I. RIJEČ BOŽJA

1. I. RIJEČ BOŽJA Vidi A. Rebić, Središnje teme Staroga zavjeta, Zagreb, 1996, str. 67–72.

2. I. Općenito Riječ Božja ima u Svetom pismu posebno značenje. Po riječi Bog stvara svijet i objavljuje ljudima sebe, svoju volju, svoje spasenjske namjere. «Jahvinom riječju nebesa su sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova!» (Ps 33,6)

3. Riječ Božja • nije u Bibliji predmet apstraktne spekulacije, nego je ona iskustvena činjenica. • Teologija riječi u NZ postiže vrhunac: Riječ je Božja uosobljena božanska stvarnost.

4. «U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade

5. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine». (Iv 1,1-2.14)

6. Dinamički značaj riječi Riječju Bog stvara svjetove (stvaralačka snaga riječi) • Dianoetički značaj riječi Riječju Bog objavljuje sebe, svoju volju, svoje spasenjske namjere.

7. Važnost riječi u drevnome svijetu Ljudi su bili upućeni na riječ. Nisu znali pisati, čitati. Bili su upućeni na govor, predaju… • Riječ, jedanput izgovorena, nije se dala više povući (Izak Jakov: Post 27; Jiftah: Suci 11,29-30).

8. Bog se, objavljujući se ljudima, ljudima prilagodio. Komunikacija riječju, govorom, konkretno hebrejskim govorom. • «Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu». (Hebr 1,1)

9. 2. Vlastitosti Božje riječi a. Riječju svojom Bog se objavljuje (dianoetička uloga riječi) Riječ Božja: – je zakon i pravilo života (Deset riječi, odn. Deset zapovijedi: Izl 20,1-17). – poučava vjernike kroz povijest o skrivenom smislu stvari i događaja (Jš 24, 2-13)

10. Riječju svojom Bog se – objavljuje ljudima korak po korak etape Božjeg nauma za sadašnjost i za budućnost (eshatologija). Čovjek dužan Bogu odgovoriti – vjerom, – nadom – i ljubavlju

11. b. Učinkovitost Božje riječi Riječ Božja postiže učinak • « On reče, i sve postade» (Ps 33,6-9; usp. Post 1). • Riječ Božja upravlja hodom zvijezda (Iz 40,26)

12. «Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah» (Iz 55,11)

13. c. Riječju svojom Bog djeluje, stvara (dinamička, stvaralačka uloga riječi). – Riječ Božja shvaćena kao moć, sila koja neizostavno postiže svoj cilj. – Bog je šalje kao svog glasnika (Iz 9,7). – Riječ Božja trči, u letu se spušta k ljudima (Zah 1,6; 2 Sol 3,1): «Uostalom, molite, braćo, za nas da riječ Gospodnja trči i proslavlja se kao i u vas i da se oslobodimo nezgodnih i opakih ljudi» (2 Sol 3,1)

14. II. PRIRODA Vidi A. Rebić, Središnje teme Staroga zavjeta, Zagreb, 1996, str. 73–75

15. Priroda Hebrejski pojam prirode i svijeta razlikuje se od našeg zapadnjačkog, suvremenog pojma prirode i svijeta. Neuvažavanje ove činjenice bilo je u prošlosti često uzrokom mnogih nesporazuma između znanosti i Biblije.

16. Priroda • Antikna Izraelov kozmologija sličnija je onoj koju su posjedovali njegovi susjedi nego onoj koju su razvili Grci, i poslije njih kršćanska skolastika. • No, ima razlike. • Ljudi su na Starom istoku poistovjećivali prirodu s božanstvom (obogotvorenje prirode, mnogoboštvo). Prirodne religije.

17. Priroda • Izrael je prirodu dijelio od Boga: Bog je iznad prirode, iznad svijeta (transcendens svijet). Zato vjera u jednoga transcendentoga Boga. • Priroda za Izraela = sva stvarnost koja ga okružuje, koju vidi i promatra.

18. Klasična kozmologija definira prirodu kao neovisnu i objektivnu cjelinu s redovitim i predvidim tokovima kojima upravljaju zakoni (grčka i skolastička filozofija). Zaokružena cjelina koja se kreće vlastitim silama • Za Izraelca priroda je drukčije naravi: ona je neka nepredvidiva stvarnost, razdijeljena u mnogo djelića.

19. Izraelci nisu prirodnim silama pripisivali – osobnost – nisu ih proglašavali božanstvima – nisu ih štovali kao božanstva (nisu im se klanjali). Tako su izbjegli mnogoboštvo. – Bog JHVH iznad je prirode i sasvim je drukčiji od prirode. S njom nema nikakve sličnosti. Bog nije kao čovjek. Bog nije spolno biće. On ne rađa bogove.

20. Prirodne sile povezivali s ljudskim ponašanjem. • Kozmički red shvaćali kao politički red, red u državi.

21. Prikazivanje Boga u teofanijama (Ps 18,8.16; Izl 19; 24; 32). • Bogoobjavljenje na brdu Sinaju popraćeno olujom, vjetrom, vatrom, ognjem, munjama, potresom… (Dj 2,1-4). • Biblijski pisci često opisuju prirodu kao živo biće, njezino ponašanje kao ponašanje ljudi (bregovi skaču, valovi plješću…

22. «Kad izađe Izrael iz Egipta i kuća Jakovljeva iz naroda barbarskog, 2Judeja mu posta svetište, a Izrael kraljevstvo njegovo. 3Vidje more i uzmače, a Jordan ustuknu. 4Bregovi skakahu poput ovnova i brežuljci poput jaganjaca.

23. 5Što ti je, more, da uzmičeš? Jordane, zašto natrag okrećeš? 6Bregovi, zašto skačete poput ovnova i vi, brežuljci, poput jaganjaca? 7Dršći, zemljo, pred licem Gospodnjim, pred licem Boga Jakovljeva. 8On hrid pretvara u slap vodeni i stijenu u izvor vode» (Ps 114,1-8).

24. III. STVARANJE Vidi A. Rebić, Središnje teme Staroga zavjeta, Zagreb, 1996, str. 75-84

25. 1. Općenito • Mit o vječnom ponavljanju dugo je bio prisutan u ljudskoj povijesti. • Povod takvom shvaćanju iskustvo s prirodom: izmjena godišnjih doba, rađanje–život–smrt… panta rei. • Za biblijskog pisca svijet ima početak i svršetak. • Svijet se kreće prema određenom cilju: → → → →

26. Linearna povijest se kreće po liniji prema cilju (linearno shvaćanje povijesti), a ne okreće se u zatvorenom krugu (cikličko shvaćanje povijesti kod Grka i kod drugih drevnih naroda):

27. Odatle stvaranje početak svijeta (protologija), • svije ima svoj kraj (eshatologija): svršetak svijeta • Biblija ima pojam stvaranja: • «U početku stvorio Bog nebo i zemlju!» (Post 1,1) • (hebr. Berešit bara Elohim et ha-arec ve et ha-šamajim).

28. 2. Stvaranje u molitvama Izraela: • Ps 104. Pročitaj psalama više puta • Ps 33,3-15. Pročitaj psalam više puta.

29. 3. Stvaranje prema Deuteroizaiji • Iz 40, 1-15.28-29; • 41,4; • 42,5-6; • 44,24-28; • 45; 12-13.18-19; • 51,9-10. • Pročitaj te tekstove.

30. IV. ČUDO Čitaj A. Rebić, Središnje teme Staroga zavjeta, Zagreb, 1996, str. str. 84–88.

31. Pojam čuda • Biblijski izraz «čudo» više odgovara našem izrazu «otajstvo», «tajna», nego «čudo» kao stvarnost koja se događa mimo prirodnih zakona. • Stvaranje je prvo i najveće čudo. • Svekolika priroda veliko je čudo božje.

32. Pojam čuda • Čudesa koja prate Izrael na izlasku iz Egipta ukazuju na Boga koji zahvaća u prirodu. Izlazak Izraela iz ropstva prati sva priroda: ona se veseli, ona sudjeluje u oslobađanju… • Kriterij po kojem se određuje biblijski pojam čuda jest biblijski pojam prirode (vidi ranije).

33. Pojam čuda • Da bismo shvatili biblijski pojam čuda, trebamo pročitati mnoge biblijske tekstove u kojima se opisuje čudesa. U tim tekstovima rijetko ćemo naći poimanje čuda kakvo je naše poimanje čuda. Na to ukazuje već etimologija hebrejskih riječi. • Za pojam «čudo» hebrejski jezik rabi više riječi: ot (znak), mofet (veličnastveno djelo), pele (čudesno djelo), nifla'ot (čudesna djela Božja).

34. 2. Čudo i fizički red • Prema biblijskom shvaćanju sve što postoji jest djelo Božje: zemlja i nebo, zvijezde na nebu, more i kopno, flora i fauna, životinje i ljudi (Post 1). • Bog je živa osoba, koja stalno i djelotvorno radi.

35. 2. Čudo i fizički red • On je izvor i podrijetlo svega što se na svijetu nalazi, kreće ili događa. • Redovitost s kojom se izmjenjuju i ponavljaju prirodne pojavi ne ovisi o stalnosti prirodnih sila ili zakona, nego o volji Božjoj. U tom kontekstu čudo ima svoje značenje.

36. 2. Čudo i fizički red • O podrijetlu reda u prirodi Biblija drukčije odgovara nego znanost: znanost traži uzroke reda utkane u svijetu, Biblija pak u Bogu koji jedini daje smisao redu u prirodi, koji stvara čudesna djela. Takvo poimanje nije u suprotnosti sa znanošću, nego je poseban način gledanja.

37. 3. Čudo i povijest • Čudo se uvijek događa u odnosu na čovjeka, za dobro čovjeka. • Čudo je utkano ne samo u tkivo prirode, nego i u tkivo povijesti. • O čudu se može govoriti samo u odnosu na čovjeka i na Boga. • Bog je gospodar ne samo prirode, nego i povijesti.

38. 3. Čudo i povijest • Izraelova vjera u Boga nije se razvila iz neke ideje ili iz nekog teoretskog. logičkoj razmišljanja o Božjoj moći (kao grčka filozofija), nego se temelji na uvjerenju i na spoznaji Božje prisutnosti i njegova spasenjskog djelovanja u povijesti. • – čudo kao spasenjska objava Boga • – čudo kao znak i zalog budućeg spasenja

39. 4. Čudesa u Novome zavjetu • Primjer Ivan (Iv 2,1-11: pretvorba vode u vino u Kani Galilejskoj).