Primjena antičke retorike u suvremenom društveno-političkom okruženju

1. Prva sušačka hrvatska gimnazija Rijeka, 2014. Primjena antičke retorike u suvremenom društveno-političkom okruženju Ružica Jauk ruzica.jauk@skole.hr Salezijanska klasična gimnazija

2. Što učenicima nudi retorika: • trening za javni nastup • olakšava komunikaciju • prepoznavanje manipulativnih elemenata u tuđem govoru • olakšava strukturiranje i argumentiranje teksta

3. PRVI SAT povijest govorništva DRUGI SAT opći pojam retorike vrste govora faze rada govornika pri izradi govora dijelovi govora stilske – jezične kvalitete  

4. TREĆI SAT • suvremena retorika (razgovori, kratki monolozi, govori, posebne govorne vrste) • kako pripremiti, strukturirati i prezentirati govor • kompozicija: sudskog, političkog, znanstvenog i svečanog govora • praktični dio

5. Povijest govorništva • Zašto se učeno govorništvo javlja kod Helena? • U Ilijadi se postavlja kao cilj čovjeku: „govornik dobar da bude i tvorac junačkih djela“ (IX, 443) • prirodna rječitost • učena rječitost

6. Poznati govornici u Grčkoj: • Antifont • Lisija • Isej - učitelj Demostenov • Eshin • Demosten (384. – 322.)

7. Demosten je u svoje vrijeme bio odgojitelj naroda. • Sve svoje govorničko umijeće koristio je da bi ISTINU iznio na vidjelo.

8. Sokrat u Platonovom dijalogu Gorgija, osuđuje uporabu retorike za podilaženje i laskanje jer smatra da je njezina svrha činiti ljude boljima. • Platon kaže da govornik mora biti odgojen i obrazovan, kako u temeljitom širokom obrazovanju tako i u praktičnim vrlinama. On je zagovornik pravca koji je kao glavni ideal i cilj nastave retorike isticao ISTINU. (Šego, Kako postati uspješan govornik )

9. Ciceron „O govorniku“ – De oratore (3 knjige u dijaloškom obliku). Cilj mu je prikazati idealnoga govornika velike moralne snage i odgovornosti. • Govori ne smiju poznavati razdor jezika i srca (discidiumlinguaeatquecordis). • Riječi moraju uvijek biti izraz i pouzdanog enciklopedijskog obrazovanja, dubokog osobnog uvjerenja i potpune istinoljubivosti.

10. Srednji vijek • Crkveni Oci “upućuju na moć riječi koja otkriva Boga”

11. Humanizam i renesansa • Zanimanje za antiku i retoriku • Ciceron • Kvintilijan • Crkveni Oci

12. Barok i prosvjetiteljstvo • U vjerskom pogledu – protureformacija, u političkom – apsolutizam te su među različitim vrstama govora najprihvatljiviji svečani pozdravi i pohvale vladarima. • U 19. st. posebno se cijeni pjesništvo i originalnost.

13. 20. stoljeće – obnova retorike • U zapadnoeuropskim i američkim školama retorika se poučava kao obvezatni ili kao izborni predmet • Retorika dominira u politici i u području reklama. • Retorika u službi stvaranja potrošačkog društva

14. U cijelom svijetu, ne samo kod nas, dominira novinarska retorika govorenja bez dokaza i efikasnosti • Utvrđeno je da je novinarska destruktivna retorika najviše prisutna u žutom novinarstvu i političkoj komunikaciji.

15. Takva retorika izbjegava argumentaciju i težište stavlja na blaćenje osoba, ideja ili stvari koje se žele negirati… usmjerena je na sveopću destrukciju. • Novinar bi trebao biti dobro informiran, znati problematizirati temu, vladati optimalno komunikacijom, sposoban dokazivati, originalan, vladati standardnim jezikom… • Novinarska retorika (Marko Sapunar, izvanredni profesor Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu)

16. Što je retorika i čemu služi? • Teorija koja proučava najefikasnije načine građenja govora i upotrebe govorničke vještine • Prema Aristotelu, to je sposobnost uočavanja bitnog i primarnog svojstva kojim se može uvjeriti, a što ga u sebi krije svaki predmet ili pojava

17. Jedan od glavnih ciljeva retorike je sprečavanje prijevare i nepravde. • Retorički postupci ne preispituju samo razumnost odluka nego i njihovu etičnost.

18. Pravi govornik ne može biti u službi zla. Nemo orator nisi vir bonus. ( Kvintilijan, Obrazovanje govornika ) • Istinski govornik mora biti častan i moralan čovjek • Govornik ne govori samo u svoje ime, već zastupa nekoga ili govori kao član grupe koju predstavlja • Retorsko govorenje zahtijeva opću i stručnu govornu spremnost i posebnu pripremu pred svaki nastup (Poeta nascitur, orator fit)

19. Opći pojam retorike pokriva tri različita djelovanja: • Retorička teorija • Retorička pedagogija • Retorička praksa

20. TRI ODGOJNO-OBRAZOVNA UVJETA • natura - prirodna predispozicija • doctrina- nauk ili obrazovanje • usus, exercitatio - iskustvo ili vježba

21. TRI RADNE METODE UČENJA: • ars – umijeće ili tehnika • imitatio – oponašanje • exercitatio – vježbanje

22. TRI VRSTE/RODA GOVORA 1. Genus iudicale (sudski govor) iudiciaprivata iudiciapublica • accusare • defendere • iustum • iniustum

23. 2. Genus deliberativum (državni ili politički) • Govor kojim se nagovara, zagovara neki postupak kao najprimjereniji u određenoj situaciji • suadere • dissuadere • utile • inutile

24. 3. Genus demonstrativum (prigodni ili svečani) Obuhvaća panegirike - pohvalne govore u čast pojedinih ličnosti, nadgrobne govore i invektive - govore usmjerene protiv nekoga • laudare • vituperare • honestum • turpe

25. Pet faza rada govornika pri izradi govora 1. Inventio (pronalaženje, iznalaženje) Invenire quod dicas Izmisliti što ćeš reći odnosi se na odabir teme i prikupljanje građe i temeljnih argumentacijskih uporišta te činjeničnih dokaza za njih.

26. Treba istražiti povijest teme govora • Pronalaziti precizne termine za jasne pojmove i rečenice za definicije i tvrdnje

27. Glavna misao mora se: • razraditi, • preispitati, • podvrgnuti sumnjama, • usporediti sa suprotstavljenim mišljenjima, • pronaći za nju argumente, • ispitati protuargumente

28. 2. Dispositio (raščlamba građe,raspoređivanje) Inventa disponere (izumljeno rasporediti) odnosi se na sređivanje i analizu prikupljene građe u slijed kakav će imati naše izlaganje (exordium, narratio – argumentatio, peroratio)

29. 3. Elocutio (formuliranje ili stilizacija, oblikovanje) Verbisornare(ukrasiti riječima) odnosi se na jezično oblikovanje i brušenje stila

30. Tekst se može sastaviti potpuno ili djelomično • u djelomičnoj tekstualizaciji sastavljaju se samo rečenice: koje izriču glavne misli, kojima se čine sigurni logički izvodi i one koje će imati jako poetsko ili afektivno djelovanje

31. 4. Memoria (pamćenje) • Memoria naturalis - prirodno pamćenje koje ovisi o govornikovu urođenom talentu • Memoria artificiosa - umjetno pamćenje koje se razvijalo obrazovanjem uz pomoć mnemotehnike

32. 5. Pronuntiatio sive actio(način izlaganja, izricanje) Agere et pronuntiare(voditi i izgovarati) odnosi se na izricanje govora, tj. prenošenje govora slušateljima • gestikulacija • trenutno nadahnuće

33. uvjeriti druge možemo samo u ono u što i sami vjerujemo • objasniti samo ono što je i nama jasno • dokazati samo ono što je istinito • sažeto i snažno izreći misao samo ako mislimo široko, a ne očekujemo da će nam sve to podariti jedan blistavi trenutak

34. PET DIJELOVA GOVORA 1. EXORDIUM – UVOD 2. NARRATIO – GLAVNI DIO; RAZLAGANJE, IZNOŠENJE SLUČAJA 3. PROPOSITIO, DIVISIO – PREGLED, PRECIZIRANJE SLUČAJA 4. ARGUMENTATIO – DOKAZIVANJE 5. CONCLUSIO – ZAKLJUČAK

35. 1. EXORDIUM - UVOD • prvi dio govora koji sadrži osnovnu naznaku njegove teme • govornik nastoji privući pozornost slušatelja i steći njihovu naklonost

36. Uvod najavljuje i stil(jednostavan – kićen) i ton govora (miran, patetičan, šaljiv, tužan, svečan i sl.) • Uvod ne smije biti dug – nikad više od petine cjelokupnoga govora.

37. In medias res • U govor se može ući i tzv. naglim početkom i tako pojačati afektivnost.

38. 2. NARRATIO – GLAVNI DIO IZLAGANJE SLUČAJA • iznosi se činjenični pregled predmeta o kojemu se govori • kratko i jezgrovito objašnjavanje okolnosti počinjenog djela (u govoru na sudu)

39. 3. PROPOSITIO, DIVISIO Preciziranje sadržaja • sadrži preliminarno navođenje redoslijeda argumenata i može, posebno u kraćim govorima, posve izostati

40. 4. ARGUMENTATIO - dokazivanje • De causa – argumentacija se tiče predmeta rasprave • Extra causam – argumentacija je tek u neizravnoj vezi s predmetom rasprave • Probatio, confirmatio – dokazivanje pozitivnim dokazima • Confutatio – pobijanje tuđih dokaza

41. Dvije vrste dokaza PROBATIONES INARTIFICIALES (prirodni dokazi) • Uvjeravanje bez umjetnih sredstava obuhvaća objektivne dokaze poput zakona, dokumenata

42. PROBATIONES ARTIFICIALES (umjetni dokazi) • Umjetno uvjeravanje zasniva se na vještini govornika • argument vrijednosnog suda: manipulativni argument = isticanje općeprihvaćenih vrijednosti kao argumenata: Npr. Mi smo svi za slobodu govora, zar ne? Npr.Vi kao akademski građani ne želite dopuštati ikome da se prema vama odnosi kao prema djeci! Takav argument ima brzo djelovanje na publiku, a zbog svojega općeg smisla čini se neoborivim.

43. Zamjena dokaza (pseudoargumenti) • argumentum ad populum (a. za puk): Svima vam je poznato da… Vi ste inteligentni pa ćete se složiti sa mnom… • argumentum ad hominem (a. protiv čovjeka): On je lažac, sin propalice, iz čudne obitelji… • argumentum ad misericordiam (a. za milosrđe): npr. optužen za utaju poreza brani se tako što ističe da ima bolesnu ženu i malu djecu • argumentum ad verecundiam (a. strahopoštovanja prema autoritetima) • argumentum ad ignorantiam (a. neznanja): kaže se da je nešto tako jer nitko još nije rekao ništa usuprot tome • argumentum ad baculum (a. batine): Vidjet ćemo se mi još!

44. 5. CONCLUSIO - ZAKLJUČAK • Poziv na prihvaćanje naših misli i upućivanje u akciju koja iz njih slijedi • Efektan završetak- neka jaka rečenica, sentencija, poklič (može se dodati zahvala na strpljenju i pozornosti) • U zaključku je govornik sažeo najznačajnije tvrdnje te ih primjerenim tumačenjem pokušavao okrenuti u svoju korist (u govoru na sudu)

45. TRI STILSKE RAZINE • Genus subtile • Genus medium sive mixtum • Genus grande sive sublime

46. PET STILSKIH (JEZIČNIH) KVALITETA • Puritas – čistoća jezika, jezična ispravnost zahtjev da govor bude sastavljen u skladu s normom jezika i da na leksičkoj razini ne sadržava nepotrebne tuđice • Perspicuitas – jasnoća: svojstvo izricanja prema kojem govor ne smije sadržavati nepotrebne i slušateljima nerazumljive elemente

47. Aptum – primjerenost, predstavlja usklađenost jezičnog izraza s planom sadržaja • označava i etički pojam usklađenosti sadržaja govora s moralnim načelima slušatelja

48. Ornatus – jezični ukras, sastoji se u upotrebi neuobičajenih jezičnih elemenata u govoru • Brevitas – kratkoća, sažetost, jedna od kvaliteta stila, zahtjev da dužina govora bude primjerena temi i situaciji

49. Najpoznatiji govornici antike • Demosten • Ciceron • Kvintilijan

50. SUVREMENA RETORIKA