Metode poučavanja, stilovi učenja i kognitivni stilovi

1. Metode poučavanja, stilovi učenja i kognitivni stilovi

2. METODE POUČAVANJA • generalizirani obrasci ponašanja koji se mogu sustavno primijenjivati u različitim nastavnim područjima s ciljem olakšavanja i poboljšavanja ishoda učenja (Vizek Vidović i sur., 2003) • Razlikuju se s obzirom na: • stupanj aktivacije učenika i nastavnika • broj učenika

3. Didaktika (Bognar, Matijević, 2002)

4. Psihologija (Vizek Vidović i sur., 2003) Aktivnost nastavnika niska visoka Poučavanje vođenim otkrivanjem i razgovorom Izravno poučavanje Rasprava Samostalno učenje Aktivnost učenika visoka niska

5. IZRAVNO POUČAVANJE • Najraširenija metoda • Poduka u kojoj učitelj/ica izravnim izlaganjem prenosi učenicima strukturirane informacije i u kojoj demonstrira korake koje učenici trebaju slijediti • Učenici dobivaju neposredan uvid u strukturirane informacije Temeljna pretpostavka nastavnik posjeduje znanja koja prenosi na učenika čija je aktivnost minimalna

6. Izravno poučavanje je primjereno kada je: • mnogo materijala • malo vremena • gradivo teško dostupno • potrebno pobuditi interes za neko gradivo • potrebno učenike uputiti u novo gradivo • potrebno sažeti i sintetizirati građu iz više izvora Vremena malo

7. Izravno poučavanje nije primjereno kada: • se želi postići uvježbavanje vještina • su učenici različite razine predznanja • su lako dostupni drugi izvori informacija • je za postizanje željenih ishoda potrebno aktivno sudjelovanje učenika

8. Etape izravnog poučavanja

9. ZADATAK • Pokušajte u nekoliko riječi za svaku etapu napisati kako biste je realizirali: • u nastavnoj cjelini iz svog predmeta

10. Etapa 1. Objašnjavanje cilja i motiviranje za učenje: ŠTO JE SVE VAŽNO • Stav učitelja/nastavnika • Ugodno razredno ozračje • Uvođenje u temu prepričavanjem neke anegdote ili šale • Postavljanje izazovnog pitanja • Povezivanje gradiva s prethodno usvojenim • Povezivanje s poznatim informacijama • Povezivanje s učenikovim iskustvom

11. Etapa 2. Obrada novog gradiva (predavanje ili pokazivanje vještina)

12. Etapa 3. Vođeno uvježbavanje i praćenje izvedbe • Obilaženje razreda i praćenje rada svakog učenika • Povratna informacija mora sadržavati opis trenutnog ponašanja i upućivati na promjene u svrhu poboljšanja • Na kraju svakog dijela rada učenici procjenjuju vlastiti napredak

13. Etapa 4. Provjera razumijevanja • Uključiti sve učenike (ili sustavno varirati ukoliko je nemoguće zahvatiti svih) • Pomno odabirati vrstu pitanja (ne koristiti samo zatvorena pitanja) • Vrijeme čekanja na odgovor (prikladno) • Praćenje neverbalne komunikacije učenika

14. Etapa 5. Dodatno uvježbavanje i osiguravanje transfera Postiže se samostalnim vježbanjem i domaćim zadaćama

15. POUČAVANJE VOĐENIM OTKRIVANJEM I RAZGOVOROM • Ideja potječe od Sokrata • SOCIOKONSTRUKTIVIZAM • J. Piaget • Dijete je aktivni sudionik procesa stjecanja znanja • L. Vygotski • Privatni govor, područje približnog razvoja • J. Bruner • Ključne komunikacijske vještine su postavljanje otvorenih pitanja, davanje potpunih i podržavajućih povratnih informacija

16. Rasprava i razgovor u razrednom okruženju • Razgovor podrazumijeva partnerski odnos učitelja i učenika • Svi učenici trebaju dobiti priliku iznijeti svoje razmišljanje i stavove • Nastavnik kao moderator

17. SAMOSTALNO UČENJE I POUČAVANJE VJEŠTINA UČENJA • Najveći stupanj aktivnosti učenika • Povratne informacije o napredovanju

18. VJEŠTINE VAŽNE ZA SAMOSTALNO UČENJE

19. Učenik time provjerava vlastito razumijevanje ; važno za asimilaciju novih spoznaja Bilježenje ključnih podataka i misli; skraćivanje poruka i izražavanje vlastitim riječima Aktivno slušanje; vještine slušanja se mogu vježbati

20. AKTIVNO SLUŠANJE • Cilj mu je zaista razumjeti poruku, tj. nastojanje slušača da sebi i govorniku pomogne u razjašnjavanju primljenih poruka • Uključuje stalno praćenje verbalnih i neverbalnih poruka, visoki stupanj koncentriranosti te odgovarajuće reakcije koje potvrđuju osobi da je slušana • Neizravna podpitanja i parafraziranje, kontakt očima

21. VRSTE NE-SLUŠANJA • PSEUDOSLUŠANJE (ustvari ne sluša, a ponaša se kao da sluša) • JEDNOSLOJNO SLUŠANJE (primanje jednog dijela poruke) • SELEKTIVNO SLUŠANJE (slušati ono što pojedinca zanima) • SELEKTIVNO ODBACIVANJE (usmjerenost na ono što se ne želi čuti, pa kada se to pojavi,slušatelj odbacuje) • OTIMANJE RIJEČI (slušati dok se ne ugrabi prilika za govor) • OBRAMBENO SLUŠANJE (neutralne i “neoptužujuće” izjave se doživljavaju kao napad)

23. Vještine organiziranja udžbeničkih tekstova • Tražiti veze između gradiva i pojedinih pojmova • Sažimanje veće količine gradiva u sažetke • Uočavanje ključnih ideja u gradivu • Izrada kognitivne mape

24. Vještine rješavanja problema • Uglavnom se odnosi na područje matematike i prirodnih znanosti – no mogu se primijeniti i u drugim područjima • cilj rješavanja problema je ili prevladavanje zapreka koje priječe put do rješenja ili kreiranje novih, originalnih rješenja neke problemne situacije

25. CIKLUS RJEŠAVANJA PROBLEMA

26. VJEŠTINE KRITIČKOG MIŠLJENJA • Kritičko mišljenje je mišljenje višeg reda koje započinje informacijom, a završava vrednovanjem • Kritički promišljati moguće je u poznatom kontekstu, odnosno potrebno je određeno znanje o predmetu mišljenja • Kritičkom mišljenju pogoduje otvorenost i fleksibilnost mišljenja i spremnost učenika za izražavanje vlastitih misli i stavova

27. METAKOGNITIVNE VJEŠTINE • Metakognitivni procesi su procesi višeg reda koji se odnose na razmišljanje o vlastitom mišljenju, sponznaju o vlastitim znanjima • Metakognitivne vještine nužne su za samoregulirano učenje

29. KOGNITIVNI STILOVI I STILOVI UČENJA

30. Kognitivni stilovi i stilovi učenja – isto ili različito??? • Nema jednoznačne definicije kognitivnog stila ni stila učenja • Definiranje kognitivnog stila uključuje: • Individualni obrazac ponašanja učenika • Način na koji učenik reagira i koristi podražaje iz okoline • Način na koji učenik procesira informacije • Preferirani način učenja • Način na koji učenik organizira informacije

31. Kognitivni stil • pojam koji se u kognitivnoj psihologiji odnosi na relativno stabilnu dimenziju ličnosti (ili osobinu ličnosti) koja podrazumjeva način na koji pojedinac stječe znanja, obrađuje i pohranjuje informacije te pristupa rješavanju problema

32. Stil učenja • Odnosi se na afektivne, kognitivne i psihičke značajke koje su relativno trajni i stabilni pokazatelji načina na koji učenik percipira, interpretira i reagira na učenje (Zarghani, 1988; Swanson, 1995). • Preferirani način učenja odnosno način na koji pojedinac najuspješnije uči (Kocinski, 1984) • Dispozicija pojedinca da percipira i procesira informacije na određeni način (Sarasin, 1998) • Složeni način na koji (i uvjeti pod kojima) učenik najuspješnije percipira, procesira, pohranjuje i koristi ono što uči (James i Gardner, 1995)

33. Riding i Cheema (1991) • holističko-analitički te verbalno-imaginarni stil; Pojedinci koje karakterizira holistički stil procesiraju informacije kao cjelinu, a oni analitičkog stila informacije procesiraju u djelovima. Drugi stil odnosi se na pojedince koji «misle riječima», naspram pojedinaca koje karakterizira mišljenje u «mentalnim pedodžbama». Navedena dva stila su neovisna.

34. Stil (ne)ovisnosti o polju(Witkin i Goodenough, 1981) Temelji se na individualnim razlikama u tome koliko čovjek u procjeni nejasne situacije ovisi o vanjskim podražajima , tj. o onome što vidi, čuje i sl.

36. Hudson (stil konvergentnog i divergentnog mišljenja) • konvergentno mišljenje - selekcija i akumuliranje informacija iz različitih izvora pri rješavanju problema • Analitičnost, predvidljivost • divergentno mišljenje - rješavanje problema kreativnije, producirajući različita rješenja problema • Istraživačko, nepredvidljivo

37. Stil refleksivnosti - impulzivnosti (Kagan i sur., 1964)

38. Kolb, D. (1984) • Kolbov model kog. stilova temelji se na percepciji i procesiranju informacija • Učenici mogu percipirati informacije na dva načina: • Koristeći konkretna iskustva • Koristeći apstraktne konceptualizacije • Učenici mogu procesirati informacije na dva načina: • Aktivnim eksperimentiranjem, izvođenjem, manipuliranjem • Refleksijom ili promišljanjem o informaciji

40. Honey, P. i Mumford, A. (1986) • Stilovi učenja koji se temelje na Kolbovom modelu

42. STRATEGIJE UČENJA

43. Strategije učenja su operacije koje učenik koristi da si olakša stjecanje, pohranu ili dosijećanje informacija, odnosno specifične akcije koje učenik poduzima kako bi učenje učinio lakšim, bržim, zanimljivijim, učinkovitijim, kontrolabilnijim i transferabilnijim.

44. Ne postoji konsenzus oko taksonomije strategija učenja

45. SURADNIČKO UČENJE

46. Suradničko učenje određeno je • radom u malim, suradničkim skupinama • skupine su sastavljene od učenika različitih akademskih postignuća, različitog spola i drugih značajki • skupina je povezana zajedničkim ciljem sa svrhom ovladavanja odredenim akademskim sadržajem • zahtijeva osposobljenost kako ucitelja tako i ucenika

47. Učitelj treba pripremiti učenike za suradnju te im pokazati model učinkovite komunikacije kako bi razvijali vještine potrebne za suradničko učenje • Učeći u skupinama, ucenici u suradnji s drugima izgrađuju znanja te razvijaju svoje intelektualne sposobnosti, sposobnosti rješavanja problema te kritičkog i kreativnog mišljenja

48. Rezultati istraživanja o razlozima primijenjivanja suradničkog učenja u nastavi (Ercegovac, Jukić, 2008)