Ljudska prava: osnove, međunarodne konvencije, zaštita pred sudovima Josip Kregar

1. 12.3.2012 Upravni studij Ljudska prava:osnove, međunarodne konvencije, zaštita pred sudovimaJosip Kregar

2. Prirodna i ljudska prava "Ne postoji nego jedno pravo za sve nas, naime pravo koje vlada nad svim pravima, a to je pravo humanosti, pravde i jednakosti - koje je i prirodno pravo i pravo nacije." E.Burke

3. Ljudska prava most su između neodređenih ideja političke filozofije demokratskih poredaka i pravnog uređenja države. Pozitivizacije načela međunarodnog prava i u unutarnjem pravnom poretku zemalja potpisnica. Pravo ili moral

4. Grčka filozofija (demokratia, isonomia) • Ksenofont • Sokrat • Aristotel • Prirodno pravo • Teorije društvenog ugovora Razvoj ideje ljudskih prava

5. Razvoj ideje ljudskih prava Liberalna politička filozofija Mi držimo očitom istinom da su ljudi stvoreni jednaki i da ih je Stvoritelj obdario određenim neotuđivim pravima među kojima su pravo na život , slobodu i traganje za srećom. Da bi jamčila ta prava stvorena je vlast nad ljudima izvodeći svoju pravičnu vlast iz suglasnosti podanika Thomas Jefferson Prava nisu darovi koje jedan čovjek daje drugom niti jedna klasa drugoj klasi, jer tko je taj koji ih je prvi poklonio i po kakvom bi načelu uopće posjedovao pravo darivanja? Prava pripadaju čovjeku na osnovu njegova prava na postojanja, pa prema tome moraju za svakoga biti jednaka T.Paine

6. J.J. Rousseau, Montesquieu Deklaracija o pravima čovjeka i građanina, 1789 Deklaracija nezavisnosti 1776 -Bill of Rights, 1787 Weimarski ustav Prvi pokušaji formuliranja

7. Predstavnici francuskog naroda… smatrajući da zaboravljanje ili prezir prema pravima čovjeka jedini uzrok općih nesreća i korupcije vlada, odlučili su u jednoj svečanoj deklaraciji navesti prirodna neotuđiva i sveta prava čovjeka…. Deklaracija o pravima čovjeka i građanina, 1789

8. Dva pravca razvoja • Liberalni • Politička prava J. Rawls- jednakost prava i Khaldor Hiks kriterij Što je sloboda bez prava? R. Dworkin • Socijalni • Socijalna prava Što je sloboda tiska za nepismene? Što je sloboda kretanja za siromahe?Što je biračko pravo za neobrazovane?

9. Ljudska prava su univerzalna tečevina – nema modernog prava bez ljudskih prava Ljudska prava su izraz slobode i demokracije i od njih su neodvojiva: bez ljudskih prava sloboda je samo apstrakcija, a bez ljudskih prava demokracija je samo brojenje glasova Razvoj - zaključak

10. Dokumenti • Opća deklaracija o pravima čovjeka 1949 • Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda 1950 • Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima “Soft law” = međunarodni običaji * ugovori * deklaracije Helsinški protokoli 1975 Pariška povelja 1990 Kopenhaški kriteriji 1990 Europski ustav 2004

11. Konvencija u sadržajnom smislu daje listu prava koje su standardi ljudskih prava demokratske države. • Konvencija, osobito nakon protokola 11, daje učinkovit mehanizam zaštite ljudskih prava. Metode difuznog političkog pritiska međunarodne zajednice u slučajevima kršenja ljudskih prava • Konvencija stvara učinkovit sustav mjera prinude Dobrovoljno smo prihvatili i sadržaj i mehanizam Konvencije i prava koja ona regulira, i tu naša isključivost i samostalnost tumačenja prestaje. Važnost Konvencije

12. Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda temeljni je i najstariji instrument zaštite ljudskih prava koji se ostvaruje u sustavu Vijeća Europe. Konvencija je potpisana u Rimu, 4. studenog 1950. godine, a stupila je na snagu nakon što ju je ratificiralo osam europskih zemalja (3.rujna, 1953. godine). Europska konvencija

13. Obveza primjene (“svima”) Pravo na život Zabrana mučenja Zabrana ropstva i prisilnog rada Pravo na slobodu i sigurnost Pravo na pošteno suđenje Nema kazne bez zakona Pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života Sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovjesti Sloboda izražavanja Sadržaj Konvencije

14. Sloboda udruživanja i okupljanja Pravo na brak Pravo na djelotvoran pravni lijek Zabrana diskriminacije Derogiranje u vrijeme izvanrednog stanja Ograničenja političke djelatnosti stranaca Zaštita vlasništva (P1) Pravo na obrazovanje (P1) Pravo na slobodne izbore (P1) Sloboda kretanja (P4) Sadržaj Konvencije 2

15. Izraz "svakome" znači da se ostvarenje tih prava ne odnosi samo na građane, niti se uvjetuje prebivalištem ili boravištem, već doslovno odnosi na sve osobe pod jurisdikcijom neke države. Svaka država prihvaćanjem Konvencije prihvaća i obvezu da prihvati odluke Suda i da zajamči "svakome pod svojom jurisdikcijom" pravo da zatraži takvu zaštitu. Koga se štiti?

16. Pojedinačne predstavke (deset/sto/tisuću) Sporovi između država Mora biti povrijeđeno zaštićeno pravo Tužbu podnosi oštećeni Najkasnije šest mjeseci nakon iscrpljenosti pravnih lijekova Kršenja (u načelu) samo od dana ratifikacije Iscrpljenost svih pravnih lijekova Pitanje suvereniteta- financijska naknada Izvršenje – Vijeće ministara Sudska praksa Sud za ljudska prava

17. Od 1.11. 1998. Nova pravila Koliko članica toliko sudaca (tri prijedloga-VE) Mandat je 6 godina do 70 godina života Tumačenje i provedba Konvencije Ne ispituje činjenice već tumači pravo Sud za ljudska prava- sastav

18. Za početnu fazu – dopuštenost – nema formalnosti ali • Rok od 6 mjeseci • Non bis in idem • Nije a priori nedopustiv • Nije anoniman • Pravna pomoć, formulari, dopisivanje,uloga Registra, zastupanje Sud za ljudska prava- prijava

19. Pojedinačni zahtjev može postaviti bilo koja fizička osoba, nevladine udruge ili skupine pojedinaca. države ne samo da su tužena stranka, već prihvaćanjem (priznanje nadležnosti) preuzima sudbenost suda (članak 46) i obvezu (članka 25.) da "ni na koji način ne sprečava djelotvorno vršenje tog prava". Sud za ljudska prava- postupak- legitimacija

20. Sud može razmatrati predmet samo nakon što su iscrpljena sva raspoloživa domaća pravna sredstva i unutar razdoblja od šest mjeseci od dana donošenja konačne odluke, te ukoliko se o istom predmetu ne odlučuje, ili je odlučeno, pred drugim međunarodnim tijelom (ne bis in idem).Dva dodatna razloga za nedopuštenost su očigledna neosnovanost i zloupotreba prava te anonimnost podneska Sud za ljudska prava- uvjeti ocjene dopustivosti

21. Sud odlučuje o svim slučajevima u okvirima svoje nadležnosti i to većinom glasova. Svaki od sudaca koji su bili u odboru, vijeću ili Velikom vijeću ovlašteni su odluci dodati svoje izdvojeno mišljenje, bilo da se ona podudara s rješenjem ili je odluci suprotno. Konačna odluka obvezuje države koje su obuhvaćene tužbom, a nadzor nad izvršenjem odluke povjeren je Odboru ministara. Sud za ljudska prava- odluke

22. Premda vrijedi načelo zabrane retroaktivne primjene međunarodnih ugovora (ratione temporis) Sud je zauzeo stav da će prihvatiti razmatranje i onih tužbenih zahtjeva kada se radi o kontinuiranom kršenju nekog Konvencijom zaštićenog prava, čije posljedice traju i nakon stupanja na snagu Konvencije iako se čin kršenja zbio prije tog trenutka. Ratione temporis

23. Praksa Suda i Komisije za ljudska prava predstavlja bogat izvor različitih tumačenja. Recimo ne možemo se držati same opće odredbe o slobodi izražavanje, budući da postoje deseci slučajeva u kojima je Sud definirao svoja tumačenja slobode tiska, dodjele radijskih koncesija, odgovornosti novinara, slobode umjetničkog izraza, komercijalnog oglašavanja i slično. Sud je praksom utvrdio i sadržaj mnogih pravnih standarda i kriterija, kao što su na primjer kriterij "nužnog u demokratskom društvu", "derogiranje u vrijeme izvanrednih stanja" i drugo. Sud za ljudska prava- sudska praksa

24. Ljudska prava i druge pravne vrednote zaštićene Konvencijom u velikoj mjeri podudaraju se s odredbama Ustava Republike Hrvatske. Štoviše struktura i sadržaj glave III, "temeljne slobode i prava čovjeka i građanina", očito su slijedile izričaje Konvencije, te suglasje odredbi Konvencije i Ustava nije sporno. Temeljem članka 134. ustava Republike Hrvatske sklopljeni međunarodni ugovori čine dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj snazi su iznad zakona Sud za ljudska prava- Hrvatski slučajevi

25. neposredna primjena odredbi konvencije koja uključuje i bogatu praksu tumačenja, znači pojavu vrlo relevantnog izvora prava za cijeli niz slučajeva u pravosuđenju i općem djelovanju javne vlasti. Činjenica da su te odredbe iznad odredbi zakona znači da se Konvencija može primijeniti neposredno a da se neće primijeniti domaća odredba koja je konvenciji suprotna. Neposredna primjena

26. znatno je porasla uloga Ustavnog suda u zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. To je osobito značajno zbog toga što će krajnju odluku donijeti Sud za ljudska prava, naddržavna instanca, koja zacijelo neće imati razumijevanja na meta-pravne i političke interpretacije i koja ima jasnu i utvrđenu sudsku praksu. Ustavni sud

27. Pitanja ljudskih prava o kojima se raspravljalo u okvirima ideje o neograničenom nacionalnom suverenitetu sada postaju predmetom transnacionalnog nadzora i rješavanja. Istodobno mijenja se i logika rasprave: umjesto ideje političke volje (političkog voluntarizma) metoda rasprave postaje bezlični, neosobni i depolitizirani pravni mehanizam. Posljedice

28. sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovjesti Josip Kregar 1.12.2013

29. Sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovjesti Nikoga se ne smije uznemiravati poradi njegovih nazora, kao ni vjerskih, uvjetom da njihovo izražavanje ne remeti javni red utvrđen zakonom“ članak X, deklaracija o pravima čovjeka i građanina, 1789

30. Sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovjesti Svako ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovjesti; to pravo uključuje slobodu izbora ili prihvata vjeroispovjedi ili uvjerenja te slobodu da se pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoja vjeroispovjed ili uvjerenje bogoslužjem, poučavanjem, praktičnim vršenjem ili obredima. Nitko se ne smije biti podvrgnut prisili koja bi ugrozila njegovu slobodu izboera ili mijenjanja vjeroispovjesti ili uvjerenja." Članak 18.

31. Sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovjesti Svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovjesti; to pravo uključuje slobodu da se promjeni vjeroispovjed ili uvjerenje i slobodu da se pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoja vjeroispovjed ili uvjerenje bogoslužjem, poučavanbjem, praktičnim vršenjem ili obredima Članak 9. ECHR

32. Savjest Pojam savjesti naizgled ne predstavlja pravno već filozofsko pitanje, ali obje razine su neodvojivo povezane. Jednostavno rečeno u filozofskom smislu to je pravo prihvatiti intelektualni stav prema vlastitom izboru, pravo svake osobe da misli kaže ono što smatra istinom. Mišljenje je unutarnje stanje pojedinca koje tek postaje vidljivo njegovim očitovanjem. J.Robert, Freedom of Conscience, Pluralism and Tolerance, u Freedom of Conscience, Council of Europe Press, Leiden, 1993,23.

33. Sloboda vjeroispovjesti Sloboda vjeroispovjesti je uži, podređeni pojam koji uključuje javno boguoslužje, poučavanje i slobodu obreda. Premda je sloboda vjeroispovjesti prvenstveno stvar individualnog mišljenja, ona podrazumjeva inter alia slobodu izražavanje nečije religijske pripadnosti. Svjedočiti riječima i djelom isprepleteno je s postojanjem religijskog uvjerenja. Koje su religije?

34. Sloboda vjeroispovjesti Sloboda vjeroispovjesti je uži, podređeni pojam koji uključuje javno boguoslužje, poučavanje i slobodu obreda. Premda je sloboda vjeroispovjesti prvenstveno stvar individualnog mišljenja, ona podrazumjeva inter alia slobodu izražavanje nečije religijske pripadnosti. Svjedočiti riječima i djelom isprepleteno je s postojanjem religijskog uvjerenja. Koje su religije?

35. Sloboda vjeroispovjesti Prvo se tiče pitanja da li je pojedini građanin dužan prihvatiti službenu državnu crkvu. Naime neke zemlje tradicijom zadržavaju ustavno određenje državne crkve (npr. Norveška i Švedska) te temeljem te odredbe iz proračuna pomažu djelatnost crkve. Sud je glede tog pitanja u tvrdio da nema dužnosti pojedinca da se deklarira kao pripadnik crkve, odnosno da se moraju utvrditi mehanizmi koji omogućavaju pojedincu da napusti crkvu

36. Sloboda vjeroispovjesti Drugo je pitanje da li je pojedinac, građanin, dužan davati financijski doprinos, porez ili neku taksu, izravno ili posredno državnoj crkvi. U slučaju Darby protiv Švedske (Finski građanin britanskog podrijetla koji je stanovnik-radnik u Švedskoj 1977-86), prema odluci suda, tužitelj nije dužan plaćati lokalni crkveni porez temeljem članka 14 a u svezi s člankom 9 Konvencije te člankom 1 Protokola I. Darby vs Sweden, Comm. report 09.05.1989, pars. 42-71; European Court HR, series A, no.187, 17-22.

37. Prigovor savjesti Treće važno područje na koje se proteže primjena članka 9. jest primjena slobode mišljenja i vjeroispovjesti određena kao prigovor savjesti. Premda se obično prigovor savjesti vezuje s odbjanjem služenja vojnog roka (apsolutno ili relativno) već i na druge slučajeve (liječnici koji odbijaju neke poslove, farmaceuti, vojnici).

38. Veza s drugim ljudskim pravima Prvo je činjenica da je sloboda savjesti, koja uključuje i slobodu vjeroispovjesti jedno od zaštićenih ljudskih prava. Povrede tog prava su brojne no sudska zaštita se obično traži u povezanosti tog prava u skladu s člancima 10, 11, i osobito članka 2 Protokola 2. (pravo obrazovanje )

39. Zabrana diskriminacije Drugo je činjenica da se u ostvaranju bilo kojeg prava brani diskriminacija (članak 14) "na bilo kojoj osnovi kao što je .... vjeroispovjed ...". Te dvije činjenice uzete zajedno znače da naša domaća i unutarnje politička rasprava o vjerskim zajednica, a mora uzeti u obzir međunarodne standarde jednakosti, tolerancije i stvarno ograničene margine diskrecionarnosti. Ako se to zaboravi, sporovi su vjerojatni a niska slučajeva u kojima Hrvatska gubi kredibilitet pravno uređenej zemlje će se povećati

40. Sloboda izražavanja Josip Kregar 1.12.2013

41. Sloboda govora, izražavanja U političkom društvu govoriti istinu znači slobodno reći ono što čovjek misli. Onaj tko ne može reći što misli iz straha od kazne ne može biti slobodan čovjek. Biti u krivu nije u slobodnom društvu ni sramota niti grijeh. U demokratskom društvu uvijek je netko u pravu a drugi u krivu. Kada sve ovo ne bi prihvatili, morali bi se složiti o tome da postoji neki viši autoritet koji zna istinu jaču i veću od naše.

42. Sloboda govora, izražavanja Sloboda izražavanja nije samo pravni pojam. Ne radi se samo o pravom zajamčenoj slobodi. Sloboda izražavanja je mogućnost reći istinu, pravo čovjeka je reći što misli i u što vjeruje da je istina, pravo biti sâm u mišljenju i pravo biti u krivu. Dakle to je sloboda koja jamči pravo na razlike mišljenja.

43. Sloboda govora, izražavanja Povodljivost je oklijevanje da se ide ispred onoga što se očekuje, šuti kada to odgovara okolnostima, kada se ne šuti, jer se nema što reći, već zato što je korisno šutjeti i čekati. Hrvatska povijest i sadašnja politika puna je takvih likova. Hrvatska šutnja nije samo jedno razdoblje, već cikličko smjenjivanje faza u kojem šutnja stvara prazninu koja se popunjava galamom puka, čemu slijedi nova zaglušna šutnja. Sloboda izražavanja slabo je pravo u društvu koje nagrađuje sljedbeništvo.

44. Sloboda govora, izražavanja Bolest oportunizma i straha endemički je problem novih demokracija, posebno naše. Poduzetnom i pametnom čovjeku teško je ići protiv takvih struja. Nije lako reći istinu u pravom trenutku, kada se drugi još lijeno drže starih poluistina, oklijevaju iz straha ili obzira. Nije lako prezreti takvu lijenost duha, prevladati hirove intelektualnih moda, izdići se nad one koji više vole slijediti nego misliti.

45. Sloboda govora, izražavanja Dakle gdje nema slobode mišljenja nema ni novih ideja ni kritike,ni ispravljanja pogrešaka, tamo gdje nema slobode mišljenja svi moraju biti u pravu. Stalno ili čak zauvijek. Gdje nema slobode mišljenja vlada prosječnost i konformizam.

46. Sloboda govora, izražavanja Freedom of expression Pravo je temelj slobode. Europska konvencija o ljudskim pravima – članak 10. - jamči slobodu mišljenja i izražavanja misli. Ustav Hrvatske pravo izražavanja definira se kao sloboda mišljenja i izražavanja misli, te slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja i sloboda govora. Ustav Republike Hrvatske zabranjuje cenzuru.

47. Ustav RH Članak 38. Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli. Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja. Zabranjuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji. Jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom. [NN 76/10., čl. 6., 16. 6. 2010.] Jamči se pravo na ispravak svakomu komu je javnom viješću povrijeđeno Ustavom i zakonom utvrđeno pravo. [NN 113/00., čl. 12., 9. 11. 2000.]

48. Sloboda govora, izražavanja Freedom of expression Zamislimo državu u kojoj bi postojali strogi zakoni koji dozvoljavaju ljudima da govore samo istinu i brane svaku neistinu. To bi bila država šutnje i država mutavaca, jer tko bi mogao ocijeniti što je istina? Tko bi mogao reći koliko istine ima i u sasvim jasnim stavovima kakav je dan, oblačan ili tmuran? Kakva je demokracija u kojoj se ne može reći svoje mišljenje? «Jer vladavina koja ide za tim da vodi ljude samo pomoću straha više će suzbijati njihove poroke nego što će poticati njihove sposobnosti» (Spinoza , Politički traktat)

49. Prava i slobode Sloboda govora /Freedom of speech Sloboda tiska /Free of media (print) Sloboda izražavanja /Freedom of expression Sloboda informacija /Freedom of information

50. Sloboda govora Sloboda pojedinca reći što misli bez straha od autoriteta If you believe in freedom of speech, you believe in freedom of speech for views you don't likeNoam Chomsky The opportunity of an individual to express ideas and information without the interference of public authorities!