KOMUNIKACIJSKI PRISTUP KARDIOVASKULARNIM BOLESNICIMA I NJIHOVA PERCEPCIJA KOMUNIKOLOŠKIH ZAPREKA

1. V Kongres kardiologa i angiologa Bosne i Hercegovine iI Kongres medicinskih sestara i tehničara iz kardiovaskularne medicine Bosne i Hercegovine KOMUNIKACIJSKI PRISTUP KARDIOVASKULARNIM BOLESNICIMA I NJIHOVA PERCEPCIJA KOMUNIKOLOŠKIH ZAPREKA Kovačević N. Begovac M. Filipovska-Mušanović M. HusikaM. Dom zdravlja sa poliklinikom Kakanj

2. UVOD • Kardiovaskularna oboljenja predstavljaju značajan medicinski problem (veliki broj oboljelih) • Komunikacija, kao proces razmjene informacija i mišljenja među pojedincima, bilo verbalna ili neverbalna, je jako važna vještina i za ljekare i za medicinske sestre/tehničare (nije dovoljno imati genijalnu zamisao, potreban adekvatan način da se ideja/misao dostavi sagovorniku) • Neka je riječima tijesno, a mislima široko • Dobra komunikacija, između zdravstvenih radnika i pacijenata oboljelih od kardiovaskularnih bolesti, je ključ za uspostavljanje međusobnog razumijevanja iz kojeg izrasta povjerenje između dvije strane i ona jamči bolje terapijske efekte • Kardiovaskularni bolesnici su jedna posebna skupina pacijenata (kardiovaskularne bolesti su ”ubojica broj jedan” u svijetu, pacijenti su dosta zabrinuti za svoje zdravlje, mnoge situacije utječu na ova oboljenja itd.)

3. ○ Tokom uspostave komunikacijskog procesa moguća je primjena neke od poznatih tehnika npr.►za verbalno komuniciranje engl. BATHE (to je akronim za sljedeće riječi: background=pozadina, affect=osjećaj, trouble=tegobe, handling=postupak i empathy=saosjećanje)►za neverbalno komuniciran je engl. SOFTEN (to je akronim za sljedeće riječi: smile=osmijeh, open posture=otvoreno držanje,forward lean=nagnutost naprijed, touch=dodir, eye contact=gledanje u oči, nod=kimanje glavom)○ Dobra komunikacija je dio dijagnostičke, ali i terapijske procedure○ Isticanje bitnosti dobre komunikacije ne znači potiranje kvalitativnih i kvantitativnih terapijskih postupaka, ali to znači da se na komunikaciju mora obratiti dosta pažnje i da je njeno mjesto u miljeu pristupa i rada sa pacijentima neizostavno i nezamjenjivo○ Također, komunikacija je jedan sveoubuhvatan i neprekidan proces koji se ne smije marginalizirati ○ Zdravstveni radnici trebaju imati iste pristupe svim pacijentima bez obzira na njihovu vjeru, rasu, spol, sociokulturni, ekonomski ili društveni status

4. Najčešći razlozi međusobnog nerazumijevanja • U literaturi se najčešće spominju tehničko-tehnološke, socio-kulturne, psihološke i organizacijske zapreke u interpersonalnom komuniciranju • Najčešći razlozi su: - terminološki nerazumljiva poruka, - isprepletenost više različitih ideja ili nefokusirano mišljenje, - nedostatak bitnih informacija, - nerazumijevanje ili pogrešno razumijevanje poruke, - preopterećenost informacijama, - nepoznavanje emitenta, - buka ili neki ometajući šum, glas, zvuk i sl., - dekoncentrisanost i psihička odsutnost, - zataškavanje nesporazuma itd. • Komunikološki disbalans, u smislu slanja neadekvatne poruke ili prijema poruke, nastaje isključivo zbog preferencije sopstvenog mišljenja koje u datom trenutku ne mora biti pogodno niti ispravno • Komplikacije kardiovaskularnih oboljenja su dodatno otežanje u komuniciranju sa ovim pacijentima

5. CILJ I HIPOTETIČKI OKVIR • Cilj: Osnovni cilj ovog rada je uočavanje neadekvatnih komunikoloških fragmenata u procesu komuniciranja sa pacijentima, kao i eliminisanje istih iz praktične djelatnosti zdravstvenih radnika • Hipoteza: Komunikacijski proces sa kardiovaskularnim bolesnicima je na zadovoljavajućem nivou prilikom njihove posjete zdravstvenim radnicima • Metode: analiza sadržaja, komparativna metoda,metoda slučajnog uzorka,intervju istatistička metoda • Tehnike i instrumentarij: anketni upitnik, intervju i reminiscencija isoftverski program Excel METODE, TEHNIKE I INSTRUMENTARIJ

6. INTERPRETACIJA REZULTATA ISTRAŽIVANJA • Pedeset pacijenata u porodičnoj ambulanti JU Dom zdravlja sa poliklinikom Kakanj (svim pacijentima je pojašnjen razlog i cilj istraživanja) • Pitanja u anketnom upitniku formulisana logičkim redoslijedom (od lakših ka težim) • Pitanja raspoređena u 4 međusobno povezana dijela: • Pitanja antropološke i epistemiološke naravi • Pitanja vezana za favoriziranje zdravstvenih radnika i utjecaj titule na tok i ishod komuniciranja • U trećem je deskripcija kardiovaskularnih smetnji • U četvrtom su pitanja na osnovu kojih ispitanici daju svoje odgovore kao eksplikaciju (uz objašnjenje uočljivo je i markiranje problematičnih aktera komunikacijskog procesa) kao i eventualne preporuke za poboljšanje komunikacije zdravstvenih radnika sa kardiovaskularnim bolesnicima

7. Zastupljenost žena iznosi 54 % a muškaraca 46 % Vrijeme nastanka kardiovaskularnih problema i obrazovna struktura

10. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA • Kardiovaskularna oboljenja predstavljaju značajan medicinski problem sa kojim se medicinski radnici svakodnevno susreću u svom radu • Komunikacija, kao proces razmjene informacija i mišljenja među pojedincima, bilo verbalna ili neverbalna, je jako važna vještina i za ljekare i za medicinske sestre/tehničare • Ukoliko postoji neki demotivirajući faktor na internom nivou komuniciranja to se odražava na komunikaciju sa pacijentima • Zdravstveni radnici trebaju imati iste pristupe svim pacijentima bez obzira na njihovu vjeru, rasu, spol, sociokulturni, ekonomski ili društveni status, a posebna pažnja se treba obratiti kardiovaskularnim bolesnicima jer su ti pacijenti često zabrinuti zbog svog zdravstvenog stanja • Hipoteza u ovom radu nije afirmativno potvrđena, jer komunikacijski proces sa kardiovaskularnim bolesnicima nije stoprocentno na zadovoljavajućem nivou prilikom njihove posjete zdravstvenim radnicima (od ukupnog broja hospitaliziranih njih 33 % nezadovoljno komunikacijskim procesom u zdravstvenim ustanovama) • Od ukupnog broja ispitanika njih 96 % smatra da zdravstveni radnici trebaju imati poseban i poboljšan vid komuniciranja sa kardiovaskularnim bolesnicima

11. PREPORUKE • Vršiti stalnu edukaciju (internu i eksternu) i sprovoditi treninge sa zdravstvenim radnicima za stjecanje komunikacijskih vještina; • Eliminisati unutar organizacije demotivirajuće faktore; • Sprovoditi nadzor i usmjeravanje interne komunikacije na sva tri nivoa (vertikalni od menadžmenta ka zaposlenicima, vertikalni od zaposlenika ka menaždmentu i horizontalni između zaposlenika); • Istražiti postojeće stanje formalne i neformalne komunikacije unutar zdravstvenih ustanova; • Komunikacijski nadzor treba nadgledati i kontrolisati stručna i kompetentna osoba unutar zdravstvenih ustanova; • Omogućiti i pacijentima da iskažu svoja zapažanja i iskustva (stečena tokom posjeta zdravstvenim ustanovama) vezana za komuniciranje sa zdravstvenim radnicima

12. H V A L A NA P A Ž NJ I