FILOZOFIJA ODGOJA

1. FILOZOFIJA ODGOJA SVEUČILIŠTE U RIJECIFILOZOFSKI FAKULTET U RIJECI Seminarski rad KOLEGIJ: OBITELJSKA I PREDŠKOLSKA PEDAGOGIJA, I semestar NOSITELJ KOLEGIJA: Dr. sc. Jasminka Zloković STUDENTICA: Elizabeta Vega, Filozofija-Pedagogija Rijeka, 18. siječnja, 2006.

2. Filozofija odgoja “Opazio sam- tomu je već nekoliko godina - kako sam u svojoj prvoj dobi bio primio mnoge lažne pod istinite stvari i koliko su dvojbene one koje sam poslije na te iste nadogradio, te da se stoga treba jednom u životu sve to iz temelja preokrenuti, pa početi iznova iz prvih osnova, želim li u znanostima utemeljiti štogod čvrsto i postojano…” Rene Descartes

3. U Filozofskom rječniku odgoj se određuje ovako: "U svom užem, osnovnom značenju odgoj je namjerno, plansko, svrhovito djelovanje prvenstveno na nedoraslog čovjeka (dijete) radi svjesnog i aktivnog razvijanja njegovih vrijednih dispozicija i uvođenja u kulturnu stvarnost." (31. Petras, M./1965; str. 285) Filozofija odgoja U Pedagoškoj enciklopediji kaže se: "Nešto specifičnije, odgoj je sistem aktivnosti, djelatnosti i procesa (prenošenja i usvajanja znanja, učenja i dr.) u kojima njegovi subjekti u samoupravnoj interakciji i komunikaciji planiraju, organiziraju, ostvaruju, vrednuju i usmjeravaju razvoj dispozicionog potencijala u smjeru njegove potpune diferencijacije i integracije te razvoj čovjekove društvene osobnosti i samosvijesti za samostalan, slobodan i univerzalno oslobodilački, kreativan i međuzavisan život u društvenoj zajednici ljudi.“(44. Vujčić V./1989; str. 138) U Le dictionnaire du français odgoj (éducation) određuje se kao: "Aktivnost razvoja moralnih, fizičkih i intelektualnih sposobnosti." (25.Hachette/1989; str. 544)

4. ANTIČKI FILOZOFI I FILOZOFIJA ODGOJA U Platonovom djelu Država nalazimo Sokrata, Adimanta i brata Glaukonovau raspravi o odgoju… “-Kakav je dakle odgoj? Ili je teško naći bolji od onog, koji se razvio vremenom? A jest za tijelo vježbanje, a za dušu glazba? - Ta jest. - Zar ne ćemo dakle prije početi odgajati u glazbi nego u vježbanju tijela? - Kako ne. - Znaš dakle, da je u svakom poslu glavno početak, osobito za sve mlado inježno? Jer tada se najviše stvara i utiskuje lik, koji im se hoće dati. - Svakako. - Zar ćemo onda tako lako dopustiti, da djeca slušaju kakve god priče, od koga god sastavljene, i primaju u dušu predodžbe većinom protivne onima, koje će, po našem mišljenju trebati imati kad odrastu? - Odgojiteljice i majke ćemo nagovarati, da djeci govore odobrene priče i damnogo više oblikuju pričama njihove duše, nego rukama njihova tijela…”(Platon. Država/2001; str 103, 375e-377b) Filozofija odgoja Možemo li promatrati odgoj kao umijeće koje se može naučiti?

5. “Sokrat: Ispravno voditi mogu samo dvije stvari – istinito mnijenje i znanje – i čovjek dobro vodi samo ako ih ima. A ono što ispravnim postaje nekim slučajem ne postaje ljudskim vođenjem; dočim tamo gdje je čovjek vodič prema ispravnome, vodiči su samo dvije stvari, istinito mnijenje i znanje.” (Platon. Menon/1997; str 61, 89A3-E6) - Ovi dijalozi svjedoče o htijenju i nastojanju grčkih filozofa da pažljivim i detaljnim promišljanjem dođu do fundamentalnih postavki određenih pojmova, i time odgoj i bilo kakav rad vezan za odgajanje uzdignu do moralnih i etičkih vrlina, zahtijevajući da se odgojem može baviti samo ona osoba koja posjeduje vrline, zna što su vrline i kako ih prenijeti na odgajanika stavljajući brigu o duši ispred brige o tijelu. Sokratova izjava da je znanje bitna pretpostavka vrline pokazuje da se ništa ne može postići bez dubokog razumijevanja, spoznaje i znanja o bilo kojem pojmu ili problemu. Jednako tako, ukazuje na važnost znanja odgajatelja; što čovjeka u stvari čini čovjekom, da bi mogao baviti se čovjekom. Nedostatak spoznaje o vrlinama u odgajatelja isključuje njegovu sposobnost odgajanja. Etički idealizam viđen kod Sokrata nalazimo i u današnjem odgoju, na žalost, u mnogome slabijih kriterija. Filozofija odgoja Isključuje li odgajateljevu sposobnost odgajanja njegova nedostatna spoznaja o moralnim i etičkim vrijednostima?

6. FILOZOFIJA - PEDAGOGIJA “Sokrat: Tada mislim, kada se tko s pojedinim bavi, treba da mu ne umiče, nego da oštro shvaća, koje je vrsti ono, o čem je nakan govoriti.” (Platon. Phaidros/1997; str 47, Glava XLVI.) Filozofija odgoja “Filozofija odgoja ovisi općenito o svjetonazoru iz kojeg je izvedena, no, jedan je odnos ipak temeljan za razvijanje čitave zgrade odgojnih znanosti, naime, odnos između filozofije i pedagogije, kako u smislu njihova povijesno-znanstvenog prožimanja, tako i u smislu međusobne predmetne upućenosti ili čak međuovisnosti. Upravo se na toj razini nameće zaključak da pedagogija sve do prošlog stoljeća iscrtava samo jedan razvojni niz u mnogim i raznovrsnim filozofskim usmjerenjima, odnosno da je pedagogija samo ili upravo ugaoni kamen cjeline filozofskog promišljanja odgoja. Ta je činjenica dakako ne obezvređuje, štoviše, ona je nepobitan znak da se odgojno obrazovna tematika u iskonu već zahvaćala u cjelini sustava znanja koji je jamčila filozofija.” (Ivan Čehok, predgovor, Izbor tekstova hrvatskih pisaca/1997) Odgoj je razvitak, ali, može li se planirati i tko to treba činiti?

7. “Sokrat: O dragi Pane i vi drugi bogovi, koji ste ovdje, dajte mi da budem liep unutra, a što mi je izvanjskoga da se slaže s nutarnjim. Bogatim držao mudraca; a zlata imao toliko, koliko ni nositi ni voziti ne bi mogao drugi do razborit.” (Platon. Phaidros/1997; str 67, Glava LXIV.) Filozofija odgoja Njemački filozof E. Fink smatra stoga da filozofiju odgoja nije moguće disciplinarno zasnovati, jer razmišljati o odgoju ili misliti odgoj znači iskušavati bitne mogućnosti mišljenja i djelovanja kao takvih, dakle baviti se filozofijom. Istinski odgoj, baš kao i istinska filozofija, nužno traga za istinom spoznaje idjelovanja da bi odgajatelj uopće mogao odgajanika naučiti misliti i djelovati. Ta istina zahtijeva buđenje volje za spoznajom – ljubavi prema istini, kao što i, kako kaže Pavao Vuk-Pavlović, odgoj zahtijeva volju za komunikacijom, su-bitkom dviju ličnosti, jednom riječju ljubav.” (Ivan Čehok, predgovor, Izbor tekstova hrvatskih pisaca/1997) ODGOJ – znanost ili individualno stvaralaštvo?

8. RAZVOJ ODGOJNE MISLI U HRVATSKOJ POVIJESTI “Knjižica O plemenitim običajima i slobodnim umijećima, Petra Pavla Vergerija Starijeg, rodom Istranina iz Kopra, najbolji je primjer kako povijesni razvitak znanosti i filozofije ne slijedi uvijek povijesno utvrđene političke, vjerske ili kulturološke granice. Njegova je misao pokrenula u Hrvata čitav proces obnove pod nazivom devotio moderna, dok je u europskim razmjerima označila početak ne samo novoga promišljanja odgoja i obrazovanja i utemeljenja humanističkog obrazovnog ideala, već je utjecala na oblikovanje novih znanstvenih paradigmi. Filozofija odgoja Pokret devotio moderna svoju teorijsku podlogu nalazi u djelima hrvatske književnosti, našeg prvog etičara – Marka Marulića. Njegovo velebno djelo De institutione bene vivendi (Pouke za čestiti život po primjerima svetaca) valja razumijevati ne kao promišljanja odgoja i pouke u disciplinarnom smislu već kao hermeneutičko sabiranje i egzegezu djela i primjera što djeluju poučno, odnosno u najširem smislu – etički. Djelo je zapravo u odgojnoj službi i mora poučiti zornim primjerima.» (Ivan Čehok, predgovor, Izbor tekstova hrvatskih pisaca/1997) Može li odgajatelj poučavati vrlinama ako uistinu nije i sam zorni uzor vrlina kojima želi poučavati?

9. “Menonov paradoks”: 1. za svaku stvar čovjek ili zna što je, iline zna 2. ako zna što je, ne treba istraživati 3. ako ne zna što je, ne može se istraživati K: Istraživanja nema Filozofija odgoja Franjo PetrićSretni grad Nikola GučetićUpravljanje obitelji (Governo della famiglia,Venezia 1589) J. Habdelić (Kršćanski navuk s dogodjaji sv. pisma, 1724) S. ČučićPhilosophia critice elaborata (deveti svezakAnthropologia) S. IlijaševićObuka malenih ili katehetika, (1850) S. Basariček - ideja hrvatske škole

10. «… ideja hrvatske škole, koja bi odgovarala hrvatskom nacionalnom identitetu, poštujući vjerska i nacionalna prava drugih naroda». - Ako uopćeno sagledamo pojam nacionalni identitet smatrajući da to uključuje postojanje istovjetnosti pojedinaca, njihove opstojnosti ili bitka zasigurno ćemo pogriješiti. Određeni nacionalni identitet može se promatrati kroz komparaciju sa drugim nacijama u pogledu političkih, društvenih, vjerskih, i dr. aspekata, ali se to ne može odnositi na odgoj pojedinca, odnos odgajatelja i odgajanika. Navedeno se može ticati samo organiziranog formalnog obrazovanja na nivou određene države, ali čak se niti time ne osigurava poštivanje vjerskih i nacionalnih prava drugih naroda (osim hrvatskog) ili bilo kojeg koji na sličan način uspostavlja takav odnos. Uspostavljanjem formalnog odgoja obojenog bilo kojim nacionalnim identitetom krše se sva ljudska prava na stvaralaštvo, opredjeljenje i slobodu izražaja pojedinca. Odgoj promatran kroz nacionalni identitet grubo sprječava bilo kakvo odstupanje od zacrtanih i dozvoljenih pravila ponašanja, mišljenja i vjerovanja određene nacije, isključujući u istoj mogućnost postojanja pojedinih individualnih različitosti. Filozofija odgoja Koje su i kolike posljedice promicanja formalnog odgoja obojenog nacionalnim identitetom?

11. “Pavao Vuk-Pavlović, profesor Mudroslovnoga fakulteta (nakon obnove Sveučilišta 1874), pokušao je do kraja domisliti filozofiju odgoja i njezin odnos spram pedagogije. U svom glavnom djelu Ličnost i odgoj, ali iu mnogim manjim raspravama posvećenim istoj problematici, određuje odgajalaštvo kao pravo stvaralaštvo – ono koje je usmjereno na svijet vrijednosti eo ipso i na svijet budućnosti. Smatra obveznim zadatkom, kako pedagogije tako i svojim, razmotriti nazivlja (uzgoj, odgoj, obrazovanje i dr.), pojedine riječi i njihovo značenje: čovjek i čovještvo, uzgoj i odgoj, izobrazba i obrazovanje… Filozofija odgoja • Djelomice pod utjecajem ideja P. Vuk-Pavlovića, započinje s proučavanjem novije pedagoške tradicije i Vladimir Filipović, naučava autonomnost vrijednosne sfere– područje svrhovitih čina. • Ovom krugu filozofije odgoja pripada i misaono djelo Stjepana Patakija, Problemi filozofijske pedagogije (podnaslov odnos filozofije i obrazovanja) sažeti sustavan prikaz najvažnijih teorija obrazovanja na početku stoljeća, ali i razvijanje ideje kulturološke pedagogije. • Dvije važne tradicije u našoj odgojnoj i filozofskoj misli: • personalistička pedagogija Stjepana Matičevića • neoskalističko kulturno-filozofsko shvaćanje odgoja Stjepana Zimmermana.”(Ivan Čehok, predgovor, Izbor tekstova hrvatskih pisaca/1997)

12. FILOZOFIJA DANAS Dr. sc. Milan Polić - redoviti profesor filozofije odgoja na Učiteljskojakademiji Sveučilišta u Zagrebu Filozofija odgoja Devetnaest je godina bio srednjoškolski nastavnik, a sedamnaest godina djeluje kao nastavnik na Sveučilištu. Iz područja filozofije odgoja objavio je pet knjiga (šesta je kod nakladnika) i velik broj članaka u znanstvenim časopisima, a uz to je 2002. objavio prvi i do sada jedini interaktivni multimedijski priručnik filozofije odgoja. Urednik je časopisa za filozofiju odgoja Metodički ogledi, kojega je pokrenuo 1990. godine u okviru Hrvatskog filozofskog društva. Od 1989.-1991. bio je potpredsjednik, a od 2001.-2003. predsjednik Hrvatskog filozofskog društva. «Oni dakle koji traže da im se kaže što će i kako će raditi, čine to ili zato što sami ne znaju (ne umiju), ili zato što ne žele preuzeti odgovornost za učinjeno. Znanje se o rutinama moče steći kao što se i određeni rutinski postupci mogu uvježbati, ali to je još isuviše nedovoljno za bavljenje odgojem. To je dovoljno tek za "odgojni rad" ili za manipulaciju čovjekom. Istinski je odgoj pokrenut stvaralačkom odgojnom potrebom. Zato nitko nikomu ne može reći kako će odgajati, nego tek kako se odgajalo…”

13. ZAKLJUČAK Filozofija odgoja Još su se u antičkim vremenima filozofi složili oko činjenice da upravo čovjek, kao biće koje, koristeći se razumom, stvara okvire moralnog mišljenja treba svoj život temeljiti na moralnim vrijednostima, ljepoti misli, ćudorednom ponašanju. Pred nama je danas izazov istraživanja u promišljanju našeg djelovanja, kao posljedičnom reakcijom odgoja primijenjenog na naše biće, našim (ne) znanjem koje želimo prenijeti nejakim dušama. Djelo M. Polića, i njemu slična, na edukativan i jasan način postavljaju pred nas izbor, biti ili ne odgovoran za svoje čine prema sebi i drugima, biti objekt ili subjekt, živjeti ili životariti? Kvalitetan etički i moralno obogaćen nauk može ka odgajaniku uputiti samo odgajatelj čiji je vrijednosni sustav daleko iznad uobičajeno obrazovanog radnika. Da bi mogao preuzeti tako ogromnu i zahtjevnu zadaću, sam odgajatelj mora život provoditi u vrlini, imajući spoznaju i znanje o etičkim i moralnim vrijednostima. Uvelike svjestan odgovornosti koju preuzima za tuđe živote, svaki suvremeni odgajatelj željet će promišljati, ili misliti filozofiju odgoja.