210 likes | 608 Views
SOCIJALIZACIJA I MOTIVACIJA. Motivacija – proces pokretanja aktivnosti čovjeka, njenog usmjeravanja na određene objekte i regulisanja aktivnosti radi postizanja određenih ciljeva Motivi – pokretačke snage koje izazivaju aktivnost čovjeka, koje usmjeravaju i upravljaju njome.
E N D
SOCIJALIZACIJA I MOTIVACIJA Motivacija – proces pokretanja aktivnosti čovjeka, njenog usmjeravanja na određene objekte i regulisanja aktivnosti radi postizanja određenih ciljeva Motivi – pokretačke snage koje izazivaju aktivnost čovjeka, koje usmjeravaju i upravljaju njome
Nativističko stanovište: cjelokupno ljudsko ponašnje može se objasniti relativno ograničenim brojem organskih potreba (potreba za hranom, vodom, seksualn potreba i još nekoliko drugih bioloških potreba. • Instinktivističko stanovište: cjelokupno ponašanje čovjeka svodi se na određeni broj nasleđem datih instinkata koji predstavljaju osnovne pokretačke snage svih aktivnosti čovjeka.
Olportovo stanovište: postoje mnogobrojni stečeni motivi kao samostalne pokretačke snage koji se formiraju u toku života, na osnovi povezanosti sa određenim urođenim biološkim potrebama, a preko funkcionalne autonomije. • Evolucionistički pristup: razlikuju se dvije grupe osnovnih pokretačkih snaga koje djeluju kod svih vrsta živih bića- vitalne ili animalne: • 1) nagonske snage za održavanjem jedinke,za održavanjem vrste i za zaštitom živog bića od svega što ga ugrožava • 2) specifične za čovjeka osnovne pokretačke snage, a koje imaju svoj izvor u razvijenosti kognitivnih funkcija, a posebno i jedino kod čovjeka izgrađenoj i razvijenoj verbalnoj simboličkoj sposobnosti, izrženoj u sposobnosti govora i korišćenju nekoga od jezika.
Socijalizacija bioloških potreba • Javljanje potrebe-aktiviranje organizma-doživljaj potrebe-zamišljanje cilja kojim se potreba može zadovoljiti. • Biološke potrebe djeluju u toku cijelog života čovjeka, ali se mijenja način na koji se potrebe zadovoljavaju, kao i objekti i situacije kojima se zadovoljavaju. To mijenjanje ostvaruje se pod djelovanjem socijalnog učenja i zato o tom mijenjanju govorimo kao o socijalizaciji bioloških potreba (potrebe za hranom, seksualnog nagona, potrebe za izlučivanjem suvišnih materija iz organizma, za odmorom, za zadovoljenjem materinske potrebe)
Karakteristike socijalnih motiva su: • 1) Mogu se zadovoljiti samo direktnim kontaktom sa drugim ljudima, direktnom interakcijom sa drugim osobama; • 2) pokreću na socijalno ponašanje, predstavljaju pokretačke snage za interakciju među ljudima više nego drugi motivi; • 3) počivaju na psihološkim potrebama; • 4) nalazimo ih u različitom stepenu razvijene kod članova jednog ili više društava. Oni su više ili manje opšte pokretačke snage društvenog ponašanja.
Motiv sigurnosti • Manifestuje se u težnji da se održi nepromijenjenom situacija koja će obezbijediti zadovoljenje za pojedinca bitnih motiva. Postoji potreba za sigurnošću: • a) da će biti obezbijeđene sve njegove biološke potrebe, a prije svega sredstva potrebna za održanje egzistencije; • b) da će očuvati svoj položaj i ugled u društvu i da će biti tretiran kao ravnopravni član društva; • c) da će zadovoljiti svoje različite psihološke i socijalne potrebe kao što su estetske, za saznanjem i druge.
Motiv moći • Moć znači mogućnost kontrolisanja tuđeg ponašanja i uticanja na njega. • Postoji moć s obzirom na različita svojstva i u vezi sa različitim odnosima. • Moć može da počiva na različitim karakteristikama neke osobe, a zavisi i od porijekla, pripadnosti određenim grupama i organizacijama, statusa i položaja i dr.
Gregarni motiv se zasniva na težnji čovjeka za vezanošću za neku grupu, težnji da pripada nekoj grupi i da od te grupe bude prihvaćen. Motiv za afektivnom vezanošću se zasniva na potrebi čovjeka da voli i da bude voljen. Mnogi autori smatraju da postoje urođene osnove ovih motiva Motiv za samoaktualizacijom sastoji se u težnji ljudi da svoje sposobnosti manifestuju, da postanu ono što u suštini jesu. Maslov u svojoj hijerarhiji motiva ističe redosled motiva počev od bioloških motiva kao najvažnijih (na dnu ljestvice), preko onih vitalno manje bitnih, pa sve do onih najviših na ljestvici, psiholoških. U osnovi piramide motiva su fiziološke potrebe (žeđ, glad), zatim potreba za sigurnošću, pa potreba za ljubavlju i pripadnjem, zatim za poštovanjem i ugledom i na vrhu za samoaktualizacijom.
Afilijativni motiv manifestuje se u težnji čovjeka da se udružuje sa ljudima. • Šahter objašnjava da doživljaj intenzivnog straha dovodi do intenzivnije želje za udruživanjem sa drugim osobama navodeći dva uzroka: 1) udruživanje dovodi do redukovanja straha i 2) udruživanje dovodi do veće kognitivne jasnoće
Agresivnost • Lorenc, kao i Frojd, smatra da je izvor agresivnom ponašanju u moćnom urođenom agresivnom instinktu. Agresivno ponašanje je izrazito instinktivno ponašanje. Kod životinjskih vrsta, koje su osposobljene da ubijaju druge životinje relativno lako, razvile su se u toku filogenetskog razvitka, a radi zaštite i održanja vrste, snažne forme inhibicije agresivnosti u ponašanju prema jedinkama iste vrste.
Hartman i Ana Frojd razvijaju shvatanje da se agresivna energija jednako kao i energija libida, stalno stvara u organizmu. Ako se ova agresivna energija ne neutrališe ili ne oslobodi preko neke socijalno prihvatljive akcije, doći će neizbježno do manifestovanja rušilačke i destruktivne snage te energije, doći će do agresivnog napada na druge osobe.
Frustracija i agresivnost • Frustraciona teorija agresivnosti objašnjava da do frustracije dolazi usled sprečavanja zadovoljenja potreba i motiva. Ako se frustracije ponavljaju, dolazi do gomilanja agresivnosti. • Prigovori: ne dovode sve frustracije do agresivnosti; reakcije na frustracije mogu biti i drugačiji oblici ponašanja kao npr. pojačano ulaganje napora da se nešto postigne; može biti agresivnosti i bez frustracije
Pomjeranje agresivnosti- kad se agresivnost koja ne može da se ispolji prema izazivaču frustracije i agresivnog osjećanja manifestuje prema nekoj drugoj osobi koja nije stvarni uzrok frustracije. • Uzroci: strah od sankcije ili naučeno (uobičajeno ponašanje) • Katarza se javlja kad se posmatranjem prikazane agresivnosti naša, usled frustracije nagomilana agresivnost, smanjuje ili gubi.
Motiv za postignućem • Mek Klilend motiv postignuća određuje kao tendenciju da se ulaže napor da se postigne i ostvari nešto što se smatra vrijednim i čime će se istaći pred drugima. • Moguće ga je mjeriti TAT-tehnikom • Primjer: Dječak provodi čitav sat u pisanju. Gimnazijalac je. Otprilike dvije trećine zadatka je završio i on čini sve što može da riješi sve zadatke. On uči za test. Ali pošto je riječ o činjenicma, bilo je nekih pojedinosti koje je uočio li ih nije naučio. Zna da je učio te odgovore kojih ne može da se sjeti i sad pokušava da prizove slike i srodne ideje da ga podsjete na njih. Može da se sjeti jednog ili dva odgovora, ali većine ne uspijeva da se sjeti. Pokušavaće naporno do poslednjih pet minuta, onda će dići ruke od svega, vratiti se nad svoju hartiju, razočaran što nije naučio odgovore.
Razvitak ovog stečenog motiva zavisi od određenog načina i sadržaja vaspitanja, kao i od vrijednosti koje se postavljaju i cijene u određenoj kulturi. • Tri momenta su posebno važna za razvijanje motiva za postignućem: • 1) Dosledno naglašavanje i razvijanje samostalnosti i nezavisnosti u vezi sa postitanjem ciljeva kojima će se dijete istaći pred drugom djecom i izvršavanjem zadataka kojima će se pokazati da je bolje i da ima više uspjeha od drugih; • 2) relativno rano postavljanje različitih i dosta teških zadataka, manifestujući istovremeno zadovoljstvo zbog postignutog uspjeha u rješavanju zadataka i manifestujući nezadovoljstvo zbog neuspjeha i • 3) posebnu ulogu ima uticaj majke i postavljanje relativno visokih očekivanja s njene strane i manifestovanje zadovoljstva i ljubavi kad se ti zadaci uspješno obave.
Motiv za postignućem i pojedine karakteristike ponašanja • 1) Postoji korelacija između razvijenosti motiva za postignućem i osjetljivosti za percipiranje draži koje su u vezi sa postizanjem uspjeha. • 2) Postoji povezanost razvijenosti motiva za postignućem i sjećanja o prekinutim zadacima. 3) Postoji korelacija između razvijenosti motiva za postignućem i otpornosti prema pritisku ka konformiranju. 4) Postoji korelacija između intenziteta motiva za postignućem i koeficijenta inteligencije. 5) Postoji korelacija sa školskim uspjehom 6) Izrazito je više razvijen motiv postignuća kod nekih profesija: kod trgovaca, posrednika koji se bave poslovima osiguranja, onih na rukovodečim mjestima u privrednim preduzećima, kod osoba koje se bave slobodnom privrednom aktivnošću.
7) Utvrđen je povezanost razvijenosti motiva za postignućem i preferencija za boje. • 8) Utvrđena je razlika između razvijenosti motiva za postignućem i grafičke ekspresije • 9) Pojedinac sa razvijenim motivom za postignućem teže preduzimanju aktivnosti koje zahtijevaju izvjestan rizik ali umjeren.
10) Osobe kod kojih je razvijen motiv za postignućem pokazuju naviku da planiraju na duži rok i pokazuju bolji uspjeh u različitim dugoročnim ciljevima, u aktivnostima koje se upražnjavaju kroz dugi period vremena. • 11) Osobe kod kojih je razvijen motiv za postignućem jasno formulišu podatke i ciljeve, preciznije formulišu šta predstavlja uspjeh a šta neuspjeh, kao i šta na pojedinim etapama treba uraditi u ostvarivanju određenog cilja.
Etkinson smatra da će izbor aktivnosti i uspjeh u aktivnostima zavisiti, prije svega, od razvijenosti motiva za postignućem ali i od drugih faktora kao što su: očekivanja da će ta aktivnost dovesti do određenog cilja, da će se aktivnošću postići uspjeh, te od privlačnosti cilja koji se želi ostvariti, odnosno posledica do kojih će doći ako se cilj ostvari, odnosno ne ostvari. • Etkinson smatra da se snaga motivacije za određenu aktivnost može prikazati kao proizvod tri faktora: snage motiva za postignućem, ocjene i očekivanja vjerovatnoće da će aktivnost dovesti do cilja, te vrijednosti i privlačnosti cilja.