1 / 18

SLUŽNOSTI

SLUŽNOSTI. POJAM I OPĆA OBILJEŽJA. Služnost je stvarno pravo na tuđoj stvari, na temelju kojega se ovlaštenik može tom stvari koristiti na određeni način Uloga služnosti danas nije onako značajna kao u rimskom pravu i u doba kada je donesen OGZ Opća obilježja služnosti su:

deirdre
Download Presentation

SLUŽNOSTI

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. SLUŽNOSTI

  2. POJAM I OPĆA OBILJEŽJA • Služnost je stvarno pravo na tuđoj stvari, na temelju kojega se ovlaštenik može tom stvari koristiti na određeni način • Uloga služnosti danas nije onako značajna kao u rimskom pravu i u doba kada je donesen OGZ • Opća obilježja služnosti su: • 1. Služnost je stvarno pravo • 2. Služnost je stvarno pravo na tuđoj stvari • 3. Služnost na služnosti ne može postojati • 4. Služnost na činidbe ne može postojati (samo trpljenje ili propuštanje) • 5. Služnost mora biti korisna • 6. Služnost se mora izvršavati obzirno • Prelaganje ili modifikacija služnosti je preinaka načina izvršavanja služnosti bilo po sadržaju ili po užem lokalitetu na kojem se izvršava; troškove prelaganja snosi vlasnik poslužne stvari • 7. Služnosti su neodvojive (neprenosive) od poslužne stvari, a isto tako se ne mogu odvojiti od ovlaštenika (osobna služnost) • 8. Služnosti su nedjeljive (osim plodouživanja). Po prirodi stvarna služnost može postojati samo na cijeloj stvari, a nikako ne na alikvotnom dijelu. Plodouživanje je djeljivo jer je i korištenje (ubiranje plodova) djeljivo

  3. VRSTE SLUŽNOSTI • Osnovna dioba je na stvarne, osobne i nepravilne služnosti, a to je s obzirom na osobu (ovlaštenika). Stvarna je služnost ako je ovlaštenik određen s obzirom na svoje vlasništvo određene nekretnine, osobna ako je određen s obzirom na svoju osobu, a nepravilna ako je služnost osnovana ne u korist svagdašnjega vlasnika nekretnine nego u korist određene osobe koja je ujedno i vlasnik te nekretnine. Na nepravilne se služnosti primjenjuju pravila o osobnim služnostima. • Po sadržaju se služnosti dijele na afirmativne i negativne. Afirmativnim je služnostima sadržaj trpljenje, a negativnima propuštanje. • Po trajanju se služnosti dijele na trajne i povremene. Trajne su stanje koje neprekidno traje i nije potrebna neka ljudska radnja da bi se izvršavale (npr. pravo prozora), a povremene se izvršavaju ponavljanjem ljudskih radnji (npr. služnost puta) • Po tome može li ih se uočiti od bilo koje osobe dijele se na vidljive i nevidljive • Služnosti mogu biti naplatne i besplatne • Prividne služnosti traju samo do opoziva, a sadržaj im je jednak kao i kod služnosti pa se do opoziva i prosuđuju kao služnosti • Tzv. zakonske služnosti uopće nisu služnosti nego ograničenja prava vlasništva o čemu je bilo riječi ranije (npr. imisije, zabrana sječe šume itd.)

  4. STJECANJE SLUŽNOSTI • Služnost se može steći originarno, a to je bez suglasnosti vlasnika poslužne stvari i derivativno uz suglasnost • Pravni temelji derivativnoga stjecanja su: a) pravni posao, b) odluka vlasti (suda ili upravnoga tijela), c) zakon • Pravni posao kao temelj stjecanja služnosti može biti ugovor i oporuka • Ugovor mora biti u pisanom obliku ako je poslužna stvar nekretnina (može biti naplatan ili besplatan) • Način stjecanja služnosti na nekretnini je uknjižba služnosti u zemljišnu knjigu • Vlast može osnovati služnost samo u točno određenim slučajevima (po ZV sud može osnovati služnost u diobnom postupku te u postupku osnivanja nužnoga prolaza odnosno nužnoga osnivanja služnosti vodova ili drugih uređaja) • Nužni prolaz je služnost puta osnovana sudskom odlukom o čemu odlučuje općinski sud u izvanparničnom postupku. Svrha je nužnoga prolaza bolje gospodarsko iskorištavanje nekretnina.. Predviđa se i plaćanje naknade vlasniku poslužne nekretnine.

  5. Pretpostavke osnivanja nužnoga prolaza su: 1. da do te nekretnine nema nikakve ili nema prikladne putne veze s javnim putom (npr. neprikladan je put koji je preuzak ili prestrm) i 2. da je korist od nužnoga prolaza za gospodarenje tom nekretninom veća od štete na poslužnoj nekretnini. Ne može se osnovati nužni prolaz preko nekretnina glede kojih se tome protive javni interesi (npr. preko željezničke pruge), kroz zgrade, kroz ograđena dvorišta, kroz ograđena uzgajališta divljači. Nužni se prolaz ne može osnovati u korist općega dobra jer bi to onda postao javni prolaz. Analogno nužnom prolazu sud može osnovati služnost vodova ili drugih uređaja (električnih, kanalizacijskih, plinovodnih, vodovodnih, toplovodnih, telekomunikacijskih) Sud može osnovati stvarnu služnost i u diobnom postupku (za razvrgnuće suvlasništva ili zajedničkoga vlasništva), ali samo na prijedlog svih stranaka I upravna vlast može osnovati služnost i to u postupku tzv. nepotpunoga izvlaštenja (tu se pravo vlasništva ne oduzima nego se samo ograničava osnutkom služnosti) i u komasacijskom postupku

  6. STJECANJE SLUŽNOSTI DOSJELOŠĆU • Na temelju samoga zakona služnost u nas nastaje samo u jednom slučaju, a to je dosjelost • Pretpostavka za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću su da posjed prava stvarne služnosti mora biti pošten i istinit • Rok posjedovanja je 20 godina i jedinstven je • Posjednik je pošten ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo izvršavati tu služnost • Posjed je istinit ako ga posjednik nije izvršavao silom, potajno ili zlouporabom povjerenja • Za služnosti koje se vrlo rijetko izvršavaju postavljen je dodatni uvjet, a to je da stjecatelj mora dokazati da je u tih 20 godina barem tri puta izvršio tu služnost

  7. ZAŠTITA SLUŽNOSTI • Opća sredstva su a) samopomoć i tužba zbog smetanja posjeda kojima se štiti posjed prava stvarne služnosti, b) obveznopravni zahtjev radi ispunjenja ugovora o osnivanju služnosti, c) tužba radi utvrđenja da služnost postoji, d) sredstva za zaštitu knjižnih prava po pravilima zemljišnoknjižnoga prava • Actio confessoria je specifična tužba kojom se traži da vlasnik poslužne stvari prizna postojanje služnosti i da trpi njeno izvršavanje • Tužitelj mora dokazati svoje pravo služnosti i tuženikov čin kojim smeta izvršavanje toga prava • Ova tužba zastarijeva u roku od 20 godina koji počinje teći od trenutka kad je ovlašteniku služnosti oduzet ili smetan posjed toga prava • Postoji i tzv. publicijanska actio confessoria (tužba predmnijevanoga ovlaštenika služnosti) kojom se može poslužiti posjednik prava služnosti koji može dokazati pravni temelj i istiniti način stjecanja posjeda te služnosti

  8. PRESTANAK SLUŽNOSTI • 1. Propast stvari (kad propadne poslužna stvar ili se stavi izvan prometa) • 2. Odreknuće (to je jednostrana izjava ovlaštenika služnosti) • 3. Istek roka i ispunjenje raskidnoga uvjeta • 4. Sjedinjenje (to je spajanje vlasništva poslužne i povlasne stvari u jednoj osobi) • 5. Prestanak ovlaštenika (samo osobne služnosti prestaju smrću ovlaštenika, a stvarne ostaju) • 6. Ukinuće (kad prestane razumna svrha trebala bi prestati i služnost) • 7. Rasterećenje (to je ukidanje služnosti na nekim zemljištima temeljem zakona u općem interesu, uz odštetu ili bez nje) • 8. Zaštita tuđega povjerenja (ako je služnost stečena izvanknjižno, npr. dosjelošću, a nije upisana potom u zemljišnu knjigu, moguće je da takva služnost prestane radi zaštite tuđega povjerenja) • 9. Neizvršavanje • - prestaje zastarom a to je neizvršavanje služnosti kroz 20 godina • - prestaje i temeljem usucapio libertatis što znači neizvršavanje služnosti kroz 3 godine jer se vlasnik poslužne stvari tome protivio

  9. STVARNE SLUŽNOSTI • Stvarna služnost (zemljišna, realna) je stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi tuđom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti • Postoje isključivo na nekretninama. Povlasna i poslužna nekretnina ne moraju biti susjedne. • Dijele se na poljske i kućne služnosti • Poljske služnosti • 1. Služnost puta • Dijeli se na pravo staze, progona stoke i pravo kolnika. • 2. Služnost vode • Dijeli se na pravo crpljenja vode, pravo pojenja stoke i služnost vodovoda (pravo vodu odvraćati, navraćati ili provoditi). • 3. Služnost paše • 4. Šumske služnosti (sječa drva, skupljanje žira, suhoga granja, lišća)

  10. KUĆNE SLUŽNOSTI • U afirmativne (pozitivne) kućne služnosti spadaju npr. pravo: 1. nasloniti teret svoje zgrade na tuđu • 2. gredu ili rožnik umetnuti u tuđi zid • 3. imati dijelove svoje zgrade u susjedovom zračnom prostoru ili zemljištu ili imati prozor u tuđem zidu • 4. imati svoje naprave na tuđoj nekretnini • 5. provoditi dim ili druge plinove kroz susjedov dimnjak • 6. navoditi kapnicu sa svoga krova na tuđu nekretninu • 7. odvoditi ili prolijevati tekućine na susjedovo zemljište • U negativne služnosti spadaju: 1. svoju kuću ne povisivati (npr. zbog zraka, vidika) • 2. kuću ne snižavati (npr. zbog bure) • 3. ne oduzimati povlaštenoj zgradi svjetlo i zrak ili vidik • 4. ne odvraćati kišnicu s krova svoje kuće na susjedovo zemljište

  11. OSOBNE SLUŽNOSTI • Osobna služnost je stvarno pravo koje ovlašćuje pojedinačno određenu osobu da se na određeni način služi tuđom stvari čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti • Nastaju samo na temelju pravnoga posla - ugovora ili oporuke • Pravo plodouživanja (ususfructus, uzufrukt) je osobna služnost na temelju koje se ovlaštenik može u svakom pogledu služiti tuđom stvari, ali u skladu s njezinom namjenom i čuvajući joj supstancu • Plodouživatelj može biti svaka fizička i pravna osoba • Predmet plodouživanja je nepotrošna stvar (najčešće nekretnina) • Plodouživatelj je ovlašten služiti se poslužnom stvari bez obzira na to kolike su mu potrebe, ali u skladu s temeljnom namjenom stvari • Ima pravo na čisti prihod od čiste vrijednosti, a to je prihod koji poslužna stvar daje bez umanjenja supstance • Plodouživatelj mora poslužnu stvar čuvati kao dobar domaćin. Ne smije je uništiti niti joj promijeniti namjenu. Troškove za redovite popravke i redovito održavanje snosi plodouživatelj, a za izvanredne popravke i izvanredno održavanje vlasnik stvari.

  12. PRAVO UPORABE I PRAVO STANOVANJA • Pravo uporabe (usus) je osobna služnost na temelju koje se ovlaštenik može za svoje potrebe služiti tuđom stvari prema namjeni i čuvajući njezinu supstancu • Razlika u odnosu na plodouživanje je kvantitativna. Dok se plodouživatelj tuđom stvari može koristiti neograničeno, uporabovnik to smije samo u opsegu svojih potreba (pod time se smatraju i potrebe njegova obiteljskoga kućanstva) • Najčešći je slučaj ove služnosti u praksi pravo uporabe stana, ali se ono od davnina izdvaja kao posebna služnost • Pravo stanovanja (habitatio) je osobna služnost na temelju koje se ovlaštenik može služiti tuđom stambenom zgradom ili njezinim dijelom za stanovanje • Sadržaj ove služnosti može biti bilo uporaba u svrhu stanovanja bilo plodouživanje u svrhu stanovanja • O pravu stanovanja kao plodouživanju govori se kada ovlaštenik ima pravo zgradu ili njezin dio iznajmiti, a inače to ne smije • Vlasnik je ovlašten raspolagati onim dijelovima zgrade koji nisu namijenjeni stanovanju kao i onima koji nisu obuhvaćeni ovom služnošću

  13. STVARNI TERETI • Stvarni teret je za svakoga mjerodavna opterećenost nekretnine nečijim stvarnim pravom na ponavljana davanja ili činjenja na teret vrijednosti te nekretnine • Promjena vlasnika nekretnine ne utječe na pravo iz stvarnoga tereta • Pravo iz stvarnoga tereta je ograničeno stvarno pravo na nekretnini koje svojega nositelja (korisnika tereta) ovlašćuje na to da mu se na teret njezine vrijednosti ponavljano daju stvari ili čine činjenja koje su sadržaj toga stvarnoga tereta, a da mu za to odgovara svagdašnji vlasnik opterećene nekretnine njezinom vrijednošću • Predmet stvarnoga tereta može biti jedino nekretnina i to ona koja je sposobna biti predmetom i založnoga prava • Korisnik (nositelj) stvarnoga tereta može biti određen realno pa je tada stvarni teret predijalan što znači da je jedna nekretnina opterećena stvarnim teretom u korist neke druge nekretnine • Ako je stvarni teret određen personalno tada je stvarni teret personalan, a kao korisnik je određen pojedinac i njegovi nasljednici ili određena obitel.

  14. SADRŽAJ I VRSTE STVARNIH TERETA • Stvarnim teretom je opterećen vlasnik opterećene nekretnine (opterećenik) • Sadržaj stvarnoga tereta je činidba koju korisnik ima pravo ponavljano dobivati na teret vrijednosti opterećene nekretnine • Činidba koju je vlasnik dužan izvršiti je pozitivna te se po tome stvarni tereti razlikuju od stvarnih služnosti • Činidba mora biti moguća, dopuštena i određena ili barem odrediva (npr. davanje stvari ili novca) • Preinaka stvarnoga tereta može se obaviti jedino u sporazumu s vlasnikom opterećene nekretnine ili na njegov zahtjev • Vrste stvarnih tereta. Prema temelju svojega nastanka dijele se na: 1.privatnopravne i 2. javnopravne • Privatnopravni stvarni tereti osnovani su npr. na pravnom poslu vlasnika zemljišta ili na odluci koju sud donosi u vezi privatnopravnih odnosa glede toga zemljišta • Javnopravni stvarni tereti utemeljeni su npr. na komunalnim naknadama, vodnim naknadama • Prema sadržaju stvarni tereti mogu biti: 1. naturalni (na ponavljana davanja stvari ili ponavljana izvršavanja određenih činidbi rada, i 2. novčani (ponavljana davanja novca-novčane rente)

  15. Prema tome u čiju su korist određeni: 1. predijalni stvarni tereti (u korist nekretnina) i 2. personalni stvarni tereti (u korist osoba) Prema trajnosti: 1.tereti ograničenoga trajanja i 2. trajni tereti Stvarni tereti osnivaju se: 1. pravnim poslom, 2. sudskom odlukom (npr. u postupku razvrgnuća suvlasništva, diobe zajedničkoga vlasništva i u ostavinskom postupku), 3. na temelju zakona Zaštita stvarnih tereta može se ticati utvrđivanja postojanja stvarnoga tereta i ostvarenja prava na činidbe kao i zaštite stvarnoga prava kao zemljišnoknjižnoga prava Stvarni teret prestaje: 1. propašću opterećene nekretnine (a predijalni i propašću povlasne nekretnine), 2. jednostranim odreknućem korisnika, 3. istekom roka odnosno ispunjenjem uvjeta, 4. na temelju sudske odluke o njegovom ukidanju, 5. zbog zaštite povjerenja u potpunost zemljišnih knjiga (ako stvarni teret nije upisan u zemljišnu knjigu, a opterećenu nekretninu stekne osoba koja nije znala niti je morala znati da on postoji), 6. smrću fizičke osobe ili prestankom pravne osobe (personalni stvarni tereti), 7. ako se ispune pretpostavke određene posebnim zakonom

  16. PRAVO GRAĐENJA • Pravo građenja je ograničeno stvarno pravo na nečijem zemljištu, koje ovlašćuje svojega nositelja da na površini toga zemljišta ili ispod nje ima u svojem vlasništvu zgradu trajno fizički spojenu s tim zemljištem, a svagdašnji vlasnik toga zemljišta je dužan to trpjeti • Pravo građenja je zakonom u pravnom pogledu izjednačeno sa stvari odnosno smatra se nekretninom, “umjetnim” zemljištem što predstavlja svojevrsnu fikciju • Pravo građenja je neodvojivo od njime opterećenoga zemljišta i čini sa zemljištem nerazdvojivu pravnu cjelinu • Pravo građenja je otuđivo i nasljedivo • Moguće ga je opteretiti služnostima, stvarnim teretima i založnim pravom • Pravo građenja je trajno pravo iako ga je moguće i vremenski ograničiti • U Austriji se osniva samo na određeno vrijeme od najmanje 30 godina do najviše 60

  17. Pravo građenja je naplatni teret na zemljištu Nositelj prava građenja dužan je plaćati vlasniku zemljišta mjesečnu naknadu za zemljište u iznosu prosječne zakupnine za takvo zemljište Predmet prava građenja je uvijek cijelo zemljište odnosno cijelo zemljišnoknjižno tijelo Pravom građenja ne može se opteretiti idealni dio zemljišta Pravo građenja osniva vlasnik zemljišta, a to je često država odnosno pravni subjekti javnoga prava Pravo građenja osniva se pravnim poslom vlasnika nekretnine i odlukom suda Pretpostavke osnivanja prava građenja su: 1. vlasništvo osnivatelja, 2. vlasnikov pravni posao usmjeren na osnivanje prava građenja i 3. upis prava građenja u zemljišnu knjigu Pravni posao može biti jednostran i dvostran Upis prava građenja u zemljišnu knjigu je dvostruk: 1. upisuje se kao teret zemljišta, 2. osniva se posebno zemljišnoknjižno tijelo u koje se upisuje pravo građenja kao nekretninu u novoosnovanom zemljišnoknjižnom ulošku

  18. Sud može pravo građenja osnovati u postupku diobe suvlasništva i zajedničkoga vlasništva te u ostavinskom postupku Zakonom se ne stječe pravo građenja osim zbog zaštite povjerenja u zemljišne knjige (ako ga stekne u odnosu na osobu koja je neistinito upisana u zemljišnu knjigu kao vlasnik) Pravo građenja uživa zaštitu po pravilima o zaštiti prava služnosti koja se tu primjenjuju na odgovarajući način Pravo vlasništva zgrade izgrađene na pravu građenja štiti se po pravilima o zaštiti prava vlasništva. Pravo građenja prestaje: 1. propašću stvari, 2. ovlaštenikovim odreknućem, 3. istekom roka i ispunjenjem raskidnoga uvjeta, 4. zaštitom tuđega povjerenja, 5. prestankom nositelja prava, 6. rasterećenjem (ukidanje na temelju zakona u općem interesu) i 7. ukinućem na temelju odluke suda S prestankom prava građenja postaje pripadnost zemljišta sve ono što je do tada bilo od zemljišta pravno odvojeno Vlasnik je dužan platiti naknadu nositelju prava građenja po prestanku toga prava za onoliko koliko je njegova nekretnina u prometu vrijednija s tom zgradom nego bez nje

More Related