RJEŠAVANJE SUKOBA 10.3.2014.

1. RJEŠAVANJE SUKOBA10.3.2014. • Sve veće zanimanje za razumijevanje sukoba i načine njihova rješavanja – ZAŠTO? • Ratna zbivanja, porast nasilja u društvu, od partnerskog do nasilja među djecom u školi, na ulici, itd. DA LI GA JE VIŠE ILI JE VIŠE PRIJAVLJIVANO I PRIMJEĆIVANO?

2. DEFINICIJE SUKOBA • Sukob se zbiva kad pojedinci ili grupe doživljavaju neuskladivim ili vide jedni druge kao prijetnju svojim potrebama, vrijednostima ili sredstvima. To je situacija u kojoj postoje suprotna zbivanja, nastojanja ponašanja i čuvstva te doživljaji uzajamno suprotnih interesa (Petz, 1992.) • Sukob je situacija međusobnog neslaganja dviju ili više strana koja uključuje različite interese ili vjerovanje da njihovi interesi ne mogu biti istovremeno zadovoljeni. • Sukob je oblik suprotstavljanja dvije ili više strana zasnovan na nesuglasivosti ciljeva, želja ili vrijednosti.

3. TRADICIONALNI PRISTUP SUKOBU • Sukob je nepoželjan, štetan, nepristojan, neprihvatljiv. • Treba ga izbjegavati, potiskivati i zataškavati. • Ljudi se trebaju voljeti, slagati i ne svađati se (posebno djevojčice) • Opće prihvaćeni stav koji prevladava u našem odgovoju • Rezultira potiskivanjem i negiranjem postojanja sukoba u svakodnevnim odnosima. • Posljedica je sve veća količina latentnih sukoba i svbe izraženiji konfliktni potencijal • Očituje se u pojačanoj razdražljivosti, netrpeljivosti, manjom suradnjom i manjim interesom za održavanje i razvijanje međusobnih odnosa

4. SUVREMENI PRISTUP SUKOBU • Sukob je neizbježan, sastavni dio svake promjene • U određenoj količini on pridonosi optimalnom načuinu međusobnog ponašanja i razvijanja odnosa. • Sukob je šansa a ne opasnost (kineska riječ sukob= prilika + opasnost) • Sukob je uobičajen i može biti koristan, a ne izniman i štetan • Način ponašanja i rješavanja sukoba čini ga konstruktivnim odnosno destruktivnim

5. SUKOB JE NUŽAN • Interakcija među ljudima jednakom vjerojatnošću vodi u sukob kao i u suradnju. • Umjerena količina sukoba je potrebna za produktivno funkcioniranje jer daje mogućnost pozitivnim promjenama. • Premale količine sukoba odnosno njihovo nepostojanje dovode do stagnacije odnosa • Prevelik broj sukoba i gubitak kontole nad njima dovode do nefunkcionalnosti nekog odnosa, grupe, pojedinaca ili zajednica.

6. SUKOB JE POZITIVAN I DOBAR KAD: • Pomaže u uočavanju problema na drukčiji način • Pomaže u bržem pronalaženju rješenja problema • Sprečava stangnaciju zbog stereotipnog načina mišljenja, rada ili ustaljenih odnosa • Olakšava upoznavanje samoga sebe s namjerom uspješnijeg rješavanja problema, znatiželje ili upornosti da se problem riješi na drukčiji način i slično • Potiče promjene u odnosima ili radu • Učvršćuje identitet pojedinca ili grupe • Da bi bio pozitivan i dobar treba ga rješavati konstruktivno, a ne destruktivno.

7. OSJEĆAJI KOJI PRATE SUKOBE • Često neugodni osjećaji: tuga, gubitak, strah, beznadnost, bezvrijednost, nisko samopoštovanje, srdžba, apatija, ogorčenje, neprijateljstvo, krivnja, osjećaj izdanosti, frsutracija. • Zbog svojih neugodnih osjećaja reakcija je najčešće napad, agresivno ponašanje ili bijeg, povlačenje.

8. “Mi ne reagiramo na ono što nam drugi govori ili kako se prema nama ponaša, nego na ono što smo čuli i kako tumačimo ono što nam govori i na naše doživljavanje njegovog ponašanja. To oblikuje naše ponašanje i reagiranje, koje je, dakle, u potpunosti subjektivno. Mi se nalazimo u sukobu sa svojim doživljajem i svojom interpretacijom sugovornika i njegovog ponašanja. Trebamo objektivizirati svoje tumačenje i svoje doživljavanje sugovornika i onoga što nam govori, a to je moguće jedino kvalitetnim dijalogom s njim” (Esser, 1975.)

9. RAZINE SUKOBA • UNUTARNJI SUKOBI – sukobi u samom pojedincu o nekim vrijednostima, izborima, obvezama, osjećajima, odnosima. Radi se o intrapersonalnim sukobima koji mogu biti: • Sukobi dvostrukog privlačenja – kada su pred pojedinem dva podjednako poželjna cilja koji su međusobno proturječni i nespojivi • Sukobi istovremenog privlačenja i odbijanja – kada postoji privlačan cilj uz neprivlačne popratne posljedice • Sukobi dvostrukog odbijanja – nužno je odabrati između dva neugodna rješenja

10. RAZINE SUKOBA • SUKOBI MEĐU POJEDINCIMA – interpersonalni sukobi u kojima se radi o neslaganju među pojedincima zbog stvarne ili opažene razlike u vrijednostima, ulogama, interesima, potrebama i načinima njihova zadovoljavanja. • SUKOB UNUTAR GRUPE – javljaju se također zbog različitih vrijednosti, uloga, interesa i potreba, ali mogu uključivati više ljudi na svakoj od strana

11. RAZINE SUKOBA • MEĐUGRUPNI SUKOBI – javljaju se kad postoji doživljaj neuskladive razlike (ili prijetnja njihovim sredstvima, interesima, potrebama, vrijednostima) između dvije grupe ljudi. • SUKOBI IZMEĐU ZAJEDNICA –n pr. vjerskih zajednica, ili dva sela • MEĐUNACIONALNI SUKOBI - između dvije ili više nacija odnosno država (od zahlađenja odnosa, izbjegavanja kontakta do terorizma i rata)

12. RAZINE SUKOBA • Razine sukoba utječu jedna na drugu. • Sukob u pojedincu može utjecati na pojavu sukoba među pojedincima. • Obje razine mogu utjecati na nastanak međugrupnog sukoba ili su pod njegovim utjecajem. • Prije traženja rješenja nekog sukoba potrebno je utvrditi na kojim se sve razinama nalaze izvori sukoba.

13. ŠTO SVE UTJEČE NA SADRŽAJ SUKOBA? Sadržaj sukoba ponekad je manje važan dio problema. Na sadržaj utječu i: • Raniji odnosi sudionika sukoba • Ponašanje sudionika za vrijeme rješavanja sukoba • Promatrači sukoba • Okolina u kojoj se sukob događa • Posljedice koje rješenje sukoba može izazvati • Strategija rješavanja sukoba

14. UVJETI NASTANKA SUKOBA • INTERAKCIJA MEĐU STRANAMA – bez posrednog ili neposrednog kontakta među stranama nema ni sukoba ni suradnje, nužna je interakcija. • NEUSKLADIVE RAZLIKE – opažanje postojanja nekih razlika, no ponekad su razlike dobrodošle, nadopunjavajuće i same po sebi ne dovode do sukoba. Sukob nastaje kada su razlike neuskladive i dovode do ponašanja tj. aktivnosti koje suzbijaju, ometaju ili umanjuju vrijednosti i obilježja druge strane. • KORISNOST SUKOBA – razlike smo naučili prihvaćati, čak i kad su potpuno neuskladive. Do sukoba dolazi kad jedna strana procijeni da joj je korisnije ući u sukob ili ako ima manju štetu ako započne sukob , nego ako pokuša tolerirati razlike (čemu pridonosi i je li se ulazak u prošli sukob “isplatio”)

15. VRSTE SUKOBA SUKOBI INTERESA – uzrokovani su kontrolom sredstava kojima se zadovoljavaju različite potrebe (novac, imovina) ili položajem i moći. Razlikujemo sukobe sredstava (kada strane žele nešto čega ima nedovoljno za sve, malo) i sukobe potreba (potrebe su različite i brojne, a neke su uvijek zajedničke). Moguće je imati iste potrebe koje želimo zadovoljiti na različite načine ili različite potrebe u istom trenutku. SUKOBI VRIJEDNOSTI – preferencija ili odbojnost prema određenim načinima rada ili života u odnosu na pravila i norme ponašanja. Zbog vrijednosti se češće ukopavamo u poziciju jer “branimo” svoj identitet koji obilježavaju određene vrijednosti. Mogu biti moralni, religijski, politički ili sukobi ciljeva.

16. KONSTRUKTIVNI- • vode u smanjivanje i rješenje sukoba mirnim putem, • sudionici se prilagođavaju novim uvjetima • posljedice su pozitivne, postoji smanjenje tenzija i emocija povećanje povjerenja • Pozornost je usmjerena na stvarni problem, a ne na sudionike • Komunikacija je iskrena • Naglašavaju se sličnosti, a konstatiraju razlikež • Sudionici osjećaju zadovoljstvo ishodom što je osnova za unapređenje odnosa.

17. VRSTE SUKOBA PREMA POSLJEDICAMA DESTRUKTIVNI • Vode u povećavanje sukoba • Postoji nepovjerenje umjesto iskrenosti • Kompetitivnost umjesto suradnje • Sudionici se ponašanju nasilno, verbalno i/ili fizički • Porast srdžbe, frustracije i percipirane prijetnje • Uključuju se druge osobe koje se zauzimaju za neku od suprotstavljenih strana • Sudionici nemaju razvijene prosocijalne vještine • Energija se usmjerava sa stvarnog problema na manje važna pitanja.

18. MODEL DVOSTRUKOG INTERESA • Odabir strategije ponašanja u sukobu ovisi o motivacijskoj orijentaciji dvostrukog interesa: interes za sebe i svoj cilj odnosno interes za dugu osobu i očuvanje međuljudskog odnosa. • Interesi su međusobno neovisni i mogu biti različitog intenziteta • Ovisno o stupnju interesa za sebe (cilj) ili druge (odnos) prepoznajemo različite strategije ponašanja u sukobu.

19. BORBA/NADMETANJE • Odnosi se na pokušaj rješavanja sukoba u korist jedne strane, bez obzira na psoljedice po drugu stranu. • Vikanjem, prijetnjama, silom nastoji se uvjeriti druga strana da popusti • Strategiju okoriste osobe koje doživljavaju sukob kao priliku za pobjedu ili gubitak i kojima je važno da pobijede • Ovakav pristup izaziva nove sukobe jer bokl u onoga koji je izgubio kasnije se pretvara u agresiju

20. KOMPROMIS • Svatko nešto dobiva i nešto gubi, jer se smanjuju vlastite aspiracije i odlučuje se prihvatiti manji dio od onoga što bi osoba zapravo željela imati. • Najuobičajeniji način rješavanja sukoba, ali kratkotrajan, jer dio potreba i dalje ostaje nezadovoljen. • Ponekad obje strane osjećaju da su izgubile nešto važno i zatvara se mogućnost da se sukob riješi na obostrano poptuno zadovoljavajući način. • Kompromis je dobar način zaustavljana eskalacije sukoba, uspostavljanja povjerenja i može biti pretpostavka zajedničkom rješavanju problema suradnjom.

21. IZBJEGAVANJE • Odnosi se na fizičko ili psihičko napšuštanje sukoba odnosno ignoriranje postojanja problema. • Vodi u povećavanje sukoba i potiče nastanak drugih problema jer se uslijed prekida komunikacije povećava prostor neznanja i nesuglasica između sudionika. • Koristi se zbog straha od posljedica otvorenog sukoba, zbog pogrešnog uvjerenja da je sukob znak loših odnosa ili kao kazna za sudionike sukoba (kada se ne obraća pažnja na problem, umanjuje se i važnost druge osobe).

22. PRILAGOĐAVANJE/ODUSTAJANJE • Osnova strategije je mir pod svaku cijenu • Naglašavaju se područja slaganja u nekom sukobu i, nakon blago izrečenih nesuglasica, odustaje se od svojih interesa u korist druge strane. • Najčešće je to privremena strategija i koristi se kao dokaz dobre volje i sredstvo manipulacije u kasnijim sukobima. • Korisna je kada bi sukob previše ugrozio odnos do kojeg je nekome stalo, ali ako se učestalo koristi negativno utječe na odnos među stranama.

23. ZAJEDNIČKO RJEŠAVANJE PROBLEMA • Temelji se na naporu da se utvrde sporna pitanja i potrebe sudionika te da se pronađe zajedničko rješenje koje će potpuno zadovoljiti obje strane • Svaka strana zadržava svoje ciljeve i suočava se sa sukoobom kao problemom koji zajedničkim snagama mogu riješiti • Napada se problem, a ne sudionici • Radi se o pristupu u kojem su oboje pobjednici • Suradnja u zajedničkom rješavanju problema je najučinkovitiji način da se pronađe pravedno i dugotrajno rješenje u mnogim situacijama (ali ne u svim), no najteža je od svih strategija.

24. ODABIR STRATEGIJE • Koju strategiju biramo ovisi o situaciji, našim interesima, resursima, ostalim sudionicima sukoba i njihovom ponašanju. • Svaka je situacija ponekad prikladna a ponekad nije • Svatko od nas ima preferiranu strategiju rješavanja sukoba, dakle onu koju koristi češće nego druge, iako svi koristimo sve strategije.

25. LATENTNI I MANIFESTNI SUKOB • Latentni sukob je potisnut i nesvjestan, prikriven, teže prepoznatljiv, prisutan pretežno na opažajnom i osjećajnom planu • Manifestni sukob je je izražen i svjestan, jasno se prepoznaje u našem ponašanju prema drugima. • Pretvaranje latentnog u manifestni sukob u svezi je s emocionalnom i percepcijskom stranom konfliktnog procesa, okolinom i strategijom koju odabiremo. • Prethodnice manifestnog sukoba su napetost, emocionalni sukob i percepcija konfliktne situacije u nama.

26. KONFLIKTNI POTENCIJAL je sukob u nastajanju, koji još nije realiziran u našem ponašanju. Može se dogoditi: • Gašenje potencijalnog sukoba – potiskivanje, zaboravljanje ili odgađanje (čime se nesvjesno puni nerješenim sukobima) • Zaobilaženje potencijalnog sukoba- premještanje sukoba iz sadržaja u odnos ili odnosa u sadržaj, zamjenom konfliknotg partnera ili zamjenom sadržaja. • Direktno prelaženje u konfliktno ponašanje. Ukoliko se pravi sukob konstruktivno riješi, konfliktni potencijal se smanjuje i nestaje. Ako ne, konfliktni potencijal se povećava i potiče nove konfliktne situacije.