1 / 49

PATOLOGIJA RECEPTORNOG KOMUNIKATIVNOG SISTEMA

PATOLOGIJA RECEPTORNOG KOMUNIKATIVNOG SISTEMA . Patologiju receptornog komunikativnog sistema sačinjavaju: patologija auditornog receptora, patologija vizuelnog receptora i bireceptorna patologija. PATOLOGIJA AUDITORNOG RECEPTORA

wright
Download Presentation

PATOLOGIJA RECEPTORNOG KOMUNIKATIVNOG SISTEMA

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. PATOLOGIJA RECEPTORNOG KOMUNIKATIVNOG SISTEMA Patologijureceptornogkomunikativnogsistema sačinjavaju: patologijaauditornog receptora, patologija vizuelnog receptora i bireceptorna patologija.

  2. PATOLOGIJA AUDITORNOG RECEPTORA • Funkcijaauditornogkomunikativnogreceptorasastoji se u primanju auditornihverbalnih stimulacijai njihovom pretvaranju u odgovarajuće kodove nervnih impulsa. • Ove funkcije se ostvarujuna nivou srednjeg i unutrašnjeg uva. • Do nervnihzavršetaka u kohleiauditorni receptor prenosi stimuluse, dok se u kohlei ostvarujeprocespretvaranja stimulusa u nervne impulse.

  3. ETIOLOGIJA • opšta kongenitalna stanja, • specifična kongenitalna stanja, • infekcije, • toksikacije, • oksigena deprivacija, • traume, • RH i drugeinkompatibilnosti.

  4. SIMPTOMATOLOGIJA 1.Opšta kongenitalna stanja mogu biti: • pre i perinatalno stečena zboginfekcijei drugih nedovoljnopoznatih faktora, • hereditarno uslovljenazboghromozomopatija. • Manifestuju se kroz: • veći broj sindroma, • različite vrste displazija, • osteopatija, • često i cerebralnuparalizu. • Pored ostalog ovastanjaprouzrokujuoštećenja sluha i deformitete na nivouartikulatornog mehanizma.

  5. 2.Specifična kongenitalna stanja (zahvataju spoljašnje, srednje iunutrašnje uvo), mogu biti: • hereditarnaili • akvirirana. • Anomalije i deformacijespoljašnjeg uva mogu prouzrokovati oštećenja sluha. • Kohlearne aplazijeili razvojne anomalije kohleje,spiralnog ganglionai auditornog živca, atrofije i degeneracijereceptora prouzrokujuhipoakuzije.

  6. 3.Infekcije prouzrokuju: • akutne otitise, • hronične otitise, • zapaljenja mastoidne kosti. • Pored toga i nasledniili stečeni sifilis, bakterijalne ili virusne infekcijerazličitih vrstaprouzrokuju oštećenja sluha različitih vrsta i stepena. 4.Toksikoza kohlee različitim lekovima, drogom, nikotinom i alkoholomozbiljno afektiraju sluh. 5.Rh i druge inkompatibilnosti direktno i indirektno prouzrokuju oštećenja sluha.

  7. LOGOPATIJA • Anomalije i deformacije delova artikulatornog mehanizma i zubala kao i oštećenje sluha, prouzrokuju veoma različitu logopatiju: • disfoniju koja nastaje kodektodermalne displazije, • distorzije glasova različitog tipa (sigmatismus), • oštećenja govora zbog anomalija i malformacija nanivou artikulatornog mehanizma(dyslalia), • delimična razvijenost ili nerazvijenost govora (dyseneia,aneneia), • gluvonemost(surdomutitas).

  8. PATOLOGIJA VIZUELNOG RECEPTORA • Nedovoljno je poznavanjeznačaja ovog receptora zarazvitak, stanje i funkciju verbalne komunikacije. • Vizuelni receptor ima značanu ulogu u verbalnoj komunikaciji: • participirau funkcijukomunikativne povratne sprege, • odgovoran je za primanje stimulacijakoje su povezane sa položajem i kretanjima, facijalnom ekspresijom i pokretima artikulatora.

  9. ETIOLOGIJA • Oblicipatologije mogu biti različiti: od lakog oštećenja vida, do potpune slepoće (amaurosis). • Određeni primarni etiološki faktori za patologiju vidaistovremeno prouzrokuju anomalijei deformitete na nivou efektornog sistema,ili mentalnu retardaciju, što se direktno ili indirektno odražava na stanje i funkcijuverbalne komunikacije.

  10. SIMPTOMATOLOGIJA • Hallerman-Streiffovsyndrom: • bilateralna mikroftalmija(microphtalmia) kongenitalnog karaktera, • nistagmus(nystagmus) i strabizam(strabismus), • kratka glava(bracychepalia), • čunast oblik glave(scaphocephalia), • nisko postavljene uši, • kljunast nos, • male i tanke usne, • gotsko nepce, • dentopatija i • nenormalno mala vilica (micrognathia).

  11. Okulodentodigitalna displazija: • različite anomalije očiju (microthalmia, hipotelorismus, glaucoma i dr.) • laka mentalna retardacija, • niska i produžena glava, • tanak nos samalim nazalnim krilom, • anomalija artikulatornog mehanizmai • rascep tvrdog nepca.

  12. Rodžersonov sindrom: • anomalije očiju, • deformacije usta (hypodontia, anodontia, odsustvo inciziva i široko lice sa prognatijom). • Kongenitalna rubeola: • katarakta ili glaukom, strabizam, nistagmus i hipoplazija irisa, • mikrocefalija, • gibitak sluha i • motorna retardacija.

  13. LOGOPATIJA • Manifestuje se kroz primarne i sekundarne probleme verbalne komunikacije. • Primarni problemi uključuju: • redukciju komunikativne osetljivosti; • redukciju ili odsutnost svesne kontrole pokreta i položaja tela, gestikulacije rukama, mimike i pokreta artikulatora; • propraćenost dekodiranja pauzama, tj. prekidima tihe prirode; • poteškoće u razvitku sposobnosti verbalne komunikacije i sl.

  14. Sekundarni problemi uključuju: • poteškoće u sticanju sposobnosti korektnog izgovora glasova koji sadrže veći broj vizuelnih komponenata (labiodentali, bilabijali, lingvodentali); • poremećaj govora zbog deformiteta i anomalija na nivou artikulatornog mehanizma; • poremećaj artikulacije zbog gubitka sluha i • ograničenost sposobnosti uspostavljanja komunikativnog fidbeka i sl.

  15. . BIRECEPTORNA PATOLOGIJA • Stanje verbalne komunikacije gluvoslepih,slepogluvih i slepogluvonemih. • Gluvoslepa lica - sluh izgubila pre nego što je nastupio gubitak vida (uglavnom se radi o hereditarnoj gluvoći). Do nastupa oštećenja ili gubitka vida imala su razvijen oralni govor ili znakovni govor. Progredovanjem gubitka vida sužavane su mogućnosti komunikacije. Nastupom praktične slepoće gube i sposobnost komunikacije. Ni lica koja su pre toga imala solidan oralni govor u stanju gluvoslepoće ne mogu uspostavljati verbalni (oralni ili znakovni) komunika-tivni kontakt, jer ne mogu primati poruke.

  16. Slepogluva lica - praktična ili totalna slepoća nastala pre nego što su izgubila sluh. Oni su zadržali sposobnost komunikacije, ali je teško uspostavljaju, jer mogu samo da odašilju, a ne i da primaju poruku. • Kod sva tri oblika ove patologije moguće je uspostaviti kontakt ili razvijati sposobnost komunikacije samo korišćenjem taktilno-kinestetskog senzoneuralnog kanala, tj. taktilno-kinestetskih delova receptornog i transmitornog sistema.

  17. PATOLOGIJA SENZORNOG KOMUNIKATIVNOG SISTEMA • Postoje dve osnovne vrste: • patologija razvojne prirode i • patologija na bazi disolucije. • Na intrapersonalnom nivou auditorni senzori imaju primarnu, a vizuelni senzori sekundarnu funkciju. • Na interpersonalnom nivou auditorni i vizuelni senzori imaju primarnu, a taktilni senzor ima sekundarnu ulogu. • U fazi razvitka sposobnosti verbalne komunikacije interpersonalni auditorni senzor kontroliše govorne simbole i njihovu zvučnost, jačinu i brzinu izgovora dok taktilno-kinetski senzor kontroliše njihovu produkciju.

  18. PATOLOGIJA AUDITORNOG SENZORNOG PODSISTEMA RAZVOJNEPRIRODE • U razvojnom periodu auditorni senzorni podsistem je odgovoran za kontrolu verboakustičnih događaja isto tako dobro kao artikulacija, zvučnost, kao i ritam tih događaja. Rastenjem ova kontrola opada srazmerno tempu njenog preuzimanja od strane taktilno-kinestetskog senzora. • Razvitak auditorne kontrole i praćenje govora počinje u drugoj polovini prve godine starosti deteta i traje do desete godine kada se kontrola i praćenje oralnih simbola i njihovo proizvođenje u zadovoljavajućoj meri stabilizuju.

  19. ETIOLOGIJA I SIMPTOMATOLOGIJA • Etiologija nije poznata. • Patologija semanifestuje na dva načina: • kao auditorna senzorna nezrelost (auditory sensor immaturity) i • kao auditorna senzornanedovoljna sazrelost (auditory sensor dysmaturiti) (E. Mysak, 1976).

  20. LOGOPATIJAProuzrokovanaauditornomsenzornom nezrelošću • Uglavnom se manifestuje kroz četiri oblika: • paleovokalno ponašanje, • u obliku brbljanja, • eholaličnost i • žargon. • Eholaiija se može tumačiti kao izraz ustanovljenja audiovokalnog fidbeka, jer on omogućava detetu auditrno da doživi i proveri svoj proizvedeni glas ili glasovne kombinacije. U ovoj fazi pregovornog ponašanja audiovokalna petlja detetu omogućava upoređenje svoje reprodukcije glasova sa produkcijom istih glasova drugih.

  21. To je veoma važna komponenta pregovorne faze razvitka govornog senzora, jer se ponavljanjem zatvaranja audiovokalne petlje formiraju asocijacije između auditornih događaja i pokreta artikulatora, koje su osnovni preduslov za uspostavljanje taktilnog i kinestetskog povratnog dejstva koje vrše ulogu dopunskih, dodatnih i zamenjujućih senzornih stimulacija. Smetnje u uspostavljanju audiovokalne povratne sprege produžavaju trajanje paleovokalne faze razvoja sposobnosti oralne verbalne komunikacije.

  22. Sporost komunikativnog sazrevanja prouzrokuje, isto tako, produženje trajanja paleovokalnog oblika ponašanja kao što su fiziološka perseveracija i introverbalizacija, govorenje samom sebi. • Fiziološka perseveracija je faza zakonomernog razvoja govora, jer se bez toga ne može razviti auditivni, audiovokalni fidbek. Produženje faze ukazuje na smetnje u uspostavljanju auditivnog i vizuelnog fidbeka. • Intraverbalizacija predstavlja fazu perceptualnog lingvističkog sazrevanja koje se javlja izmedu 18. i 36. meseca starosti deteta. Produženje faze ukazuje na smetnje u sazrevanju.

  23. Nedovoljna sazrelost auditornog senzora uglavnom prouzrokuje: • produženje trajanjapregovornih faza; • zakašnjenje u razvitku unutrašnjeg govora; • zakašnjenje u sticanju sposobnostiregulacije govornog ritma; • smetnje u uspostavljanjuaudiovokalnog fidbeka; • zaostajanje u razvitkusposobnosti autoregulacijefunkcije mehanizamaefektornog sistema; • razvojne artikulativneporemećaje govora.

  24. Prouzrokovananedovoljnomauditornom senzornomrazvijenošću • Razni vidovi centralnih nervnih anomalija i disfunkcija prouzrokuju smetnje u jezičkom sazrevanju. Genetske i neurogene smetnje prouzrokuju različite oblike logopatije. U logopedskoj kliničkoj praksi najčešće se javljaju sledeći oblici: • svi oblici razvojne prirode koji su obrađeni u poglavlju o patologiji integratornog komunikativnog sistema; • poteškoće u sklapanju rečenica (asyntacticismus); • kao posledica nerazvijenosti ili nedovoljne razvijenosti unutrašnjeg govora javlja se pseudoaphasia; • teškoće u zapažanju i kontrolisanju artikulacije visokofrekventnih konsonanata (S, Š, C, T, K, H) kod slučajeva sa redukcijom sluha; • visok i glasan govor, monoton izgovori hipernazalnostkod slučajeva sasenzoneuralnom redukcijom sluha.

  25. PATOLOGIJA AUDITORNOG SENZORAPROUZROKOVANA DISOLUCIJOM • Ovu vrstu patologije prouzrokujurazličiti patološki procesi u toku celogživota čoveka, tako da seona može pojavitikod decei kod odraslih. • Manifestuje se, uglavnom, kroz smanjenjesposobnostikontrole govora iograničenje motorike. • Zbog toga se javlja u domenu jezika, govora i glasa. • Ovde spadaju sve vrste i oblici patologije, koji suprouzrokovani lokacijometiološkog faktora na nivouintegratornog sistemai neurogenog su porekla.

  26. Javljaju se sledeći oblici logopatije: • svi oblici centralnog, neurogenog porekla; • nesposobnost sređivanja rečiu rečenice (asyntactismus); • pogrešna upotreba i pogrešan izgovor reči zbog njihovog nerazumevanja (paraphasia); • patološko ponavljanje reči (palilaia); • nekompletnost početka rečenice (apotheosis); • verbalna perseveracija; • nesposobnost oralnog izražavanja misli na koherentan način (acataphasia); • prekomeran ili nenormalan protok reči (verbomania);

  27. strah od slušanja određenih reči ili imena (onomatophobia); • ubacivanje besmislenih reči u govor (embolophrasia); • poremećaji visine i jačine glasa; • poremećaji akustičke strukture govora (prosodiopathia); • poremećaji artikulacije.

  28. PATOLOGIJA TAKTILNO-KINESTETSKOG SENZORA • Taktilno-kinestetski senzor ima višekratno značenje. Pored toga što je veoma značajan za pregovorni i vangovorni stadijum razvitka, on ima veoma značajnu ulogu u sazrevanju za prelaz u zrelog oralnog komunikatora. • Povratni senzorni protok u senzorni sistem može imati dve putanje: • kortikalnu, tj. svesnu, voljnu i • cerebelarnu, tj. nesvesnu ili automatsku. • Kortikalna je aktivna kada se savlađuju novi glasovi, tj. kada se sluša ili izgovara nešto za šta nije uspostavljena audio-taktilna izgovorna asocijacija.

  29. Kontrola artikulacije novih glasova progredira: od primarno auditornog senzora, preko primarno kortikalnog senzornog sistema do primarno nesvesnog automatskog cerebelarnog senzornog sistema (Mysak, E. 1976). • Patologija taktilno-kinestetskog senzora može biti razvojne prirode, a isto tako može biti prouzrokovana i disolucijom.

  30. PATOLOGIJA RAZVOJNE PRIRODE • Kod patologije razvojne prirode najčešće dolazi do pojava: • artikulatorne nepreciznosti; • artikulatorne nekonzistentnosti i • neuspostavljenosti artikulatornog automatizma. • Patološki faktori razvojne prirode mogu prouzrokovati probleme i u odnosu na preciznost, postojanost i automatizam artikulacije. Svi oni prouzrokuju artikulativne poremećaje sa različitim manifestacijama i različite težine. U praksi dijagnostike i tretmana oni se ne diferenciraju, zbog čega ni rezultati u celosti ne zadovoljavaju.

  31. Do artikulativne nepreciznosti dolazi kada dete nije sposobno da asocira auditivni fidbek glasa sa propratnim i skladnim fidbekom dodira, pokreta i položaja artikulatora. Odsustvo, redukcija ili oštećenje ometaju funkciju taktilno-kinestetskog fidbeka, slabe i ograničavaju kontrolu artikulacije. Zbog toga dete nije sposobno precizno da artikuliše govorne glasove. • Smetnje u funkciji taktilno-kinestetskog fidbeka prouzrokuju nesposobnost, tj. poteškoće u ponavljanju artikulacije istog glasa.

  32. U takvim slučajevima dete može izgovarati svaki glas i u svako vreme, ali samo jednom. Već sledeća artikulacija istog glasa nije skladna. Prema tome, neskladnost artikulacije je jedna od manifestacija stanja poremećenosti kontrolne funkcije taktilno-kinestetskog senzora. • Poremećenost kontrolne funkcije taktilno-kinestetskog senzora prouzrokuje smetnje i poteškoće u brzini i lakoći artikulativnih ciklusa (nizova). Do poremećaja u automatizmu artikulacije dolazi i kada sazrelost artikulatorne kontrole nije dostigla nesvesni cerebralni nivo, već se zadržala na auditornom ili svesnom kortikalnom nivou.

  33. PATOLOGIJA PROUZROKOVANA DISOLUCIJOM • Odrasli mogu biti podvrgnuti traumi ili oboljenju kortikalnog ili cerebelarnog dela senzornog sistema pri čemuse manifestuju smetnje u kontroli i upravljanju artikulacije i čitavog govornog automatizma. • Morbidnost i traumatizam koji prouzrokuju patologiju organizma komunikacije na nivou ovog senzora ima veoma različitu i brojnu etiologiju.

  34. Poremećaj govora zbog raspadanja taktilno-kinestetskog senzora • Poznato je da destrukcija nižih delova postcentralne zone velike hemisfere (dominantne), prouzrokuje kinestetsku apraksiju, i eferentno (kinestetsko) lomljenje govornih glasova sa serijom sekundarnih smetnji govora. • Drugi značajniji vid poremećenosti kontrole i upravljanja govorom, zbog patologije ovog senzora, nesposobnost je razlikovanja fonema sa sličnom artikulacijom (p,m,b; t,d,n; k,g; f,v, itd).

  35. Dezintegracija funkcije artikulatornog mehanizma (dodir, pokret, položaj), što se manifestuje gubitkom ili ograničenjem artikulatornih pokreta, prouzrokuje gubitak ili smetnje u funkciji taktilno-kinestetskog fidbeka. U tom slučaju su artikulatorni pokreti usvojeni i zadržani, jer se funkcija artikulatora zasniva na asociranim osećajima pokreta. Kod ovih slučajeva artikulacija je slaba, neprecizna, neujednačena i nestabilna. • Lezije kranijalnih živaca prouzrokuju smetnje i ograničenja u funkciji taktilno-kinestetskog senzora, koja se manifestuju ne samo u oštećenju artikulacije nego i u oštećenju kinezije i estezije. • Deficijentnost funkcije taktilno-kinestetskog fidbeka prouzrokuje i cerebralnu govornu disritmiju i disautomatizaciju.

  36. PATOLOGIJA TRANSMITORNOG KOMUNIKATIVNOG SISTEMA • Ovaj sistem je u osnovi pasivan jer vrši servisnu ulogu ostalim sistemima. • Nalazi se u aferentnom i eferentnom delu organizma oralne verbalne komunikacije.

  37. PATOLOGIJA AFERENTNOG TRANSMITORA • Primarna funkcija ovog dela transmitornog sistema sastoji se u prenošenju, tj. dovođenju auditivnih, vizuelnih, taktilno-kinestetskih nervnih impulsa do CNS preko donjih i gornjih motornih neurona, a generiranih na nivou receptornog sistema.

  38. ETIOLOGIJA: • kongenitalne nenormalnosti, • neoplazme živaca i srednjeg mozga, • infekcije (rubeola, meningitis, encefalitis), • anoksia (perinatalna), • traume, • cerebrovaskularne lezije, • degenerativne bolesti, • nasledni i gerijatrijski faktori atrofije.

  39. SIMPTOMATOLOGIJA • Primarni su auditorni simptomi. • U ovu vrstu patologije ne spadaju auditorni problemi koji se odnose na percepciju auditivnih stimulacija kao i na njihovu obradu na nivou integratora višeg reda. • Za dijagnostiku stanja i funkcije auditornog transmitora od značaja su samo oni simptomi koji ukazuju na probleme transmitorne prirode.

  40. LOGOPATIJA • Patologija ovog dela prouzrokuje sledeću logopatiju: • nemost (aneneia) usled potpunog prekida prenosa nervnih impulsa od perifernog do CNS; • delimična razvijenost govora (dyseneia) usled delimičnog prekida prenosa nernih impulsa od receptora do integratora; • poteškoće u učenju jezika usled delimičnog prenosa auditivnih nervnih stimulacija (što na nivou centralnih auditivnih područja prouzrokuje smetnje);

  41. auditorna atrofija na nivou CNS usled onemogućenosti centralnih komunikativnih procesa; • poteškoće i ograničenja u primanju zvučnih stimulacija usled fiziološkog smanjenja njihove glasnoće do čega dolazi usled oštećenja moždanog stabla, unutrašnjeg mozga i talamusa; • poremećaji prouzrokovani poteškoćama i ograničenjima percepcije govornih signala; • različiti oblici poremećenosti govora usled poteškoća u auditivnoj govornoj sintezi.

  42. PATOLOGIJA EFERENTNOG TRANSMITORA • Primarna funkcija ovog dela sastoji se u prenosu uzoraka nervnih impulsa, organizovanih na nivou viših verbokomunikativnih područja mozga, preko viših i nižih motornih neurona, prema mehanizmima efektornog sistema. U ovu funkciju su uključeni: • cervikalni nervi I-VIII i torakalni nervi od I-IX kojim se reguliše i upravlja funkcija fonatornog mehanizma; • X kranijalni živac kojim se reguliše i upravlja funkcija fonatornog mehanizma; • IX, X, XI kranijalni nervi kojima se reguliše i upravlja funkcija rezonatornog mehanizma; • kranijalni nervi V, VII, IX, X, XI i XII, kojima se reguliše i upravlja funkcija artikulatornog mehanizma.

  43. ETIOLOGIJA I SIMPTOMATOLOGIJA • Patologiju ovog dela transmitornog sistema prouzrokuju sledeći faktori: • Kongenitalne anomalije usled cerebralne paralize, anoxie, malformacija mozga, trauma mozga, kongenitalne suprabulbarne pareze, paralize ili oslabljenja mišića jezika i mekog nepca. • Syringobulbie, poseban oblik anomalija baziranih na nenormalnom razvitku centralnog kanala kičmene moždine; Syringomielia - analgezija i termoanestezija V kranijalnog živca i paralize jezika, mekog nepca, farinksa, i glasnica (IX, X, XI, XII kranijalnog živca).

  44. Infekcije: • Centralnog dela: encefalitis, neurosifilis; • Perifernog dela: meningitis, akutna zapaljenja srednjeg uva, jednostrana ili obostrana paraliza facijalisa, paralize usled poliomielitisa i difterije. • Traume: saobraćajni udesi, operativni zahvati, direktni fizički udarci mogu ledirati transmitore. • Neoplazme: aneurizmi, tumori i abscesi mogu afektirati centralni i periferni deo ovog transmitora. • Progresivne bolesti: u domenu motornog neurona, Parkinsova bolest, Hantigova horea, Wilsonova bolest.

  45. Neprogresivne bolesti: vaskularne lezije, tumori, pseudobulbarna paraliza (spastična dizartrija – dysarthria spastica). • Cerebrovaskularne bolesti: hemoragije, tromboze, embolija i poremećaji arterijalne cirkulacije u mozgu. • Specijalni sindromi poslednja četiri kranijalna živca (usled tumora, sifilisa, zapaljenja): • Avelisov sindrom (Avellis syndrom), ipsilateralna paraliza mekog nepca, farinksa i larinksa (X i bulbarni deo XI živca);

  46. Smitov sindrom (Schmidt’ s syndrom), ipsilateralna paraliza mekog nepca, farinksa i larinksa (X živac), ipsilateralna paraliza stenokleidomastoidnog i trapezoidnog mišića (XI živac) i ipsilateralna paraliza i atrofija jezika (XII živac). • Bonievov sindrom koji se manifestuje u paroksizmalnom vertigu (simptomi Menierove bolesti); simptomi lediranosti II, V, IX i X živca, kontralateralna hemiplegija, tahikardija i opšta telesna slabost. • Sindrom Babinski-Nageotte – IX i X živac, bulbarni deo XI živca. Manifestuje se uglavnom sa ipsilateralnom paralizom jezika, farinksa, i larinksa.

  47. Pneumaplegija - paraliza funkcije pluća(pneumoplegia). • Frenoplegija – paraliza dijafragme (phrenoplegia). • Laringoplegija – centralna, periferna paraliza glasnica (laryngoplegia). • Veloplegija – paraliza velofaringealnog trakta (veloplegia). • Labioplegija – paraliza usana (labioplegia). • Lingvoplegija – paraliza jezika (linguaeplegia) • Kombinovana laloplegija – paraliza pluća, larinksa, veluma, jezika, usana (laloplegia).

  48. LOGOPATIJA • Patologija eferentnog dela transmitornog sistema prouzrokuje veoma različitu logopatiju: • Kongenitalna cerebralna paraliza prouzrokuje razne oblike senzomotornih, perceptualnih i bihevioralnih poremećaja koji najrazličitije afektiraju verbalnu komunikaciju. • Kongenitalna suprabulbarna pareza prouzrokuje razvojne anomalije koje zahvataju viši motorni neuron i dovode do paralize usana, jezika, mekog nepca, laringealnih i faringealnih mišića, istovremeno prouzrokuju veoma različite oblike poremećenosti govora.

  49. Infekcije, traume, neoplazme afektiraju motornu funkciju govora i prouzrokuju poteškoće u funkciji svih mehanizama efektornog sistema. • Progresivne bolesti onemogućavaju voljnu kontrolu procesa verbalne komunikacije, što se i izražava kroz dizartrične i hipokinezičke smetnje usled slabosti ili spasticiteta mišića i poremećenosti refleksa. Karakteristični poremećaji su: poremećenost prozodije, insuficijentnost prozodije (ujednačenost visine i glasnoće, isključen naglasak).

More Related