Briga za mentalno zdravlje u zajednici

1. Briga za mentalno zdravlje u zajednici Prof. dr. sc. Rudolf Gregurek Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Referentni centar za psihoterapiju Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske

2. Fundamentalni princip zaštite mentalnog zdravlja u zajednici treba biti sprečavanje diskriminacije osoba s psihičkim poremećajima u odnosu na osobe s tjelesnim poremećajima kao i očuvanje njihove autonomnosti.

3. 1. Pristupačnost;2. Smanjenje korištenja neadekvatneskrbi;3. Proširenje područja primjene;4. Fleksibilnost, dostupnost, veća konzistentnost u donošenju terapijskih odluka, fokusiranost, usmjerenost na terapijski cilj;5. Porast odgovornosti za uspjeh liječenja Prednosti zaštite mentalnog zdravlja u zajednici:

4. Ciljevi zaštite mentalnog zdravlja u zajednici:•Kreiranje integriranog zdravstvenog i mentalno - zdravstvenog sustava;•Očuvanje resursa i vođenje računa o troškovima;•Naglasak na oporavku i rehabilitaciji, a manje na nestanku ili umanjenju simptoma;•Razvoj dječje i adolescentne psihijatrije;•Promocija i prevencija zaštite mentalnog zdravlja.

5. Ciljevi zaštite mentalnog zdravlja u zajednici:• promocija • prevenicija • dijagnostika i terapija

6. Promocija zaštite mentalnog zdravlja u zajednici:• kreiranje promotivnih programa • antistigma programi

7. Prevencija zaštite mentalnog zdravlja u zajednici:• primarna • sekundarna• tercijarna

8. Dijagnostika i terapija mentalnih poremećaja u zajednici:• definiranje dijagnostičkih kriterija• izrada dijagnostičkih smjernica• izrada terapijskih smjernica

9. Terapija mentalnih poremećaja u zajednici:• Naglasak na timskom i ambulantnom, vanbolničkom liječenju• Bolničko liječenje samo u akutnoj fazi• Dnevna i parcijalna hospitalizacija• Što brži povratak u obitelj i zajednicu• Razvoj patronažne psihijatrijske sestrinske skrbi

10. BOLESNIK Bolničko liječenje Ambulantno liječenje Dnevna bolnica Obiteljski liječnik Bolesnik u obitelji - zajednici Patronažna sestrinska skrb Klubovi psihijatrijskih bolesnika Bolnica Dom zdravlja

11. AMBULANTNO LIJEČENJE: • osniva se na principima timskog rada – voditelj tima spec. psihijatar (članovi: med. sestre, psiholozi, soc. radnici, defektolozi)• odvija se na razini primarne zdravstvene zaštite (Dom zdravlja i Poliklinika) • neposredni kontakt spec. psihijatra i liječnika obiteljske medicine• svi članovi tima – educirani za psihoterapijski rad (edukacija pod kontrolom Referentnog centra za psihoterapiju)

12. AMBULANTNO LIJEČENJE: • članovi tima – nezdravstveni radnici moraju za svoje terapijske postupke imati supervizora liječnika spec. psihijatra • terapijski postupci – naglasak na grupnoj psihoterapiji (veća dostupnost)• liječnik obiteljske medicine educiran u nekim vidovima psihoterapije i farmakoterapije

13. DOM ZDRAVLJA: • centralna ustrojbena jedinica u zaštiti mentalnog zdravlja – sjedište timova• liječnik obiteljske jedinice educiran za rad u zaštiti mentalnog zdravlja; vodi klubove koji okupljaju osobe s duševnim smetnjama• psiholog – radi na dijagnostici, promotivnim i preventivnim akcijama; terapijski postupci u superviziji spec. psihijatra• patronažna sestrinska skrb (med. sestra educirana za neke oblike psihoterapijskog rada)

14. BOLNIČKO LIJEČENJE: • u slučaju pojave akutne bolesti koja se ne može liječiti ambulantno (7-10 dana) • usmjereno na dijagnostiku i definiranje terapijskih postupka• po smirivanju akutne bolesti – nastavak liječenja u dnevnoj bolnici• dnevna bolnica – terapija izbora za sve bolesti koje zahtjevaju intenzivnije liječenje od ambulantnog • dobra suradnja psihijatara koji rade u bolnici s ambulantnim timom

15. Kontrola učinkovitosti : •Troškovi unutar raspoloživih sredstava;•Pozitivni trend; za puni obim promjena nužno je vrijeme;•Značajno umanjenje troškova bolničkogliječenja;•Vremenski definirana dužina trajanja pružanja medicinskih usluga (definirani dijagnostički i terapijski algoritmi);•Porast broja bolesnika smještenih u obitelji “udomitelja” u okviru “psihijatrije u zajednici”.

16. Mogući nedostaci : •Nesigurnost u pridržavanju terapijskog dogovora (kod bolesnika s ozbiljnijom patologijom)•Pretjeran interes na akutnu skrb; zanemarivanje dugotrajne rehabilitacije (after care);•Poteškoće u kontroli ishoda liječenja;•Potencijalne poteškoće kreirane od “Zdravstvenih osiguranja” zbog skrbi za neosigurane osobe.

17. PROBLEM : • nedostatna edukacije članova medicinskih timova

18. Moguća rješenja:• promjena programa edukacije studenata medicine • promjena programa specijalizacije iz psihijatrije• promjena programa edukacije medicinskih sestara