Osnove makroekonomije

1. Osnove makroekonomije Prof. dr. sc. Boris Sisek

2. Važnost makroekonomske rasprave Makroekonomski pokazatelji bitni su za obilježja uspješnosti neke zemlje. Država može putem ekonomske politike utjecati na ekonomske učinke. Argumenti u vezi makroekonomije su sastavni dio programa političkih stranaka.

3. Važnost za poduzetnike Stvaranje povoljnog makroekonomskog okruženja je važan uvjet za uspješno poduzetništvo. Edukativna svrha tj. usvajanje osnovnih ekonomskih pojmova bitnih za razumijevanje ekonomskih procesa.

4. Osnovne makroekonomske teme i središnja makroekonomska pitanja koja treba rješavati • TEME: • Kratkoročna ekonomska kolebanja (poslovni ciklusi) • Dugoročni trendovi (gospodarski rast) • PITANJA: • Zašto u pojedinim periodima padaju proizvodnja i zaposlenost i kako smanjiti nezaposlenost? • Zašto nastaje inflacija? • Kako država može povećati stopu gospodarskog rasta?

5. MAKROEKONOMIJApregled • MAKROEKONOMIJA – znanost koja proučava ponašanje gospodarstva kao cjeline. • Opći ciljevi makroekonomske politike su: a) visoka i rastuća razina proizvodnje, b) visoka zaposlenost, niska nezaposlenost, c) cjenovna stabilnost s cijenama i najamninama koje određuju ponuda i potražnja na slobodnim tržištima.

6. OSNOVNI POJMOVI (PREGLED) MAKROEKONOMIJE • BDP (GDP) – bruto društveni proizvod (grossdomesticproduct) predstavlja mjeru tržišne vrijednosti svih finalnih dobara i usluga proizvedenih u nekoj zemlji tijekom jedne godine. • Nominalni BDP se izražava u tekućim tržišnim cijenama. • Realni BDP se izražava u stalnim cijenama. - BDP deflator služi za pretvaranje nominalnog BDP-a u realni. • Potencijalni BDP – predstavlja maksimalnuodrživu razinu proizvodnje koju neko gospodarstvo može proizvesti, bez porasta inflacijskih pritisaka. Mjeri se pri razini nezaposlenosti koja se naziva stopa nezaposlenosti koja ne ubrzava inflaciju (NAIRU – non-acceleratinginflation rate ofunemployment). Potencijalna proizvodnja nije maksimalna proizvodnja!

7. Osnovni pojmovi Makroekonomije • STOPA NEZAPOSLENOSTI jednaka je omjeru broja nezaposlenih i veličine radne snage. • INDEKS CIJENA – mjera prosječne razine cijena. • INFLACIJA – porast opće razine cijena. • CPI (consumer price index) odnosno indeks potrošačkih cijena, pokazatelj je opće razine cijena. Njime se mjeri trošak fiksne košare dobara koju kupuje tipični potrošač. • PPI (producer price index) mjeri razinu cijena u veleprodajnoj ili proizvodnoj fazi. • STOPA INFLACIJE – stopa promjene opće razine cijena. Stopa inflacije = (CPI1 – CPI0)/CPI0

8. Osnovni pojmovi Makroekonomije • INSTRUMENTI (ALATI) MAKROEKONOMSKE POLITIKE: a) Fiskalna politika – porezna politika i politika javnih rashoda. b) Monetarna politika – politika kontrole novčane ponude i financijskih uvjeta od strane središnje banke. c) Politika dohodaka – politika kontrole najamnina i transfera.

9. Osnovni pojmovi Makroekonomije • AGREGATNA POTRAŽNJA (AD) – ukupna količina koju su različiti sektori spremni potrošiti u danom vremenskom razdoblju. Predstavlja zbroj potrošnje potrošača, poduzeća i vlada. Ovisi o razini cijena, o monetarnoj i fiskalnoj politici itd. • AGREGATNA PONUDA (AS) – ukupna količina roba i usluga koje su poduzeća u nekoj državi spremna proizvesti i prodati u danom vremenskom razdoblju. Ovisi o razini cijena, proizvodnom kapacitetu gospodarstva i razini troškova.

10. Vodoravna os – cjelokupna proizvodnja, odnosno realni BDP gospodarstva. Okomita os – opća razina cijena, najčešće mjerena indeksom potrošačkih cijena. AD – količina ukupne potrošnje (potrošača, poduzeća, države) pri različitim razinama cijena (- nagiba). AS – količina koju su poduzeća spremna proizvesti i prodati pri različitim razinama cijena (+ nagiba). Točka E – točka makroekonomske ravnoteže. Postignuta pri općoj razini cijena, predstavlja kombinaciju cijene i količine koju su proizvođači spremni proizvesti, a potrošači dobrovoljno spremni kupiti. Krivulje agregatne ponude i potražnje

11. Mjerenje gospodarske aktivnosti BDP pokazuje vrijednost finalnih dobara i usluga proizvedenih u nekoj zemlji tijekom dane godine izražene u novčanim jedinicama. Može se, potpuno jednako, izraziti kao: a) tok proizvodnje, b) suma zarada, odnosno troškova. a) BDP = C+I+G+X b) BDP = w+i+R+Pf+Dp+T

12. Mjerenje gospodarske aktivnosti a) Mjerenje BDP-a proizvodnim pristupom:BDP = C + I + G + X C – potrošnja I – bruto ulaganja (nisu umanjena za amortizaciju!) G – državni izdaci za robe i usluge (uključuje izdatke države za robe i usluge, ali ne i transferna plaćanja!) X – neto izvoz (izvoz-uvoz) b) Mjerenje BDP-a troškovnim pristupom:BDP = w+i+R+Pf+Dp+T w – nadnice, plaće i dodaci i – kamate R – renta Pf – profiti korporacija Dp – amortizacija T – porezi

13. Problem dvostrukog obračunavanja Kako bi se izbjeglo dvostruko obračunavanje, u BDP uključujemo samo finalna dobra, a isključimo posredna kojima se služimo u proizvodnji finalnih dobara! • Dodana vrijednost – razlika između prodaje koje je poduzeće ostvarilo i kupnje sirovina i usluga od ostalih poduzeća.

14. Izvođenje pojedinih makroekonomskih agregata Bruto domaći proizvod (BDP) - Amortizacija = Neto domaći proizvod (NDP) - Neizravni porezi = Nacionalni dohodak (ND) - Neto štednja poduzeća = Osobni dohodak građana (ODG) - Izravni porezi + Transferna plaćanja = Raspoloživi dohodak (RD)

15. Računi nacionalnog proizvoda i dohotka Neto domaći proizvod (NDP) dobiva se tako da se od BDP-a odbije amortizacija. NDP = BDP – Dp Zašto BDP, a ne NDP? –Jer je amortizaciju teško procijeniti. Bruto nacionalni proizvod (BNP) predstavlja ukupnu proizvodnju proizvedenu radom i kapitalom koje posjeduju građani određene države.

16. Računi nacionalnog proizvoda i dohotka • Nacionalni dohodak (NI) je suma faktorskih dohodaka koje primaju vlasnici radne snage, kapitala i zemlje. Dobiva se oduzimanjem amortizacije i poreza od BDP-a. NI = w+i+R+Pf NI = BDP-(Dp+T) • Raspoloživi dohodak (DI) je nacionalni dohodak umanjen za poreze i neto štednju poduzeća, a uvećan za transferna plaćanja. Raspoloživi dohodak dijeli se na osobnu potrošnju i osobnu štednju. * Svi spomenuti računi u svojim izračunima izostavljaju netržišne aktivnosti poput primjerice sive ekonomije ili aktivnosti podzemlja. U izračunima su izostavljene i štete onečišćenja okoliša.

17. Neto ekonomsko blagostanje NEW – net economic welfare Prilagođena mjera ukupnog nacionalnog proizvoda NEW = BDP-Dp+dokolica+siva ekonomija-zagađenje okoliša

18. Potrošnja i ulaganja Potrošnja je onaj dio BDP-a koji je namijenjen zadovoljenju osobnih potreba. Može se raščlaniti u tri kategorije: potrošnju trajnih dobara, potrošnju potrošnih dobara i potrošnju usluga. Štednja predstavlja neutrošeni dio raspoloživog dohotka, a izračunava se tako da se raspoloživi dohodak umanji za visinu potrošnje.

19. Potrošnja i ulaganja Točka pokrića je točka pri kojoj je potrošnja jednaka raspoloživom dohotku. Pritom se ne štedi ni ne zadužuje. Granična sklonost potrošnji (MPC – marginal propensity to consume) dodatni je iznos koji se potroši na dodatnu jedinicu dohotka. Nagib funkcije potrošnje. Granična sklonost štednji (MPS – marginal propensity to save) dodatni je iznos koji se uštedi sa dodatnom jedinicom dohotka. Nagib funkcije štednje. Vrijedi: MPC + MPS = 1

20. FUNKCIJA POTROŠNJE – prikazuje odnos između potrošnje i raspoloživog dohotka. Linija 45° → C=DI B – točka pokrića Kad je funkcija potrošnje ispod linije 45° dolazi do plusa i štednje, a kad je funkcija potrošnje iznad linije 45° dolazi do minusa. Neto štednja (EE’’) – okomita udaljenost između linije 45° i funkcije potrošnje Funkcija potrošnje

21. Odrednice potrošnje • Tekući raspoloživi dohodak – potrošnja slijedi tekući raspoloživi dohodak. • Trajni dohodak i model potrošnje životnog ciklusa – potrošači reagiraju na promjene trajnog dohotka. Hipoteza životnog ciklusa podrazumijeva ujednačenu potrošnju tijekom životnog vijeka, što se ostvaruje pojačanom štednjom za vrijeme radnog vijeka i potrošnjom u starosti. • Bogatstvo i ostali utjecaji – veće bogatstvo vodi većoj potrošnji.

22. FUNKCIJA ŠTEDNJE – prikazuje odnos između razine štednje i raspoloživog dohotka. Proizlazi izravno iz funkcije potrošnje, odnosno udaljenosti između linije 45° i funkcije potrošnje. Negativna štednja – lijevo od B Pozitivna štednja – desno od B Funkcija štednje

23. Ulaganja (investicije) Ulaganja ovise o: Prihodima koje će donijeti Troškovima koje prouzrokuju Očekivanjima Prema krivulji potražnje za ulaganjima investicije su funkcija isključivo realne kamatne stope i u odnosu na nju se nalaze u inverznom odnosu, stoga je i krivulja potražnje za investicijama negativnog nagiba.

24. DRŽAVNO OPOREZIVANJE I RASHODI Država najveći dio prihoda prikuplja oporezivanjem. Na taj način smanjuje se dohodak građana odnosno dobit poduzeća. Porezi mogu imati i stimulativni/destimulativni učinak. Istovremeno, država ima rashode, između ostalih u vidu javnih dobara (ceste, obrazovanje, obrana), te vrši transferna plaćanja koja pojedincima osiguravaju određena sredstva. Također, nadležna je za uspostavu državno-pravnog sustava, koji obuhvaća brojne propise te njihovu kontrolu.

25. Teorija javnog izbora TEORIJA JAVNOG IZBORA – dio ekonomije i političkih znanosti koji proučava način na koji država donosi odluke. Bavi se analizom i komentiranjem vlade i državnih akcija. - Ne postoji idealni mehanizam donošenja odluka.

26. NAČELA OPOREZIVANJANačelo koristi i platne sposobnosti • NAČELO KORISTI – pojedinci trebaju biti oporezovani razmjerno koristi koju dobivaju od državnih programa. • NAČELO PLATNE SPOSOBNOSTI – iznos poreza koji ljudi plaćaju mora biti povezan s njihovim dohotkom ili bogatstvom. Što je veće bogatstvo ili dohodak, viši su, u pravilu, i porezi.

27. NAČELA OPOREZIVANJANačela pravednosti • VODORAVNA PRAVEDNOST – načelo prema kojem s jednakima treba postupati jednako, odnosno oni s jednakim dohotkom trebaju biti jednako oporezovani. • OKOMITA PRAVEDNOST – odnosi se na porezno postupanje s ljudima različite visine dohotka. Općenito, smatra se da se s nejednakima treba postupati nejednako ali pravedno.

28. PROGRESIVNI POREZI – uzimaju veći dio dohotka s porastom dohotka. PROPORCIONALNI POREZ – uzimaju konstantni dio dohotka. REGRESIVNI POREZ – uzima veći dio dohotka siromašnijima nego bogatijima. Progresivni, proporcionalni i regresivni porezi

29. Izravni i neizravni porezi • IZRAVNI POREZI – nametnuti neposredno pojedincima ili poduzećima. - npr. porez na dohodak, porez na dobit, nasljedstvo… • NEIZRAVNI POREZI – oni koji se naplaćuju na robe ili usluge. Prednost je što ih je lakše i jeftinije prikupiti. - npr. cigarete, gorivo

30. Porezne stope EFEKTIVNA (PROSJEČNA) POREZNA STOPA – ukupan porez podijeljen ukupnim dohotkom. GRANIČNA POREZNA STOPA – dodatan porez koji se plaća na svaku jedinicu dodatnog dohotka.

31. Financijska tržišta i posebno pitanje novca • FUNKCIJE FINANCIJSKOG SUSTAVA: • Obavlja prijenos resursa kroz vrijeme, sektore i regije (npr. iz područja visoke štednje u područje sa velikim investicijskim mogućnostima) • Upravlja rizicima (npr. osiguranje) • Skuplja i dijeli novčana sredstva • Igra važnu klirinšku ulogu (platežne transakcije) • FINANCIJSKA IMOVINA – novac i monetarna potraživanja jedne strane prema drugoj. • Najvažniji financijski posrednici su komercijalne (poslovne) banke.

32. Sastavnice ponude novca • M0 ili monetarna baza, odnosno primarni novac. Sastoji se od papirnatog i kovanog novca, te najlikvidnijih rezervi kod centralne banke. • M1 predstavlja M0 uvećan za depozite po viđenju (a vista) na tekućim računima, tj. transakcijski novac. • M2 predstavlja novac u širem smislu, tj. kvazinovac, a sastoji se od M1 i kratkoročne štednje (štedni računi i oročeni depoziti).

33. Funkcije novca • FUNKCIJE NOVCA: a) služi kao mjerilo vrijednosti svih drugih roba, b) kao sredstvo razmjene roba, c) kao sredstvo plaćanja svih privatnih i javnih dugova, d) kao sredstvo štednje, e) kao oblik u kojem se drži i čuva jedan dio ukupne imovine, f) kao međunarodno sredstvo plaćanja.

34. Troškovi držanja novca i izvori potražnje za novcem • TROŠKOVI DRŽANJA NOVCA – oportunitetni trošak držanja novca (gotovina i tekući računi sa slabim prinosom) je izgubljena kamata. • IZVORI POTRAŽNJE ZA NOVCEM: • TRANSAKCIJSKA POTRAŽNJA – npr. kad se primici i izdaci vremenski ne poklapaju. • POTRAŽNJA ZA IMOVINOM – novac se rabi kao sredstvo čuvanja vrijednosti.

35. Novac i poslovno bankarstvo • Poslovne banke su financijski posrednici koji prikupljaju trenutačne viškove novca od jednih građana i poduzeća i plasiraju ga drugim građanima ili poduzećima koji imaju manjkove novca. Poslovne banke ostvaruju dobit kao razliku između aktivnih i pasivnih kamata.

36. Novac i poslovno bankarstvo Monetarni multiplikator je broj koji pokazuje za koliko se puta maksimalno može povećati količina depozitnog novca u bankarskom sustavu ako se primarni novac ili inicijalni depozit poveća za jednu jedinicu. Taj se postupak naziva multiplikacijom bankarskih depozita. Monetarni multiplikator jednak je recipročnoj vrijednosti stope obvezne rezerve. → m.m. = 1/r

37. Ograničenja za stvaranje depozita • Odljev u gotovinsku cirkulaciju • Kada bi pojedinac držao gotovinu umjesto da je položi na tekući račun. • Moguć višak rezervi • Kada bi banke odlučile zadržati rezerve iznad obvezne propisane stope.

38. Rizik i povrat na ulaganja • Najsigurnije su kratkoročne i dugoročne državne obveznice, ali nose i najmanji prinos. Slijede ih dugoročne korporativne obveznice. • Dionice velikih kompanija, a pogotovo malih, najrizičnija su ulaganja. • Stopa povratka od ulaganja u dionice kombinacija je dohotka od dividendi i kapitalne dobiti. • Jedno od osnovnih pravila ulaganja u dionice je diverzifikacija portfelja.

39. Središnje bankarstvo i monetarna politika • Centralna banka je glavna monetarna institucija države. TRI GLAVNA MEHANIZMA MONETARNE POLITIKE: 1. Operacije na otvorenom tržištu • Kupnja ili prodaja vrijednosnica na otvorenom tržištu. 2. Diskontna politika • Određivanje kamatne stope, tzv. stope po kojoj komercijalne banke i ostale depozitne institucije mogu posuditi rezerve od središnje banke. Pomoću ove politike banke utječu na količinu novca u optjecaju. 3. Politika obveznih rezervi • Određivanje i mijenjanje zakonske stope obveznih rezervi na depozite kod banaka i ostalih financijskih institucija.

40. Centralno bankarstvo • Glavni zadaci CB su: a) regulacije novčane mase, b) reguliranje deviznog tečaja, c) reguliranje financijskih obveza države prema inozemstvu, d) skrb za platnu bilancu i devizne rezerve, e) osiguranje uloga na štednju (depozita), f) kontrola zakonitosti rada poslovnih banaka i pomoć poslovnim bankama u rješavanju bankarskih kriza.