Ljekarnička profesija “pod opsadom”

1. Ljekarnička profesija “pod opsadom” O procesu deprofesionalizacije ljekarnika

2. Profesionalni identitet • budući da se nijedan identitet, pa tako ni ljekarnikov profesionalni identitet, ne uspostavlja jednostrano već, naprotiv, «suštinski počiva na priznatosti od drugih»(Boudrieu,1992), od samog svog nastanka, ljekarnici neprestano nastoje da ih drugi vide kao pravu, neovisnu profesiju • ti drugi su: • pacijenti • javnost • država • ostale zdravstveno-zaštitne profesije (prije svega, liječnici budući da im se korpus znanja, vještina i funkcija u društvu preklapaju)

3. Fluidnost profesionalnog identiteta i statusa • profesionalni identitet i status nijednoj profesiji, pa tako ni ljekarničkoj, ne može biti zajamčen u bezvremeno stabilnom obliku • profesije i paraprofesije, i međusobno i s državom, neprestano vode borbu za očuvanjem i proširivanjem vlastite jurisdikcije • iscrtavanje profesionalnih granica, postizava se, dakako, i «na manje formalan način – razvijanjem kompetencija te proširivanjem opsega pruženih usluga» (Savage,1994) • upravo ovom potonje načinu, poznatom pod nazivom koncept ljekarničke skrbi, u posljednje vrijeme, pribjegava ljekarnička profesija; za sada bez osobitog uspjeha

4. Profesije nisu statički, dovršeni entiteti • točka u kojoj se profesionalni status kondenzira neprestano se mijenja pod uplivom dominantnog socio-ekonomskog i političkog konteksta, s jedne strane, te tehnološkog razvoja, s druge strane • profesija posjeduje robusan profesionalni status sve dok je njezino djelovanje u skladu sa strukturalnim interesima društva(Alford,1975) • sve dok profesija podupire osnovnu logiku i principe na kojima društvo djeluje, njezin profesionalni status će se zakonski, politički, institucionalno i na svaki drugi način galvanizirati • kada profesionalni status više ne služi strukturalnim interesima društva, odnosno interesima njegovog vladajućeg dijela, isti se bezobzirno nastoji ukinuti • a time se ovo izlaganje i bavi

5. Projekt profesionalizacije • primarna svrha i uloga profesije uvijek ovisi o kompleksnim socijalno-ekonomskim odnosima koje profesija uspostavlja ne samo s onima koji se koriste njezinim uslugama već i s onima koji su je osnovali (državom) • u socijalnim znanostima, ta se strategija naziva «projekt profesionalizacije» • profesionalizacija uključuje tri uzajamno povezana procesa: • «stjecanje specifičnog korpusa znanja koje se temelji na formalnim akademskim kvalifikacijama • uspostavljanje kontrole nad tržištem što, među inima, podrazumijeva i isključenje konkurentskih grupa • uspostavljanje vlastite kontrole nad radom te naposlijetku, ali ne i manje važno • bezuvjetno preuzimanje odgovornosti za ishod vlastitog djelovanja»(Turner,1987) • u većini zemalja, upravo je država imala» - a po našem mišljenju, trebala bi imati i dalje - «aktivnu ulogu u utemeljenju, strukturiranju, upravljanju i školovanju profesija»(Macdonald,1995)

6. Ideja socijalne države (sredina 20.st.) kao zaštitnika općeg interesa gradi i učvršćuje status profesija • djelovanje profesija procjenjuje se primarno u terminima “javnog interesa” ili “zaštite javnosti” • korisnik usluga se može s punim povjerenjem predati u ruke profesionalcu i to ne samo zato jer oni raspolažu potrebnim znanjima/vještinama već i zato jer im je interes/dobrobit korisnika na prvom mjestu • to što profesije djeluju u ime općeg interesa, država profesijama obilato komenzira – za razliku od drugih zanimanja, država profesijama osigurava, kroz posebne ugovore, privilegiranu poziciju: • autonomiju • monopol nad pružanjem usluga • autoritet(autoritet je oblik veze iz povjerenja • visoke novčane nagrade (ali ne i priliku da se ekstremno obogate) • ugled, čast...

7. U okviru političko-ekonomske paradigme socijalne države, tržište lijekova je potpuno regulirano • u političkoj klimi koja je vladala sredinom 20.stoljeća postojao je normativni konsenzus o tome što, kome i kako zdravstveni sustav treba pružiti • regulacija tržišta lijekova korelativna je shvaćanju da su lijekovi “proizvodi života i smrti”, tj. da lijekovi u mnogim slučajevima spašavaju život od sigurne smrti, ali i da sami - ako se ne primijene na primjeren način - mogu biti ozbiljna prijetnja ne samo zdravlju, nego i životu

8. Današnji “napredni” ili deregulirani kapitalizam suspendira ideju socijalne države • tržište postaje dominantna institucija, odnosno opće načelo djelovanja; ekonomsko načelo je iznad svega • zahtjev da određeni segmenti društva budu izmješteni iz njegovog okvira (kao što je to bilo legitimno u razdoblju “liberalnog blagostanja” ili društva tzv. “redistributivne pravde”) više ne nalazi nikakva uporišta • odnosi između države, profesija i javnosti, nekoć tako posloženi kako bi se što je moguće više isključili njihovi uzajamni nesporazumi i zloporabe, pod utjecajem tržišta bivaju posve suspendirani • riječ je o trodjelnoj formuli: deregulacija, privatizacija i rezanje troškova – koncept socijalne države se urušava

9. Deregulirani kapitalizam deregulira sve pa tako i tržište lijekova • deregulacija (reklasifikacija ili liberalizacija) tržišta lijekova: proces u kojem se lijekovi koji su prije bili dostupni isključivo na recept sada nalaze u slobodnoj prodaji poput bilo koje druge robe na tržištu (“over the counter” – akronim u engl. jeziku - OTC; “preko pulta”, “s onu stranu recepture”); u našem jeziku koristi se pojam “bezreceptni” lijekovi • procesi deregulacije su tako snažni da upozorenja poput ovih malo znače: • “Lijekovi nisu obični komercijalni artikli kod kojih je odlučujuća financijska sposobnost ljudi da ih kupe. Lijekovi su proizvodi o čijoj kvaliteti, načinu korištenja, djelovanju, nuspojavama, svrsi... javnost nije sposobna prosuđivati.” (National Pharmaceutical Association,1998) • “Moramo biti svjesni da je popis prozvoda i stvari koji nisu ‘roba kao sva ostala roba’ mnogo duži: osim hrane, to je i voda, energija, okoliš, kultura i obrazovanje, zdravstvo...” (Slavoj Žižek) • liberalizam – sustav ekonomskih i političkih nazora u kojem su prava pojedinca najviša vrijednost; svatko slijedi svoj osobni interes a neka “nevidljiva ruka” upravlja svima njima i omogućava stanje društvene ravnoteže • liberalizirati – ukinuti propise o strogoj kontroli čega (npr. lijekova) • pravo značenje pojma “sloboda”, “liberalizacija” nalazimo u latinskom i njemačkom jeziku koji su “s riječju sloboda povezivali značenje: prednost, posebna povlaštenost.”(Simmel,2004.)

10. Deregulirani kapitalizam + deregulirano tržište lijekova = deprofesionalizacija ljekarnika • «primjene kapitalističke logike»(McKinlay and Arches,1985) i, s tim u vezi, «financijske krize države blagostanja»(Harrison and Pollitt,1994), odnosno gubitka moći javne domene, rezultira gubitkom profesionalnih subinstitucija ili konstelacija profesionalnih karakteristika • tržište «pronalazi nove izvore rentabilnosti u djelatnostima što ih danas obavljaju javne službe: obrazovanju, zdravstvu, okolišu, suverenitetu» • privatna poduzeća nastoje «komercijalizirati te funkcije, a zatim ih zamijeniti potrošačkim proizvodima serijske proizvodnje»(Attali,2008:179-180). • deprofesionalizacija nije, dakle, tek kontingencija ili popratni učinak (kolateralna šteta) radikalnih, strukturnih promjena koje deregulirani kapitalizam pokreće; naprotiv, riječ je o društvu koji rastakanje profesionalnih subinstitucija, na bitan način, pretpostavlja • nastaju tektonske promjene uloge i značenja brojnih, donedavno vitalnih i funkcionalno važnih subinstitucija tradicionalnog profesionalnog djelovanja • nastaje, sve u svemu, jedno novo društvo u kojem je profesije sve teže razabrati, ljekarničku profesiju posebno • hibridizacija, općenito, karakterizira postmoderno društvo; sve više blijede granice između «javnog/privatnog, vlade/korporacija, eksperta/laika, čovjeka/životinje i čovjeka/stroja»(Clarke et al.,2003).

11. Učinci dereguliranog kapitalizma • delegitimiranje socijalnih institucija i liberalizacija tržišta stvara socijalni «okoliš» pogodan za «razilaženje», nerijetko, i «izumiranje» profesionalnih subinstitucija • za razliku od kapitalizma socijalnog tipa u kojem su sve važne subinstitucije (dozvola za rad, autonomija, autoritet, monopol nad pružanjem usluga) bile na «okupu», današnji, deregulirani kapitalizam, dovodi do “izumiranja” većine profesionalnih subinstitucija • posezanje za Darwinovim pojmovnim sintagmama («razilaženje značajki», «izumiranje») u ovom kontekstu, čini nam se potpuno primjerenim uzmemo li u obzir način na koji se u današnjim socijalno-političkim prilikama «razilaženje značajki» profesija odvija • unatoč, naime, tome što ih to «razilaženje» i/ili «izumiranje» «značajki neposredno pogađa, mnoge se profesije, među kojima ljekarnička prednjači, tim procesima značajnije ne opiru • naprotiv, prihvaćaju ih pomirljivo, kao da je riječ o neumoljivim prirodnim a ne (tek) o ljudskim/društvenim uvjetima, razlozima...

12. Sumarno o deprofesionalizaciji ljekarnika • gubitak govoto svih bitnih atributa, prerogativa ili subinstitucija ljekarničke profesije: • autonomije • autoriteta • monopola nad znanjem i pružanjem usluga • povjerenje javnosti • (prerogativ – lat. praerogare – prvi glasovati) povlastice, posebna prava; isključiva prava, prednosti povezane s visokim položajem) • u sociologiji se taj proces naziva deprofesionalizacija • deprofesionalizacija «u osnovi znači smanjivanje profesionalne autonomije i kontrole nad klijentima»(Ritzer and Walczak,1988) • u slučaju ljekarničke profesije, taj se gubitak posebno očituje • neki autori taj proces nazivaju još i “proleterinizacijom”(Rosental,2002) profesija

13. Pitanje deprofesionalizacije ljekarnika je danas zanemareno • iako se negativni utjecaji deregulacije ili liberalizacije tržišta lijekova, sve više očituju na profesionalni status ljekarnika, “zabrinutost za budućnost ljekarničke profesije samo se rijetko otvoreno iskazuje”(McDonald et al.,2010:451) • naprotiv, ljekarnike sa svih strana apodiktički uvjeravaju kako im novi zakoni o deregulaciji lijekova pružaju neslućene mogućnosti učvršćivanja profesionalnog statusa • i javnost se uvjerava da su novi zakoni o deregulaciji tržišta lijekova dobri jer će joj, navodno, omogućiti bolji pristup lijekovima • u stvarnosti, deregulacija znači širom zatvoreni pristup lijekovim jer je najveći broj dereguliranih lijekova de facto, to jest zbog njihove cijene, zbiljski mnogima nedostupan

14. Ciljevi predavanja • za razliku od navedenih, olako danih obećanja, pokušat ćemo dokazati da je ljekarnička profesija - deregulacijom tržišta lijekova - gurnuta u poziciju zbog koje će, nastave li se spomenuti procesi (a sve upućuje na to da će se oni ne samo nastaviti već i intenzivirati), sasvim sigurno, ireverzibilno izgubiti svoj profesionalni identitet i status te postati socijalno nevidljiva profesija • pokušavamo rasvijetliti na koji način nova političko-ekonomska paradigma dovodi do «smanjivanja stupanja konstelacije profesionalnih karakteristika»(Ritzer, Walczak,1988) • posebno nas zanimaju razlozi zbog kojih se ljekarnička profesija tim procesima gotovo uopće ne suprotstavlja • (liječnici se tim negativnim procesima energičnije suprotstavljaju; evo paradigmatičnog primjera: “Ako postanemo isključivo izdavači lijekova i zaposlenici farmaceutske industrije, naš kredibilitet kao profesije će biti kompromitiran.”(dr. Steven Sharfstein)

15. Deregulirani kapitalizam mijenja odnos snaga • pod uplivom nove političko-ekonomske paradigme, središnja pozicija i moć u društvu, iz ruku države prelazi, sve više u ruke (globalnih) korporacija(«ne izabire narod vladu da bi ga ona 'odvela' na tržište, već je tržište ono koje na sve moguće načine utječe na vladu da bi ga ona 'dovela' do naroda»,Saramago, 2010) • dok su samo liječnici smjeli pripisivati a ljekarnici izdavati lijekove, farmaceutska industrija ovisila je od liječničkih/ljekarničkih odluka • zbog te ovisnosti o liječnicima/ljekarnicima, farmaceutska industrija je bila čvrst politički saveznik koji je podupirao privilegiranu poziciju spomenutih profesija • sada, kada je sve veći broj lijekova dereguliran, farmaceutski i medicinski establišment više nema interesa podupirati profesionalne prerogative ljekarnika - dojučerašnji saveznik prometnuo se u moćnog suspenzora

16. Što deprofesionalizaciju ljekarnika čini osobitom? • u usporedbi s drugim profesijama, učinci deprofesionalizacije ljekarnikovog profesionalnog statusa su znatno većih razmjera • za razliku od većine profesija koje vlastitu profesionalnu poziciju brane “rukama i nogama”, ljekarnici se ne samo ne odupiru tim procesima već, na razne načine, “sami potpomažu okončanje svog monopola na izdavanjem lijekova” (Morgal, Almarsdottir,1999)

17. Zašto se ljekarnici energičnije ne odupiru procesima deprofesionalizacije? • među ostalim, i zato jer im zakon o deregulaciji tržišta (izravna prodaja sve većeg broja lijekova), otvara neslućene mogućnosti za velikom ekonomskom zaradom -u svakom slučaju, teško je zamisliti da bi današnjeg ljekarnika “ljuta bijeda oglodala do kostiju”, kao što je to bilo u Shakespearovo vrijeme) • s krajnom oštrinom i indignacijom Pepler prokazuje to činjenično stanje (koje se inače rijetko ekplicitno iskazuje a još rjeđe posebno istražuje): «razlozi zbog kojeg ljekarnici žele izdavati lijekove su profit, profit, profit...(Pepler,1996, u Gilbert,1998:90) • proizlazi da je zakon o liberalizaciji tržišta lijekova ljekarnicima “prijateljski” naklonjen • «prijateljskom» učinku takvog zakona, ljekarnici nisu mogli odoliti; olako ga prigrlivši, smetnuli su, nažalost, s uma jednu notornu činjenicu (uostalom, kao i mnogi drugi): kad god se prijateljstvo shvaća kao dobivanje prilike za lakom i brzom zaradom, takvo prijateljstvo, prije ili kasnije, ubire svoj danak • danak, u vidu gubitka vlastite profesionalne supstancije, ljekarnici, već sada, skupo plaćaju

18. Janusovsko lice novonastalog “prijateljstva” • takvo “prijateljstvo” ima, dakako, i svoje naličje • Iako zakon o liberalizaciji tržišta lijekova ljekarniku omogućuju stjecanje financijskog kapitala, isti zakon, po našem dubokom uvjerenju, istovremeno, neumitno i nemilice, rasipa ljekarnikov, dugoročno gledajući, zacijelo puno vrijedniji socijalni i simbolički kapital: • profesionalnu autonomiju (kreativne elemente općenito) • monopol • autoritet • ugled • čast • status zdravstveno-zaštitne profesije

19. “Čardak ni na nebu ni na zemlji” (čardak -kuća koja ostavlja dojam slabe statike i stabilnosti) • budući da se korpus znanja koje ljekarnici usvajaju neprestano povećava a svi ostali subinstitucionalni prerogativi sve više obezvređuju, ljekarnikovo bi profesionalno djelovanje u doglednoj budućnosti moglo postati “čardak ni na nebu ni na zemlji” • i sami ljekarnici smatraju da su postali “prekvalificirani” i “preeducirani” za ulogu na koju su danas svedeni: “prodavača/distributera” lijekova (Mesler,1991) • ljekarnici drže da ne mogu realizirati svoju profesionalnu djelatnost u punom opsegu zbog čega su mnogi ljeakrnici u profesionalnom smislu frustrirani • o toj paradoksalnoj situaciji govorimo u nastavku

20. Autonomija • profesionalna autonomija općenito, pa tako i ljekarnikova profesionalna autonomija, podrazumijeva pravo kontrole vlastite, redovne i potpuno metodičke radne aktivnost • da bi se ova vrsta privilegije stekla, mora, dakako, postojati jaki razlog; autonomiju može imati samo ona skupina radnika kojoj je priznato da su «partikularni zadaci koje ona obavlja u toj mjeri specifični da joj je samokontrola od presudne važnosti»(Freidson,2004) • u slučaju ljekarničke profesije, postojanje ovog razloga je nedvojbeno • ljekarnikov temeljnji zadatak oduvijek je bio utvrđivanje «kvalitete, učinkovitosti i sigurnosti lijekova»(Savage,1994) • budući da su mnogi lijekovi danas i «jači i opasniji nego ikad prije»(Manass,2003), spomenuti se ljekarnikov jedinstven i specifičan zadatak, više nego ikad prije, ultimativno postavlja: više nego ikad prije mora, naime, postojati netko tko će • «nadgledati snabdjevanje, rukovanje, promet i korištenje lijekova kako bi bili sigurni da je pravi lijek izdan pravom pacijentu, u pravoj dozi, u pravo vrijeme, na ispravan način i zbog pravog razloga»(Manass,2003)

21. Zašto je ljekarniku autonomija prijeko potrebna? • da bi uspješno izvršavao navedene zadatke, uz neizostavno kompleksno znanje o lijekovima, ljekarnik mora raspolagati i znanjem o socijalnim aspektima njihovog korištenja te u svom djelovanju biti vođen principima profesionalne etike • ljekarnik treba biti vođen ne samo egzaktnošću u strogo matematičkom, prirodoznanstvenom smislu već i jednom posve drugačijom vrstom znanja, znanja koje je najčešće neizrečeno, znanja čija se pravila ne daju lako (ako se uopće daju) uobličiti: «povijesnim uzorima», iskustvom, intuicijom kao i etičkim normama, vrijednostima • ove dvije različite, ali neizbježne, vrste znanja (i djelovanja) iziskuju, dakako, i primjenu dviju različitih mogućnosti mjerenja: jedno je kvanitativno mjerenje a drugo je kvalitativno • kvalitativna se vrsta mjerenja «sastoji u tome da sami pogađamo mjeru, sâmo ono primjereno»(Gadamer,2002) a ne jednostavno primijenjivati puka pravila • ljekarnik u svom djelovanju, drugim riječima, osim kvantitativno-matematičkog mjerenja, mora imati i kvalitativan odnos spram bolesnika • to je zato jer liječenje nema «za svoj objekt jednu deanimiziranu predmetnost» već «ispred sebe ima jedinstvenu stvarnost ljudskog života, koja je povezana s ličnošću kao neponovljivom i jedinstvenom strukturom»(Brajović,2012)

22. Evo još nekoliko dodatnih argumenata • u korijenu riječi medicina nalazi se «indoevropsko 'med', odnosno mjera, sredina», to jest mjera, ili, bolje rečeno, veza između «teoloških i antropoloških komponenti», «sinteza između prirodnih i antropoloških znanosti», mjera između «slučajnosti i umijeća, između čuda i znanja»(Brajović,2012) • da je tome tako govori i najranije spominjanje terapeutskog karaktera pharmakona - «žrtvenog jarca kojim čovjek, uspostavljajujći odnos s transcendentalnim, nadoknađuje svoj tjelesni i fizički gubitak ili bol»(Brajović,2012) • lijekovi nisu puka konkretna, objektivna, materijalna supstancija - oni su «moćni simboli nade i zalog ljudi u nevolji»(Whyte et al.,2002) • metafizički, transcendentalni, sugestivni učinak lijeka u današnjim okolnostima ne bi se, međutim, smio olako odbaciti jer je integrativni dodatak vjere potreban svakom onom djelovanju (u koje nesumnjivo spada i liječenje) čiji krajnji ishod nije apsolutno izvjestan • nedvojbeno je, naime, da suvremena znanstveno-tehnološki razvijena medicina još uvijek ima zjapeće praznine koje mogu, do određene mjere, biti popunjene s dodatkom vjere u farmakoterapijski pozitivan učinak • upravo putem «djelotvornosti vitalnih sugestija»(Jaspers), to jest pružanjem vjere u terapeutski učinak lijeka, ljekarnik može potencirati terapeutski učinak svake supstancije (pa čak i onda kada je ona potpuno kemijski neaktivna ili inertna) • tjelesne konzekvencije vjere nisu «ništa manje dalekosežne od psihičkih»(Lem,1977)

23. Ljekarnikovu autonomiju derogira (ograničava, stavlja izvan snage) korporatizam i konzumerizam • mjera uspjeha postaje ljekarnikov kvantitativni a ne - kao do sada - kvalitativni odnos prema pacijentu • Impresivan, gotovo ezoteričan, korpus ljekarnikovog znanja i tehničko-manipulativne vještine - što zajedno iziskuje dugotrajnu izobrazbu i obučavanje - pokušava se danas standardizirati, rutinizirati, birokratizirati a potom nadzirati...; jednom riječju - mjeriti radni učinak • preraspodjela u piramidi moći ima za neposrednu posljedicu promjenu “odnosa snaga između onih koji prodaju i onih koji kupuju, s jedne strane te između investitora kapitala i investitora sposobnosti, s druge strane”(Nordström, Ridderstråle,2002)

24. Gubitak autoriteta • svaki autoritet znači imati moć određivati što je dobro i ispravno; autoritet, općenito, “određuje i način razmišljanja o problemima koji pripadaju u njihovu domenu”(Dingwall and Lewis,1983) • deregulacija, međutim, mijenja odnos snaga između “onih koji prodaju” i “onih koji kupuju” malo tko danas ljekarnika sagledava kao važnog eksperta u pitanjima zdravlja, bolesti, lijeka... • to se stanje nastoji popraviti putem kampanja; jedna od njih provodila se pod sloganom: “Pitajte o svojim lijekovima” • upućivanje na važnost ljekarnika po pitanju lijeka više djeluje na karikaturu nego na ozbiljni savjet(: način na koji se izriče tekst na kraju reklame lijeka) • u većini reklama lijekova, u svojstvu neprikosnovenog autoriteta ne pojavljuje se ljekarnik već uglavnom netko iz bogate galerije likova koji čine tzv. “laički referentni sustav” (majka, sestra, baka, prijateljica...)

25. Umjesto autoriteta eksperta, promovira se ideja o “osviještenom”, “refleksivnom” pacijentu • za razliku od socijalne države koja je naglašavala državnu i ekspertovu brigu za svakog građanina ponaosob, neo-liberalizam razvija ideologiju po kojoj svaki građanin ima povećanu odgovornost za «brigu o sebi» (Petersen,1997:194) • u ovim «'oskudnim neoliberalnim vremenima»'(Bauman,2009), pojam vlastite brige za zdravljedio je «diskursa koji državi omogućava da digne ruke od svoje odgovornosti» (Bauman,2009) osiguranja kvalitetnog sustava zdravstvene zaštite a sve u svrhu reduciranja troškova socijalne države • sve u svemu, pacijent koji ima pravo samostalno birati, s jedne strane, te robno tržište, s druge strane “koegzistiraju u savršenoj simbiozi“(Bauman,2009:46) • deregulirano tržište lijekova i pacijentova autonomija izbora se uzajamno uvjetuju • jer, ukoliko bi sepacijenti podvrgavali samo ljekarnikovom autoritetu, tržište lijekova, sasvim sigurno, ne bi „preživjelo“

26. Gubitak mistike • orijentacija ljekarnika na prodaju lijekova pretvara ljekarnu u mjesto uprizorenja ogromnog broja supstancija • izlog ljekarne do nedavno je simbolizirao zalog nade ljudima u nevolji: ljekarničku posudu obavijenu zmijom • taj moćni simbol liječenja danas je netragom nestao iz izloga ljekarne a na njegovo se neprikosnoveno mjesto ustobočilo sijaset najrazličitijih medicinskih i nemedicinskih proizvoda; pod pritiskom farmaceutske industrije koja proizvodi sve veći broj «proizvoda serijske proizvodnje»(Attali,2008), ljekarne se sve više pretvaraju u trgovinu na malo • ogromni broj najrazličitijih supstancija, kao i njihov komericijalno-marketinški razmještaj u ljekarni, postaju, međutim, predmet sve veće sumnje u to koliko su oni uopće važni ili, možda, ispravnije, koliko su oni opasni po naše zdravlje • iako je najveći dio tih supstancija klinički potvrđen, jedno se pitanje ipak sve otvorenije nameće: ne služi li dobar dio tih supstancija samo tome da bi se, u društvu strukturno opsjednutim brigom za zdravlje, puno toga i kupilo/prodalo?! • jesmo li uistinu sigurni da su sve supstancije/preparati/pripravci...koji se danas izazovno kočopere sa svakog mjesta u ljekarni isključivo u službi našeg zdravlja ili su to tek bezvrijedne tričarije koje služe tek tome da se dobro zaradi, odnosno, u najboljem slučaju, supstancije «koje čine dobro samo utoliko što ne štete»(Saramago,2000)?! • bilo kako bilo, činjenica da ljekarna sve više nalikuje na običnu trgovinu, dovodi u pitanje osnovnu svrhu i smisao ljekarnikovog djelovanja a time, u konačnici, i njegovprofesionalni identitet • zato, žele li sačuvati profesionalni identitet i integritet, ljekarnici se, za početak, moraju energičnije oduprijeti sve nepriličnijem pretvaranju «kuće» ljekarničke u «kuću trgovačku»

27. Gubitak monopola nad pružanjem usluga • danas u mnogim zemljama, ključna funkcija ljekarnika – izdavanje lijekova, nije više ekskluzivno pravo ljekarnika (npr. u V.B. liječnici, stomatolozi i medicinske sestre mogu izdati bolesnicima lijek) • lijekovi se danas mogu prodavati i izvan ljekarni; ljekarne se “integriraju u supermarkete”(Stargardt et al.,2007) • vlasnik ljekarne ne treba više biti isključivo ljekarnik • ljekarnici, dakle, gube monopol nad pružanjem usluga • ljekarnici ne mogu više primijenjivati strategiju tzv. “socijalnog zatvaranja” – pravo da isključe sve druge suparničke profesionalne skupine koje mogu ugroziti njihovu dominaciju nad određenim dijelom tržišta • sve je više nekvalificiranih skupina koje mogu legalno izdavati lijekove • iako su na djelu svi navedeni procesi, još se uvijek vrši stroga kontrola školovanja, tj. određuju kvalifikacije koje su potrebne za primanje u članstvo (propisuje se nastavni plan i program za koji se misli da je neophodan da bi se osigurala odgovarajuća usluga)

28. Ljekarnička profesija nalazi se na raskrsnici • dva su posve različita smjera kojima ljekarnička profesija može krenuti: • jedan je smjer jačanje procesa linearne deprofesionalizacije – tj. gubitka profesionalnog identiteta, prerogativa, profesionalnog statusa,socijalne prepoznatljivosti • drugi je smjer reprofesionalizacija - provodi se uz pomoć koncepta ljekarničke skrbi • ljekarnik je odgovoran za pozitivan ishod farmakoterapije i poboljšanja kvalitete života bolesnika(Hepler and Strand,1998) • ljekarnik treba transformirati potencijalni farmakološki entitet u lijek, transformirati prirodni objekt (“drug”) u socijalni objekt (“medicines”)