u malim količinama. ULOGE VITAMINA K Glavna uloga vitamina K je katalizovanje sinteze pojedinih faktora koagulacije u jetri. Vitamin K je neophodan da bi se stvorile dovoljne količine: faktora II koagulacije (protrombin), faktora VII (SPCA), fakora IX (PTC) i faktora X (Stuart-Prower-ov faktor). U nedostatku vitamina K ili kod teških oboljenja jetre, usled nedostatka ovih faktora koagulacije dolazi do ozbiljnih krvarenja. Pored ovoga, vitamin K je značajan i za metabolizam kostiju kod čoveka (formiranje koštanog matriksa).

  19. CLINICAL NUTRITION

  20. CLINICAL NUTRITION POREMEĆAJI KOJI NASTAJU USLED NEDOSTATKA VITAMINA K Najznačajniji poremećaj koji nastaje usled nedovoljne količine vitamina K je produženo vreme krvarenja. POTREBE ZA VITAMINOM K Dnevne potrebe za vitaminom K (pored unutrašnje produkcije u crevima) iznose 120g za odrasle muškarce i 90g za odrasle žene, a za novorođenčad je potreban poseban sistem doziranja i administracije (ne sme biti ispod 1g/kg telesne mase). TOKSIČNOST VITAMINA K Toksičnost vitamina K nije potvrđena ni pri veoma velikim koncentracijama. IZVORI VITAMINA K U HRANI Glavni izvor vitamina K u ishrani predstavljaju jetra i zeleno povrće.

  21. CLINICAL NUTRITION Vitamin C FIZIČKO-HEMIJSKE KARAKTERISTIKE VITAMINA C Prvi podaci o vitaminu C se vezuju za britanske mornare koji su uočili da na dugim putovanjima uzimanje limunovog soka može sprečiti nastajanje skorbuta, bolesti koja se manifestovala teškim krvarenjima i koja je nastajajala zbog jednolične i nekvalitetne ishrane. Hemijsko ime vitamina C je askorbinska kiselina i po strukturi je veoma sličan glukozi. Ipak, za razliku od životinja, ljudi ne mogu sami da sintetišu vitamin C zbog nedostatka specifičnog enzima koji glukozu pretvara u askorbinsku kiselinu. Vitamin C je nestabilna kiselina koja lako oksidiše i neotporan je na kiseonik, alkalije i visoke temperature (značajno je imati u vidu pri pripremanju namirnica).

  22. CLINICAL NUTRITION APSORPCIJA, TRANSPORT I SKLADIŠTENJE VITAMINA C Apsorpcija vitamina C je laka i odvija se u tankom crevu. Ipak, poremećaji želudačne sekrecije i krvarenja mogu značajno smanjiti resorpciju vitamina C. Vitamin C se ne skladišti u posebnim organima (poput liposolubilnih vitamina) već određena količina postoji u svim tkivima, dok se višak eliminiše mokraćom. Smatra se u organizmu odrasle osobe im a 0.3-2g vitamina C, što je zaliha za oko 3 meseca. Humano mleko za potrebe odojčeta sadrži dovoljne količine ovog vitamina, što nije slučaj sa kravljim mlekom gde je potrebna suplementacija. ULOGE VITAMINA C Vitamin C se zajedno sa vitaminom A i vitaminom E ubraja u antioksidante jer štiti ćelijske sisteme od produkcije slobodnih radikala. Takođe, vitamin C ima značajnu ulogu u definitivnom formiranju i stabilizaciji osnovnog matriksa kostiju, hrskavica, dentina, kolagena i vezivnog tkiva, kao i za otpornost zidova krvnih sudova. Pored toga, vitamin C je prisutan u svim posebno metabolički aktivnim tkivima, gde ima značajne uloge u apsorpciji i metabolizmu gvožđa.

  23. CLINICAL NUTRITION POREMEĆAJI KOJI NASTAJU USLED NEDOSTATKA VITAMINA C Nedostatak vitamina C se manifestuje difuznim krvarenjima u tkivima, povećanom fragilnošću kostiju i sporim zarastanjem rana. POTREBE ZA VITAMINOM C Dnevne potrebe za vitaminom C iznose 75mg za žene i 90mg za muškarce. Potrebe za vitaminom C se povećavaćuju kod groznica i infekcija, stresa, zarastanja rana i u periodu rasta i razvoja organizma. Pušačima se preporuču za 35mg veće dnevne doze. TOKSIČNOST VITAMINA C Toksičnost vitamina C nije potvrđena ni pri veoma velikim koncentracijama (2g). IZVORI VITAMINA C U HRANI Glavni izvor vitamina C u ishrani predstavlja sveže (termički neobrađeno) voće i povrće.

  24. CLINICAL NUTRITION Tiamin (vitamin B1) FIZIČKO-HEMIJSKE KARAKTERISTIKE TIAMINA Tiamin je stabilni hidrosolubilni vitamin, neotporan na dejstvo alkalija. Sadrži tiazolski prsten po čemu je i dobio ime (tiazol + vitamin = tiamin). APSORPCIJA, TRANSPORT I SKLADIŠTENJE TIAMINA Tiamin se uglavnom apsorbuje u duodenumu (zbog kiselog sadržaja). Ne skladišti se u organizmu u većim količinama pa je neophodan stalni unos. Potrošnja tiamina u organizmu se povećava kada se metabolišu ugljeni hidrati i smanjuje kada se metabolišu masti i belančevine. Trudnoća, dojenje i povećanje metabolizma, takođe, povećavaju potrošnju tiamina. Višak tiamina se iz organizma eliminiše mokraćom.

  25. CLINICAL NUTRITION ULOGE TIAMINA Osnovna uloga tiamina je metaboličkoj kontroli energetskog metabolizma. Oko 90% od ukupne količine tiamina se nalazi u obliku tiaminpirofosfata (TPP) koji predstavlja koenzim u ključnim reakcijama razgradnje glukoze i pretvaranju glukoze u masti. U nedostatku tiamina nastaje energetski poremećaj koji se manifestuje u digestivnom traktu, centralnom nervnom, kardiovaskularnom i mišićnom sistemu. POREMEĆAJI KOJI NASTAJU USLED NEDOSTATKA TIAMINA Nedostatak tiamina (klinička slika bolesti beri-beri) dovodi do poremećaja: • gastrointestinalnog sistema: poremećaji motornih i sekretornih funkcija digestivnog trakta, anoreksija • nervnog sistema: od blago smanjene nervne aktivnosti do kompletne paralize praćene bolovima • kardiovaskularnog sistema: postepeni razvoj srčane slabosti sa pojavom otoka donjih ekstremiteta • koštanomišićnog sistema: jaki bolovi u kostima i mišićima

  26. CLINICAL NUTRITION POTREBE ZA TIAMINOM Kako je uloga tiamina vezana za energetski metabolizam i dnevne potrebe se definišu prema kalorijskim potrebama. Za decu i odrasle dnevne potrebe iznose 0.3mg/1000kcal dnevno, i povećavaju se u trudnoći (30%) i za vreme laktacije (50%). Dnevni unos se, takođe, povećava kod pacijenata koji boluju od alkoholizma, imaju groznicu ili primaju diuretsku terapiju. TOKSIČNOST TIAMINA Toksičnost tiamina nije potvrđena. IZVORI TIAMINA U HRANI Tiamin je zastupljen u velikom broju namirnica (izuzev masnoća, ulja i šećera).

  27. CLINICAL NUTRITION Riboflavin (vitamin B2) FIZIČKO-HEMIJSKE KARAKTERISTIKE RIBOFLAVINA Riboflavin je relativno termostabilni i fotosenzitivni hidrosolubilni vitamin. Sadrži šećer ribozu i žuto-zeleni pigment – flavin po čemu je i dobio ime (ribozo + flavin = riboflavin). APSORPCIJA, TRANSPORT I SKLADIŠTENJE RIBOFLAVINA Riboflavin se uglavnom apsorbuje u početnom delu tankog creva. Ne skladišti se u organizmu u većim količinama (manje količine se skladište u jetri i bubrezima) pa je neophodan stalni unos.

  28. CLINICAL NUTRITION ULOGE RIBOFLAVINA Osnovna metabolička uloga riboflavina je u kontroli energetskog metabolizma i u procesu deaminacije preko flavoproteina (ćelijski enzimi sa riboflavinskim delom). U obliku riboflavinskih enzima flavinmononukleotida (FMN) i flavin-adenin-dinukleotida (FAD) riboflavin učestvuje u ključnim reakcijama za produkciju energije i odvajanju amino grupa sa pojedinih aminokiselina (deaminacija pri sintezi novih aminokiselina), i predstavlja važan antioksidans. POREMEĆAJI KOJI NASTAJU USLED NEDOSTATKA RIBOFLAVINA Kako deficit riboflavina obično nastaje zajednički sa deficitom drugih vitamina grupe B, to je i simptomatologija najčešće udružena. Ipak, promene na ustima i usnoj duplji, kao i sporo zarastanje rana, predstavljaju karakteristike parcijalnog nedostatka riboflavina.

  29. CLINICAL NUTRITION POTREBE ZA RIBOFLAVINOM Kako je uloga riboflavina vezana za energetski metabolizam i (pogotovo) za metabolizam proteina dnevne potrebe se definišu u skladu sa kalorijskim potrebama. Za decu i odrasle dnevne potrebe iznose 0.6mg/1000kcal dnevno (za muškarce su oko 20% veće zbog veće telesne mase i energetskog unosa), i povećavaju se u trudnoći i za vreme laktacije. TOKSIČNOST RIBOFLAVINA Toksičnost i maksimalni dozvoljeni dnevni unos riboflavina još uvek nisu utvrđeni. IZVORI RIBOFLAVINA U HRANI Najbolji izvor riboflavina je mleko (koje se zbog njegove fotosenzitivnosti pakuje u neprovidnu ambalažu).

  30. CLINICAL NUTRITION Niacin FIZIČKO-HEMIJSKE KARAKTERISTIKE NIACINA Niacin se u hrani nalazi u dva oblika: niacin (nikotinska kiselina) i nikotinamid, koji je hidrosolubilan, termostabilan i kada kristalizira formira beli prah. Posebno je važno da se niacin u ljudskom organizmu može formirati iz esencijalne aminokiseline triptofana, i to u odnosu: 60mg triptofana stvara 1mg niacina. Ovaj kvantitativni odnos predstavlja niacin ekvivalent (NE). APSORPCIJA, TRANSPORT I SKLADIŠTENJE NIACINA Niacin se apsorbuje specifičnim mehanizmima iz tankog i debelog creva. Ne skladišti se u organizmu na posebnim mestima u većim količinama pa je neophodan stalni unos.

  31. CLINICAL NUTRITION ULOGE NIACINA Niacin formira dva oblika koenzima – NAD (nikotinamid-adenin dinukleotid), koji ima značajnu ulogu u kataboličkim procesima, i NADP (nikotinamid-adenin dinukleotid fosfat), značajan za odvijanje anaboličkih reakcija. U ovim oblicima niacin, zajedno sa riboflavinom, učestvuje u ćelijskim koenzimskim sistemima u konverziji proteina i glicerola iz masti do glukoze i dalje razgradnje glukoze do dobijanja energije. POREMEĆAJI KOJI NASTAJU USLED NEDOSTATKA NIACINA Nedostatak niacina dovodi do brojnih funkcionalnih poremećaja u organizmu (bolest pelagra). Promene se naročto uočavaju na koži (dermatitisi, tamno prebojena koža) i centralnom nervnom sistemu (konfuzija, apatija, dezorjentacija).

  32. CLINICAL NUTRITION POTREBE ZA NIACINOM Uloga niacina je vezana za energetski metabolizam i metabolizam proteina pa se dnevne potrebe definišu u skladu sa kalorijskim potrebama. Za decu i odrasle dnevne potrebe iznose 6.6mg/1000kcal (ili 6.6NE/1000kcal) dnevno, i povećavaju se u trudnoći, za vreme laktacije, fizičke aktivnosti, rasta i razvoja. TOKSIČNOST NIACINA Niacin u velikim koncentracijama dovodi do širenja krvnih sudova, crvenila kože, gastrointestinalnih tegoba i oštećenja jetre. IZVORI NIACINA U HRANI Meso i žitarice predstavljaju glavne izvore niacina u hrani.

  33. CLINICAL NUTRITION Piridoksin (vitamin B6) FIZIČKO-HEMIJSKE KARAKTERISTIKE PIRIDOKSINA Piridoksin je dobio ime prema piridinskom prstenu koji predstavlja osnovu njegove hemijske strukture. Piridoksin je hidrosolubilan, termostabilan i fotosenzitivan. U prirodi postoji tri oblika za grupu jedinjenja sa sličnom funkcijom koja se zajednički naziva vitamin B6 - piridoksin, piridoksal i piridoksamin. U ljudskom organizmu sva tri oblika formiraju koenzim piridoksal-fosfat (PLP). APSORPCIJA, TRANSPORT I SKLADIŠTENJE PIRIDOKSINA Piridoksin se lako apsorbuje u početnom delu tankog creva. Ne skladišti se u organizmu na posebnim mestima u većim količinama pa je neophodan stalni unos.

  34. CLINICAL NUTRITION ULOGE PIRIDOKSINA Osnovna metabolička uloga piridoksina je da kao koenzim piridoksal-fosfat (PLP) učestvuje u energetskom metabolizmu glukoze i procesu konverzije esencijalne masne kiseline – linoleinske kiseline u arahidonsku kiselinu. Pored toga, kao koenzim piridoksal-fosfat (PLP) učestvuje u brojnim reakcijama aminokiselina: • sinteza neurotransmitera – konverzija glutamiske kiseline u GABA-u i konverzija triptofana u serotonin • transaminacija – prenos amino grupa pri sintezi novih aminokiselina • prenos sumpornih ostataka sa metionina • kontrola formiranja niacina iz triptofana • ugradnja aminokiselina u hem (prostetičnu grupu hemoglobina) • transport aminokiselina kroz ćelijske membrane Piridoksin ima ulogu u stvaranju i oslobađanju antitela u imunskim ćelijama.

  35. CLINICAL NUTRITION POREMEĆAJI KOJI NASTAJU USLED NEDOSTATKA PIRIDOKSINA Nedostatak piridoksina uzokuje nastanak anemije (čak i pri visokom koncentracijama gvožđa u krvi) i brojnih neuroloških poremećaja (uključujući i konvulzije). POTREBE ZA PIRIDOKSINOM Kako je uloga piridoksina vezana za metabolizam proteina dnevne potrebe se definišu u skladu sa unosom proteina i iznose prosečno 1.3mg dnevno za odrasle (posle 50 godine za muškarce 1.7mg, a za žene 1.5mg dnevno), i povećavaju se u trudnoći i za vreme laktacije. TOKSIČNOST PIRIDOKSINA Kod dugotrajnog uzimanja velikih doza piridoksina (2-4g) javljaju se oštećenja nerava i poremećaji koordinacije pokreta. IZVORI PIRIDOKSINA U HRANI Piridoksin je zastupljen u velikom broju namirnica (izuzev masnoća, ulja i šećera).

  36. CLINICAL NUTRITION Pantotenska kiselina FIZIČKO-HEMIJSKE KARAKTERISTIKE PANTOTENSKE KISELINE Pantotenska kiselina je bela kristalna supstanca koja je naziv dobila zbog činjenice da je kiselina koja postoji u svim živim organizmima. U ljudski organizam se unosi hranom, a značajan deo sintetišu crevne bakterije. Sa fosforom stvara koenzim A (CoA). APSORPCIJA, TRANSPORT I SKLADIŠTENJE PANTOTENSKE KISELINE Pantotenska kiselina se apsorbuje se u tankom crevu. U obliku koenzima A pantotenska kiselina je značajno prisutna u svim ćelijama ljudskog organizma. Iz organizma se eliminiše mokraćom.

  37. CLINICAL NUTRITION ULOGE PANTOTENSKE KISELINE Osnovne uloge pantotenske kiseline su u metabolizmu ugljenih hidrata i metabolizmu masti. Pantotenska kiselina u obliku koenzima A učestvuje u pretvaranju pirogrožđane kiseline u acetil-CoA, kao i sukcesivnoj fragmentaciji masnih kiselina na multiple molekule acetil-CoA. POREMEĆAJI KOJI NASTAJU USLED NEDOSTATKA PANTOTENSKE KISELINE Nedostatak pantotenske kiseline nije zabeležen kod ljudi.

  38. CLINICAL NUTRITION POTREBE ZA PANTOTENSKOM KISELINOM Iako nisu precizno utvrđene dnevne potrebe, smatra se da se u organizmu odrasle osobe dnevno potroši oko 5mg pantotenske kiseline. TOKSIČNOST PANTOTENSKE KISELINE Toksični efekti pantotenske kiseline nisu poznati. IZVORI PANTOTENSKE KISELINE U HRANI Pantotenska kiselina je zastupljena u velikom broju namirnica (izuzev masnoća, ulja i šećera).

  39. CLINICAL NUTRITION Biotin (vitamin H) FIZIČKO-HEMIJSKE KARAKTERISTIKE BIOTINA Biotin spada u sumporna jedinjenja značajna za ukupan metabolizam u ljudskom organizmu. APSORPCIJA, TRANSPORT I SKLADIŠTENJE BIOTINA Protein avidin koji se nalazi u jajima (ukoliko nisu dovoljno termički obrađena) može se vezati za biotin i sprečiti njegovu apsorpciju u crevima. ULOGE BIOTINA Biotin, zajedno sa acetil-CoA, učestvuje u prenosu ugljendioksida tokom različitih metaboličkih reakcija: • početna faza sinteze nekih masnih kiselina • sinteza nekih aminokiselina • ugradnja ugljendioksida pri formiranju purina.

More Related