1 / 27

MOĆ

MOĆ. Petnaesto predavanje, 4. XII. 2013. SOCIOLOGIJA I POLITIKA. Politika kao predmet društvenih znanosti - političke znanosti, političke filozofije, povijesti Zašto je politika toliko važna?

reuel
Download Presentation

MOĆ

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript

  1. MOĆ Petnaesto predavanje, 4. XII. 2013.

  2. SOCIOLOGIJA I POLITIKA • Politika kao predmet društvenih znanosti - političke znanosti, političke filozofije, povijesti • Zašto je politika toliko važna? • Paradoks: negativna slika u javnosti (afere, skandali), a u ispitivanjima javnog mnijenja o važnim osobama u nekoj zemlji političari redovito zauzimaju prva mjesta

  3. ŠTO JE POLITIKA? • 1. nastojanje oko dobrog života u zajednici • 2. umijeće razboritog vladanja (državništvo) • 3. sposobnost postizanja kompromisa i konsenzusa (umjetnost mogućeg) • 4. težnja za moći, nametanje svoje volje drugima

  4. WEBER O POLITICI I POLITIČARIMA • U nedovršenom djelu Gospodarstvo i društvo Weber politiku određuje kao "težnju prema sudjelovanju u moći ili prema utjecaju na raspodjelu moći između država ili između grupa ljudi u državi u kojoj žive." • "Politika kao poziv" (1918) – dva tipa političara: oni koji žive za politiku i oni koji žive od politike • Osobine političara: 1. strast – strastvena odanost nekoj “stvari”, 2. osjećaj odgovornosti – etika uvjerenja (pridržavanje načela i osjećaja dužnosti bez obzira na posljedice) i etika odgovornosti (najprikladnija sredstva za postizanje cilja), 3. sposobnost dobre procjene

  5. POLITIČKA SOCIOLOGIJA • Duverger – znanost o državi i znanost o vlasti i autoritetu • Bottomore – politička moć u društvenom kontekstu • Glavni predstavnici: Marx, Tocqueville, Weber, Pareto i Michels • Suvremeni: Lipset i Duverger

  6. TRI SMJERA RAZVOJA • Tri paradigme – demokratska, elitistička i klasna • Demokratski smjer – Tocqueville, Weber, Schumpeter, Dahl • Elitistički smjer – Pareto, Mosca, Michels, Wright Mills • Marksistički smjer – Marx, Lenjin, Gramsci, Althusser

  7. POJAM MOĆI • Hobbes – moć čovjeka čine "sredstva kojima on trenutno raspolaže radi dobivanja nekog budućeg vidljivog dobra“; prirodna (sposobnosti) i instrumentalna (sposobnosti+okolnosti) moć – moć države • Weber – "stupanj vjerojatnosti da će u nekom društvenom odnosu pojedinci uspjeti i u slučaju otpora nametnuti svoju volju drugima“

  8. SHVAĆANJA MOĆI • 1. supstancijalistička i relacionistička shvaćanja moći: moć kao supstanca (sredstvo) i kao određeni odnos između ljudi • 2. moć kao mogućnost postizanja nekog cilja (Parsons) i moć kao sposobnost nametanja svoje volje drugima (Weber) • 3. moć kao fiksna veličina (koncepcija konstantnog zbroja; što jedan dobiva drugi gubi; Weber, pluralisti, Marx i marksisti) i kao promjenjiva veličina (koncepcija varijabilnog zbroja; moć se može povećati, Parsons i funkcionalisti) • 4. moć kao faktični odnos i kao institucionalizirani poredak; razlikovanje moći i vlasti (Weber)

  9. TEORIJE I PRISTUPI MOĆI • Funkcionalističke • Pluralističke • Marksističke • Elitističke • Foucault • Bourdieu

  10. Funkcionalističke teorije • Parsons – AGIL shema, postizanje ciljeva (ključan politički sustav) • Politički sustav – važnost za sve. Razlike u moći potrebne za postizanje kolektivnih ciljeva; šira suradnja zahtijeva organizaciju i vodstvo, time nužnost zapovijedanja, moć dodijeljena vođama poprima oblik vlasti – služi ostvarenju zajedničkih ciljeva • Usporedba s ulagačima, bankom i bankarima; kao što se ulog može povući tako se na izborima može povući moć dodijeljena vođama; koncepcija varijabilnog zbroja

  11. Pluralističke teorije • Dahl, Lindblom - Pojedinci ostvaruju politički utjecaj ne kao glasači već kao članovi političkih stranaka i različitih interesnih grupa. Društvo je pluralističko, sastoji se od različitih skupina. Takvo je društvo demokratsko jer je politička moć disperzirana između sukobljenih grupa, a svaka od njih ima izvjestan pristup vlasti i ostvaruje određeni utjecaj na nju. Organizacijski i socijalni pluralizam - postoji mnoštvo konkurirajućih centara moći, pravno priznanje slobode organiziranja i zakonsko ograničenje korištenja monopolskog položaja nad nekim izvorom moći. Različite grupe kontroliraju resurse za stjecanje političke moći (novac, status, znanje), ali svaka kontrolira tek mali dio • Neopluralizam – Dahl; nejednak pristup političkom procesu; novac

  12. Marksističke teorije Politička moć je izraz socijalne dominacije koju ostvaruje vladajuća klasa nad potlačenom klasom u procesu proizvodnje. Država je najvažniji instrument te dominacije, jer se brine o cjelini strukturalne integracije i kohezije u klasno podijeljenom društvu, a bez strukturalne integracije i socijalne kohezije proturječnosti kapitalizma mogu izazvati revolucionarni proces. Zato se marksisti ne zanimaju za političku moć samo za sebe nego kao dio klasne dominacije, koja svoj korijen ima u načinu proizvodnje.

  13. Elitistički pristup • Klasične teorije elite – Mosca, Pareto, Michels: elite imaju moć nad masama, ta moć počiva na urođenim sposobnostima manjine ili na nekom stečenom resursu, a provodi se na razne načine – od obitelji, škole do javnosti i države. • Moderne teorije – Ch. Wright Mills, Elita moći – oligarhijska elita u SAD: moć u institucijama; tri institucije (savezna država, velike korporacije, vojska) i tri dijela elite – politička, ekonomska i vojna elita. Jedinstvo elite - unatoč unutarnjim sukobima usuglašena u interesu održanja sustava koji joj ide u korist, unutarnja cirkulacija, obrazovanje, stil života. Pasivna većina – “čovjek mase”, usredotočen na osobni svijet rada, obitelji i susjedstva, izložen manipulaciji masovnih medija koji su pod kontrolom elite

  14. FOUCAULT - MIKROFIZIKA MOĆI • "Moć je posvuda, ne zbog toga što sve zahvaća, nego zbog toga što dolazi odasvud." • Moć i znanje – moć je tvorbena snaga, uz pomoć znanja prodire u sve strukture i razine društva, proizvodi norme i normalizaciju kao bitni oblik racionalne društvenosti, odvaja korisno od nekorisnog, bolesno od zdravog • Nadzor i kazna (1975) nastanak modernog zatvorskog sustava u 18. stoljeću – prijelaz od sustava egzemplarnog kažnjavanja s mučenjem i torturom koji se odvijaju na javnom mjestu ("karnevali okrutnosti") na sustav zatvaranja, popravljanja i resocijalizacije • Proces povećanja nadzora društva nad pojedincem, disciplinarne moći nadgledanja, koja se provodi uspostavljanjem znanstveno-institucionalnih mehanizama odvajanja, normiranja i razvrstavanja

  15. ZNANJE I MOĆ • Zatvor nije "ništa kvalitativno različito" od vojarne, škole, tvornice i bolnice, jer se sve te institucije vode istim društvenim ciljem – odvojiti pojedince, popraviti ih i učiniti poslušnima korištenjem tehnika, postupaka i metoda utemeljenih na znanosti i znanju • Moderna društva kontroliraju i discipliniraju svoju populaciju rukovodeći se zahtjevima znanja i postupcima znanosti o čovjeku – medicine, psihijatrije, psihologije, kriminologije i sociologije. Moć se više ne može provoditi bez znanja, zato uvijek postoji mogućnost odupiranja manifestaciji moći, osporavanjem znanja na kojem se ta moć temelji • Moć se ne svodi na represiju, prisilu i zabranu, ona ima pozitivan aspekt - proizvodi društvene prakse

  16. BOURDIEU – KULTURNI KAPITAL • Društvo - višedimenzionalni prostor s mnoštvom socijalnih polja u kojima akteri (pojedinci i grupe) zauzimaju položaje i sukobljavaju se koristeći raspoložive resurse (kapitale) • Ekonomski kapital - ekonomski resursi, materijalno bogatstvo • Kulturni kapital - skup posebnih intelektualnih vještina i kulturnih dobara: intelektualne sposobnosti, poglavito umijeće vladanja jezikom, manire, kultiviranost, posjedovanje kulturnih dobara, titula i diploma • Socijalni kapital - članstvo u grupama (dobrovoljna udruženja, sindikati, političke stranke) i uključenosti u socijalne mreže (društvene veze), koje akter može djelotvorno mobilizirati; pojačava učinak drugih oblika kapitala • Polje moći – poprište uspostave odnosa između različitih polja i kapitala;polje borbi za moć među nositeljima različitih oblika moći

  17. I SIMBOLIČKO NASILJE • Simbolički kapital - drugi oblici kapitala moraju steći simbolički značaj i transformirati se u simbolički kapital kako bi bili socijalno djelotvorni. Simbolička moć ima odlučujuću važnost u ukupnom sustavu moći. • Simboličko nasilje se obavlja nad nekim socijalnim akterom "s njegovim ili njezinim suučesništvom". Sračunato na umove, a ne na tijela. Djeluje kroz proces "priznanja" i "neznanja". Škola glavna institucija simboličkog nasilja. • Moderna država ima monopol fizičke sile, ali važnije "monopol legitimnog simboličkog nasilja", moć da stvara i nameće zajednički skup prisilnih normi kao univerzalno primjenljiv unutar neke zemlje

  18. PRAVNO POLJE • Socijalno polje sa specifičnim odnosima moći i unutarnja logika funkcioniranja • Oblik simboličke moći i nasilja: borba oko posjedovanja simboličke moći implicitno prisutne u pravnim tekstovima – pravni profesionalci spore se oko interpretacije pravnih formi i legitimnih vizija prava i društva; “jednostavnim imenovanjem” stvaraju pravne institucije, a time povijesne i političke realnosti • Borba oko raspodjele socijalnog i simboličkog kapitala u pravnom polju; akteri s različitim položajima i resursima bore se za mogućnost konačnog značenja i domašaja prava. To je i politička borba, pravne rasprave utječe na raspodjelu moći u političkom polju

  19. LICA MOĆI • Prvo lice – moć kao odlučivanje, tko utječe na donošenje odluke. Dahl: odlučivanje u New Havenu • Drugo lice – moć kao postavljanje dnevnog reda, stavljanje ili sprečavanje da neko pitanje dođe u raspravu i odlučivanje. Bachrach i Baratz – Dva lica moći, “odlučivanje neodlučivanjem” • Treće lice – moć kao duhovna kontrola i manipulacija, Lukes – oblikovanje želja i volje grupe tako da prihvaća ono što je štetno za nju. “A ima moć nad B kad utječe na B na način koji je suprotan njegovim interesima.” (npr. B. Friedan, ženska mistika - žene kao kućanice i majke)

  20. Oblici moći • 1. prisila – izdavanje autoritativnih zapovijedi uz prijetnju ili upotrebu sile, • 2. utjecaj - sposobnost uvjeravanja idejama ili novcem (mediji, interesne grupe), • 3. manipulacija – sposobnost upravljanja ljudskim ponašanjem, neosjetnog navođenja (spin-doktor) • Joseph Nye, Paradoks američke moći (2003) meka i tvrda moć (hard and soft power)

  21. MANN - IZVORI MOĆI • M. Mann, Izvori socijalne moći (1986, 1993) • Moć se ne može zatvoriti u nacionalne granice, društva nisu zatvoreni sustavi, a ljudsko ponašanje nije isključivo ograničeno i uvjetovano teritorijem na kojem ljudi žive. Društva se sastoje od mnoštva socijalno-prostornih mreža moći koje se preklapaju i isprepliću • Moć je sposobnost postizanja ciljeva ovladavanjem okoline. Može biti 1. sposobnost pojedinaca da navedu druge da im pomognu u ostvarenju njihovih ciljeva (distributivna moć) i 2. sposobnost grupe bilo nad drugom grupom (npr. kolonijalna vlast) ili ovladavanja nekim fenomenom (npr. kontrola prirode sustavom navodnjavanja) (kolektivna moć)

  22. … vrste moći • Mann razlikuje ekstenzivnu moć kao sposobnost organiziranja velikog broja ljudi na velikom području radi barem minimalne suradnje (npr. crkva i vjernici) i intenzivnu moć kao sposobnost čvrste organizacije i snažne mobilizacije sudionika (npr. moć neke sekte). Moć može biti autoritativna koja se izražava preko svjesnih zapovijedi i njihovog svjesnog poštivanja (npr. u odnosu između prometnog policajca i vozača) ili difuzna koja se širi spontano i nije rezultat zapovijedi (npr. moć tržišta koje "prisiljava" neko poduzeće da odustane od proizvodnje neke robe jer ne može s njom konkurirati drugim poduzećima).

  23. 4 izvora moći • Suprotno marksistima Mann razlikuje 4 neovisna izvora društvene moći: 1. ekonomski - kontrola sredstava za proizvodnju 2. ideološki - moć nad idejama i uvjerenjima 3. politički - na djelatnosti države 4. vojni - na uporabi fizičke sile • Poljska 1980-ih – ideološka moć: sindikat Solidarnost, Katolička crkva; Čile – vojna moć: Pinochet

  24. Strategije ograničavanja moći • 1. neutraliziranje moći – konstitucionalizam i legalizam, rastvaranje moći u pravne odnose i forme, važnost procedure • 2. smanjivanje opsega moći – smanjivanje ovlasti države, prenošenje njezinih ovlasti i funkcija na društvo, minimalna država • 3. kontrola upotrebe moći – opozicija i javnost, nadzor vlasti i otkrivanje zloupotreba • 4. raspodjela moći – dioba vlasti, podjela nadležnosti između centralne i lokalne vlasti, federalizam • 5. disperzija moći – organizacijski i socijalni pluralizam, konkurencija različitih grupa, poliarhija • 6. uravnoteživanje moći – zaštita i predstavništvo manjina, pozitivna diskriminacija, kvote

More Related