1 / 38

BRAČ , OTOK NAZOROVA DJETINJSTVA

BRAČ , OTOK NAZOROVA DJETINJSTVA. Pripremila: prof. MILA BIOČINA, knjižničarka u OŠ LUČAC, SPLIT.

lexiss
Download Presentation

BRAČ , OTOK NAZOROVA DJETINJSTVA

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. BRAČ ,OTOK NAZOROVA DJETINJSTVA Pripremila: prof. MILA BIOČINA, knjižničarka u OŠ LUČAC, SPLIT

  2. Cilj : obići mjesta u kojima se odvijaju zanimljivi događaji koje je Nazor opisao u svojim pričama iz djetinjstva koje imaju čvrste korijene na otoku Braču.Zašto? Priče čitane i doživljene na njihovu izvorištu postaju snažnije, trajno se pamte,vole i cijene, one iz knjige prelaze u naš stvarni svijet i ostaju u dugo u nama.

  3. “OTOČE bez vode, izvori ne ključaju na tvojim proplancima, potoci ne teku niz tvoje klance…hvala ti što me nauči žeđati i čeznuti za nečim čitav svoj život!” 30.SVIBNJA

  4. “I GLAS TVOJ, GLAS TVOGA KAMENA I TVOJE ZEMLJE, ON HUČI, O RODNI MI OTOČE, NEPRESTANO U MOJIM UŠIMA KAO ŠUM MORA U ŠKOLJCI ŠTO JE TALAS IZBACI VEĆ DAVNO NA PIJESAK.”

  5. Književnik VLADIMIR NAZOR rođen je 30.svibnja 1876. u Postirima na otoku Braču i u tom je slikovitom primorskom mjestu odrastao do svoje šeste godine.

  6. “ Rodih se u gradiću na žalu morskog kanala… …Ne vidjeh ga od svoje pete ili šeste godine, al’ ga se i sada sjećam.”

  7. Otac Petar Nazor Majka Marija Nazor rođ. Tomasseo NAZOROVI RODITELJI “Majka je pjevala arije iz Roossinijeva “Barbiera”, Bellinijeve “Norme” i Verdijeve “Traviate” uz takav zanos da smo mi djeca oko nje skakala i smijala se…” “Moj se otac bavio teorijom i poviješću muzike, zabavljao se spinetom, čelom, kontrabasom i harmonikom: čitao je rimske i grčke klasike u originalu”

  8. “Nikada me ne ukori, nikada ne dotaknu rukom.A ja sam htio nježnosti, makar i batina od njega. U tog krupnog čovjeka s inteligentnim licem i bijelom bradom gledao sam kao u neko više biće…” “Željela je da ne budemo mlitavci i barbari nego djeca koja će imati smisla i osjećaja za lijepo… “

  9. Postira “Pamtim koješta što sam u njemu doživio…vidim oleandre u dvorištu pokraj mora pred starinskom kućom u kojoj sam se rodio, a dijete se u njemu igra.”

  10. “ANĐEO U ZVONIKU”doživljaj vezan za rano djetinjstvo provedeno u POSTIRIMA “Ja sam često izlazio kradom iz kuće i šuljao se do samotna putića iznad poljanice da gledam zvonik, križ na njegovu vrhu i sat sa crnim kazaljkama… Ništa nisam radije slušao do zvonjave tih zvona!” Kroz široke otvore, baš ispod krova, vidjela su se zvona koja su katkada blještala u zrakama sunca na zapadu.

  11. “…Nisam dotada znao no za dvije uličice u dalekoj varoši gdje sam se rodio i za ono dvorište, pokriveno pločama i ograđeno kućicama i zidovima.” “Zmija” Kupam se, još sitan kao crvić, na igalu Vrila dok me majka gleda s prozora obližnje kuće i viče, ne znam da li ozbiljno ili od šale:”Roni, Vlado,roni!” “Anđeo u zvoniku”

  12. Naslovnica knjige Svoje drage uspomene iz djetinjstva provedenog u maloj bračkoj luci u blizini Velog Sela (Ložišća) opisao je u knjizi “PRIČE IZ DJETINJSTVA”

  13. PRIČE IZ DJETINJSTVA: *ANĐEO U ZVONIKU *VODA *ČOVJEK KOJI IZGUBI DUGME *POSVETA *PAŠA *ŠTAP *ZMIJA *DAVID I GOLIJAT *LOV NA KONOPE *KLESAR ANGELO

  14. “Tebi koji spavaš pod čempresom u malom groblju istarskog gradića posvećujem ovu knjigu. Posvećujem je tebi, oče, koji si svršio svoju duboku, jadnu starost i život pun briga, samoće , daleko od naše male luke na dnu male drage na ostrvu…” “Posveta” Priče je posvetio uspomeni svoga oca čiji je život bio pun briga, samoće i nevolja, a koji je svojom blagošću i umjetničkom prirodom obogatio život svoje djece.

  15. LUKA BOBOVIŠĆA Obraćajući se ocu u priči “Posveta” Nazor bi htio učiniti čudo, uskrsnuti prošlost i postati očevo divlje i mučaljivo dijete bez igračaka, bez prijatelja i bez škole, htio bi “ sjediti opet u staroj kući, stisnut s bratom i sestrama uz knjigu rasvijetljenu svijećom na stolu, dok se jesenja večer crni u luci…”

  16. VELOSELO= LOŽIŠĆA Početak priče “PAŠA” počinje diobom obiteljske kuće u Velom Selu-Ložišćima u kojoj su se Nazorovi, nakon preseljenja iz Postira, osjećali kao došljaci i veselili su se što im je u toj diobi pripala kuća u maloj uvali na moru. Lik bake Lucije ostao mu je u sjećanju: ” Malena, suha, jedva se vidjela u naslonjaču.Otmjeno i suho lice izgledalo je još bljeđe pod crnom poculicom” Početak priče “PAŠA” počinje diobom obiteljske kuće u Velom Selu-Ložišćima u kojoj su se Nazorovi, nakon preseljenja iz Postira, osjećali kao došljaci i veselili su se što im je u toj diobi pripala kuća u maloj uvali na moru.

  17. ODLAZAK U LUKU BOBOVIŠĆA “Sjutradan ostavismo selo i krenusmo onamo gdje nas je čekao nov dom, naša kuća…. Put je bio prilično ravan, al’ isplakan kišama, pometen vjetrovima i istučen kopitama mazgi sve do kamena; na nekim mjestima nije bilo na njemu ni grumena zemlje. A pred nama klanac, što ide krivudav, sa dna Velog Sela prema moru.”

  18. OBITELJSKA KUĆA U LUCI BOBOVIŠĆA ˝Dođosmo na prag našeg novog doma.Odmah do vrata na putu stoje stare drvene stube što vode na tavan; nešto niže oveće predsoblje koje nema svog prozora, a iz njega se uzlazi u dvije sobice što gledaju na uži dio obale. To je sve.˝ “ Paša “

  19. Obitelj i mačak Paša privikavali su se novom domu i starim kućama uokolo.

  20. . U tišini prazne kuće mali Vladimir je naučio prva slova, nije imao društva u toj pustoši i još je više šutio i živio sam sa sobom.

  21. Na dnu duge uvale u posljednjoj osamljenoj kući nalazila se “makina”, uljara, u kojoj su ljudi pravili maslinovo ulje: tu je mali Nazor prvi put u životu slušao kako Vlah Ilija pjeva junačke narodne pjesme. “…gledao sam u usta iz kojih su stihovi tekli žuboreći “kao voda i meni se činilo da čujem u njima topot Šarčev i zveket junakova oružja .“ “ PAŠA” Nakon očeve stare latinske biblije i knjiga iz antičke mitologije te talijanskih romantičara koje je dotad poznavao, izvorna štokavska riječ zazvonila je u pjesnikovu životu kao nova nepoznata ljepota.

  22. Čuje se neprekidno cvrčČ “Naša je morska draga sva u suncu.Duga, visokih i strmih strana, nalik je na fjord . Sunčevo oko čitav je dan otvoreno i gleda u nju…otvoreno more se umrtvilo i jedva diše tamo dolje…Čuje se neprekidno cvrčanje cvrčaka…Kao da su se složile stotine malenih grla: šumi poput mora; klokoće kao voda kad vri u loncu.” “DAVID I GOLIJAT” I cvrči,cvrči cvrčak na čvoru crne smrče Svoj trohej zaglušljivi, svoj zvučni teški jamb... Podne je.- Kao voda tišinom razlijeva se Sunčani ditiramb. …Oh, sunca, sunca, sunca! I vonja sa doline I vjetra sa vrhunca! …Zemniče, ja sam pjan…

  23. “ČOVJEK KOJI IZGUBI DUGME” misaona priča o čovjeku sanjalici i zanesenjaku koji je, gledajući uvijek samo u nebo i u sunce, izgubio svoje dugme i uporno ga traži… Tražeći dugme morao je gledati u zemlju…upoznao je pri tom bogat i zanimljiv život bubica i bilja. Morao je ulaziti u kuće, upoznati život ljudi, sprijateljiti se s njima i zavoljeti ih i podijeliti im zlato koje je našao…

  24. “KLESAR ANGELO” Silazeći iz Malog sela u Luku gledao je sutonske požare u oblacima iznad pučine. “Veselilo me ići prema onoj vatri iz koje su se širili uvis poput crvenih lepeza dugi pramenovi zraka i čudio se što je u luci sve onako mirno, posuto pepelom prvog mraka.”

  25. U zvučnim imena vinograda mali je Nazor u svojoj mašti tražio čudesna objašnjenja zašto se baš tako zovu. VILAKOV HUM= teško pristupačan hum kojeg čuva strašni čovjek Vilak; VUČJE RAVNI=Široka ravan po kojoj se noću skiću vukovi; PAKLENICA= tamna gudura što vodi u pakao; ŽUTA LOKVA= ružna bara puna žute vode ovjenčana maslinicima; . . “ŠTAP”

  26. Vinograd moga je oca ovjenčan zelenim vijencem • Maslina. – Pod njima ja sam u vrućijem danima ljetnim, • Grožđe dok zrijalo i pjev cvrčaka šibao uzduh, • Gledao u zanosu svijetle vizije što ih je podne • Pred očima stvaralo mojim. “Prije bih uvijek sklapao oči maštajući o onome što ću jednom vidjeti kada krenem iz luke prema istoku gdje su vinogradi moga oca s kojih nam dolaze drva, grožđe, masline, povrće i voće i gdje je ona voda bez koje bismo ljeti umirali od žeđi…” “ŠTAP”

  27. “VODA” je najpoznatija priča o suši na otoku na kojem kiša nije pala puna tri mjeseca: presušile su gustirne i cisterne, vode za piće je sve manje…

  28. “ Presušile su obje lokve, Gornji i Donji Pisak; kućne su im cisterne prazne. Sve peru morem što ga prenose iz luke. Vodu za piće i kuhanje kupuju u dalekim gradićima na obali. Čitav dan po onom suncu i žegi povorke žena nose malena bureta i vedra što im sagibaju leđa….čeljad suha, crna i žilava kao njihove loze… zamukli su i cvrčci koji piju samo rosu pa je ljeto bez glasa i pjesme…”

  29. Slikajući posljedice suše, njeno djelovanje na ljude i prirodu, Nazor nam skreće pozornost na težak život težaka na otoku - ljudi koji žive od krševite škrte zemlje ovisni o prirodnim silama koje ponekad uzrokuju pravu katastrofu.

  30. “LOV NA KONOPE” “Na našem je tavanu bila sobica u kojoj je bilo koješta što me u nju mamilo. O zarđalim kukama i čavlima visili su na zidu kotarice i konopi stari, izderani, puni čvorova i uzala, raščihanih krajeva….bili su nalik na izmlaćene mrtve zmije.…košare velike i malene, nove i stare, uhate i ćulave…krtoli bokova ravnih i trbušastih, sprtve od lika s drškom i bez drške…

  31. LOŽIŠĆA “ZMIJA” “Na pragu mojih prvih sjećanja iz djetinjstva stoji i sada uspomena na jednu zmiju…Osjetio sam tada prvu veliku radost i prvu veliku bol…Zbilo se to u dvorištu djedova doma.”

  32. Sjećao se pjesnik trenutaka na otoku na kojem je proveo djetinjstvo i najraniju mladost i trajno zadržao čežnju za povratkom u zavičajno gnijezdo.

  33. Da, vratit ću se, vratit ću se iznova U staro gn’jezdo, al’ na stolu svom Nek’ nađem knjigu što mi jošte djetetu Napuni dušu žarkim, sjajnim snom. Znaš, sestro, onu žutu knjigu starinsku, Što glatkom pričom pravi gromki pjev, ……………………………………………………… Nanovo ja ću uz nju dugo sjedjeti Očiju plamnih – pa ću poći van, Omamljen suncem i cvrčanjem cvrčaka, Da dalje snivam prekinuti san.

  34. „I ja sam ovdje našo što i tražim. Sve što se desi bješe dim i san. Očevom vodom opet grlo blažim. Očevim vinom bivam danas pjan“.

  35. Morao je ostaviti more na kome se rodio i krenuti dalje sa čitavim otokom u sebi… I taj otok nije ostao isti, mijenja se kao što se mijenjaju zvijezde nad njim, pučine i tjesnaci oko njega, kao i misli i osjećaji pjesnikovi...

  36. A ON je svome rodnom otoku Braču posvetio svoje uspomene iz djetinjstva na najljepši način pa su tako BRAČ I NAZOR postali istoznačnica u pamćenju mladih čitatelja njegovih djela.

  37. “ Tvoj anđeo i danas otkucava podne u Postirima, slušamo glas svetih zvona koja si volio, upijamo mirise rodnog Ti otoka, sretni što smo ovdje zbog Tebe…” Mladi knjižničari OŠ LUČAC iz SPLITA vole i pamte Tvoje priče iz djetinjstva. Na Braču, 30. svibnja 2007. godine

More Related