1 / 49

GRAĐA ZEMLJE

GRAĐA ZEMLJE. Autor: Sanja Kranjčec Bužić, dipl. ing.

mandy
Download Presentation

GRAĐA ZEMLJE

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript

  1. GRAĐA ZEMLJE Autor: Sanja Kranjčec Bužić, dipl. ing.

  2. Po udaljenosti od Sunca ona je treći i najveći terestrički (terra - zemlja) planet u Sunčevu sustavu,Zemlja je udaljena od Sunca 150 milijuna kilometara,Ima jedan prirodni satelit, MjesecStarostsvemiraprocjenjuje se na 14 milijardigodina,StarostZemljeprocjenjuje se na 4,5 milijardegodina [4 600 000 000 g.].

  3. 1. rast do sadašnje mase, 2. taljenje i kemijska diferencijacija, 3. promjene u rotaciji, 4. stvaranje kore i površinskih struktura, te 5. nastanak oceana i atmosfere. 1. Postanak Zemlje Proučavanjem Zemlje bave se geolozi

  4. Asteroidni pojas - izvor glavnine meteorita koji padaju na Zemlju Kameni meteoriti -podskupina– hondriti - 95 % od svih koji padnu na Zemlju - uglavnom su sastavljeni od O, Fe, Si, Mg • Željezni meteoriti - 5% koji padnu • - uglavnom od željeza i nikla • sastava sličnog kao i stijene u Zemljinoj kori

  5. Udarnikrateri

  6. - geološke strukture (većinom) kružnih oblika - na površini planeta, njihovih mjeseca ili nekog drugog nebeskog tijela - udarom velikog meteoroida, asteroida ili kometa - ovisno o veličini meteorita: - meteoriti manjih dimenzija - udarne udubine - veći meteoriti - udarne kratere -divovskih dimenzija - astrobleme (grčki - "zvjezdane rane")

  7. Zemlja izvor i potrošač energije Prolaskom sunčeve energije kroz atmosferu Reflektirane zrake + raspršene + apsorbirane (donji dio atm.) = 40% Zrake dopiru do površine (ako nema oblaka) = 60%

  8. polarni krajevi - manje Sunčeve energije • ekvator – više Sunčeve energije • cirkulacija zraka – pravilniji raspored topline atmosfera sunčeve zrake Zemlja ekvator

  9. Zemljina rotacija • ilivrtnja – okret Zemlje oko svoje osiod zapada prema istoku • - rotacija – uzrokuje oblik Zemlje kao spljoštenog elipsoida, ali zbog nepravilne (undulirane) površine nazivamo Zemlju geodiom • Njezine posljedice: • prividno dnevno gibanje neba • zvjezdani ili siderički dan–okret Zemlje u odnosu na nebeski svod • rotacija traje oko 23 sata i 56 min • sunčani ili sinodički dan - okret Zemlje u odnosu na Sunce • traje točno 24 sata • prividno godišnje gibanje neba • promatraču koji se giba zajedno s Zemljom izgleda kao da Sunce putuje kroz zviježđa zodijaka • - koliko je poznato, sva nebeska tijela u svemiru (zvijezde, planeti i prirodni sateliti) se okreću oko svoje osi

  10. Zemljin magnetizam • - Zemlja – veliki magnet • magnetsko polje smanjuje utjecaj Sunčevog zračenja • -Paleomagnetizam- disciplinaodređivanje magnetskih polova u stijenama različite starosti širom svijeta pa se razvila zasebna nazvana - magnetski polovi zamjenjuju mjesta - normalne polarnosti (koja je prisutna u naše doba) magnetske silnice izlaze u blizini južnog geografskog pola i vraćaju se u Zemlju u blizini sjevernog geografskog pola - reversne polarnosti magnetske silnice izlaze u blizini sjevernog geografskog pola i vraćaju se u Zemlju u blizini južnog geografskog pola.

  11. Polarna svijetlost • - velikom eksplozijom na Suncu bivaju izbačeni elektroni • (tzv. “sunčev vjetar”) po cijelom Sunčevom sustavu • - većina elektrona se odbije od mag. polja • - manja kolčina dođe do atmosfere i sudara se s atomima u visokim slojevima Zemljine atmosfere, pobuđijući ih - zrače svjetlost • - različitih oblika i boja: crvena, bijela, žuta, plava ili ljubičasta • Aurora borealis većinom vidljiva samo iz krajnjih sjev. dijelova Europe, Kanade i Aljaske • Aurora borealis ili sjeverno svitanje - Galileo Galilei • - Aurora australis - južno polarno svjetlo

  12. Sastav Zemlje Željezo 34,6% Kisik 29,5% Silicij 15,2% Magnezij 12,7% Nikal 2,4% Sumpor 1,9% Titanij 0,05%

  13. 2. Struktura planeta Zemlje

  14. Zemlja je u cjelini slojevito (lupinasto) građena razlika u gustoći raste prema dubini (od 2,7 kg/m3 do oko 11 kg/m3) prema dubini raste i temperatura (računa se da je u središtu i do 5 000 °C) prema dubini postoji više ploha diskontinuiteta, na kojima se mijenja brzina potresnih valova

  15. Beno Gutenberg (SAD, 1914.) - na dubini od 2900 km -Weichert-Gutenbergov diskontinuitet dijeli plašt od jezgre Inge Lehman (Danska, 1936.) – između 5120 i 4980 km - Lehman diskontinuitet dijelivanjsku jezgru od unutrašnje jezgre • AndrijaMohorovičić -geofizičar, 1909. naosnovipotresa uPokupljuznanstvenodokazujediskontinuitetnagraniciZemljinekoreiplašta • Mohorovičićevdiskontinuitet ili Moho sloj • ispodkontinenatanadubiniod 30-50 km, a ispodoceanaod 10-12 km

  16. Jezgra • Unutrašnju (krutu) jezgru • -uglavnom od Fe • - gornja granica dubina od 5080 km • - gustoće oko 11 kg/m3 • - temperatura je blizu 5000°C • Vanjsku (rastaljenu)jezgru • - smatra se metalnom tekućom masom Fe i Ni, te elemenata manje atomske mase npr. kisika, sumpora.... • granice su na dubini od 5080 km do 2900 km • Unutrašnja i vanjska jezgračesto s nazivaju i barisfera.

  17. Plašt • srednji plašt tzv. Astenosfera • - smatra se prijelaznom zonom od 1000 km do dubine oko 400 km • leži neposredno ispod litosfere • relativno niske gustoće • - čvrsta litosfera pluta na sporo gibajućoj astenosferi • - konvekcijska strujanja u astenosferi uzrokuju pomicanje dijelova litosfere • gornji plašt • - između astenosfere i kore • - zajedno s korom čini stjenovitu cjelinu tzv.litosferu ilitektosferu donji plašt tzv. Mezosfera - od 2900 km do 1000 km - spojevi bogatih Fe i Mg - vrlovruć - temperature oko 2200° C do 1200° C

  18. Zemljinakora Kontinentalnu koru - čini 34,5% površine - izgrađuje konsolidirane dijelove površine Zemlje relativno male debljine (u prosjeku dubine 5 do 35 km) - sastavljena je od silikatnih stijena - granitna kora- po glavnoj stijeni granitu ili sial- poglavnim elementima Sii Al Oceansku koru - čini 59,5% površine - izgrađuje čvrstu podlogu oceana - debljine od 10 do 12 km ispod oceana - srednje dubine 3800 m - bazaltna kora- sastoji se uglavnom od bazalta ili sima- po glavnim elementima Sii Mg

  19. Zemlju okružuju atmosfera i hidrosfera

  20. Zemljina atmosfera - omotač od smjese plinova oko kamene kore Zemlje - osigurava kisik, štiti nas od ultravioletnog zračenja sa Sunca i djeluje kao izolator pri čemu sprečava ekstremne razlike u temp. između dana i noći jedinstvena u sunčevom sustavu, ali dijeli mnoga svojstva atmosfera drugih planeta Sastav - više slojeva - sadrži oko 78% dušika, 21% kisika, 1% argona, nešto vodene pare, ugljikovog dioksida i drugih plinova - postotak dušika i kisika se mijenja s nadmorskom visinom

  21. Slojevi atmosfere: Troposfera - najdonji i najgušći dio atmosfere u kojem se događaju sve vremenske pojave temperatura opada s visinom sadrži velike količine vodene pare Stratosfera- sadrži ozon - štiti od štetnog zračenja iz svemira temp. je u nižim slojevima stratosfere stalna, a u višim slojevima raste Mezosfera - na visini od 400-650 km nagli pad temperature Ionosfera(termosfera) - sadrži ione (električki nabijene čestice) pod utjecajem sunčevog vjetra stvara se polarna svjetlost Egzosfera - prijelazno područje prema vakuumu sloj s vrlo razrijeđenim plinom

  22. Hidrosfera - vodeni omotač Zemlje - sva voda bez obzira na agregatno stanje - jedini planet u Sunčevom sustavu na čijoj površini ima tekuće vode - voda pokriva 71% Zemljine površine - najveći dio - mora i oceani (97,5 %), - slatka voda (2,5 %) - od ukupne količine vode 78 % je u obliku leda

  23. Biosfera - sav život na Zemlji - ljudi, životinje i biljke na zemlji, u moru i u zraku - mikroorganizmi - najjednostavniji oblik života

  24. 3.Stijenski ciklus - pokazuje međusobnu vezu Zemljine unutrašnjosti i površinskih procesa i međusobnu povezanost tri skupine stijena

  25. 4.Tektogeneza Zemljine litosfere Svaka znanstvena disciplina ima teorije koje su od velike važnosti za nju – u geologiji je toteorija tektonike ploča – kombinacija je dvije starije ideje: AContinental drift - plutanje kontinenataBSea-floor spreading - širenje oceanskog dna geološki dokazi: 1. Podudaranje obalnih linija kontinenata2. Glacijacija 3. Paleomagnetizam4. Nalazišta fosila

  26. 1. Podudaranje obalnih linija kontinenata Alfred Wegener (1880 - 1930) - meteorolog i astronom - začetnik teorije plutanja kontinenata pod utjecajem centrifugalne sile i privlačne sile Sunca i Mjeseca

  27. 2. Glacijacija- rasprostranjenost glacijalnih područja u gornjem Paleozoiku;- strelice pokazuju smjer kretanja leda 3. Paleomagnetizam - M. Matuyama je 1929. ustanovio u bazaltima različit raspored magnetizma

  28. Harry Hess (1906 - 1969) – oceanske hrptove smatra mjestom prirasta oceanske kore • Širenje oceanskog dna • dokaz = starost oceanskog dna i • magnetske anomalije • - sačuvane u stijenama oceanskog dna • - većina raspoređena u trake ili linije - leže paralelno s riftnom dolinom srednjooceanskih hrptova • - izmjena normalnog i inverznog magnetizma u odnosu na današnji magnetizam Zemlje

  29. Litosfera = 8 većih + nekoliko “manjih”ploča- neke litosferne ploče obuhvaćaju kontinent i pridruženi dio oceana (npr. Afrička ploča)- neke samo ocean (npr. Pacifička ploča)

  30. 1.Divergentna granica (akrecijska ili zona prirasta) • A) oceanski hrptovi - granica gdje se ploče razdvajaju (divergiraju) • nastaje nova oceanska kora (širenje oceanskog dna) • pr. - Srednjoatlantski hrbat

  31. B) pukotine i riftne doline – • - rani stadij - razdvajanje kontinenta - pr. Velika riftna dolina u istočnoj Africi • odvajanje istočne Afrike od ostatka kontinenta; • uznapredovao stadij – stvaranje mora – pr. • Crveno more i Adenski zaljev

  32. 2. Konvergentna granica (konzumacijska ili zona razgradnje) • kolizija - dvije ploče se sudaraju - jedna od njih se podvlači ispod druge tzv. subdukcija • popratne pojave – deformacije, vulkanizam, postanak planina, metamorfizam, aktivni potresi, važna mineralna ležišta • 3 tipa konvergentnih granica: • 2a) oceanska kora - oceanska kora • vulkanski otočni luk - Pacifički ocean (otočje Aleuti, Japan, Filipini) • 2b) oceanska kora - kontinentalna kora • - oceanska (gušća) kora subducira pod kontinentalnu • npr. Nazca ploča podvlači se pod južnu Ameriku = Ande - vulkanski luk • jarak Čile – mjesto subdukcije

  33. 2c) kontinentalna kora - kontinentalna kora • - dva kontinenta se primiču bliže do sudara - planinski lanac • npr. Himalaja = kolizija Indije i Azije, • prije oko 30 mil.god.

  34. 3. Transformna granica (horizontalno smicanje) • transformni rasjedi -duž pukotina na oceanskom dnu ploče klize jedna mimo druge • duž granica litosfera se ne stvara, pomicanje uzrokuje intenzivno trošenje stijena • brojne plitke potrese • pr. San Andreas (Kalifornija) - odvaja Pacifičku ploču od Sjevernoameričke

  35. ENDODINAMIKA MAGMATIZAM POTRESI Magmatizam glavne magmatske površinske manifestacije: vulkani, izljevi, gejziri i topla vrela

  36. - izvor je magma formirana u Zemljinoj unutrašnjosti - izlaskom na površinu – lava - koncentrirane erupcije koje izbijaju na površinu kroz –dimnjake - Krater– ljevkasto udubljenje na vrhu brežuljka - materijal može biti plinovit, tekuć ili čvrst - pojavljuju se u mnogim oblicima i veličini - nekoliko kategorija - za neke vulkane je karakteristična kaldera (strme strane; promjera i 100 km) - STRATOVULKAN – stožastog oblika nastaoerupcijomviskoznelave, pepelaifragmenatastijena koji se talože u oblikuslojeva -veliki – rast u visinu do nekoliko tisuća m npr. Mt. Kilimanjaro, Mt.St. Helens, Mt. Fuji Vulkani

  37. Mt. Fuji, Japan Mt. Kilimanjaro, Afrika Mount St. Helens, SAD

  38. - na tip vulkanske aktivnosti posebno utječu plinovi - 90% svih plinova čini vodena para - ako je u magmi ima u velikoj količini - vulkan je eksplozivnog tipa - ako je magma gusta, hladi se i nastaje čep u krateru, pritisak raste = eksplozija Mt. Pinatubo, Filipini, 1991.g.

  39. ŠTITASTI VULKANI - uz lavu izbacuju i dim i pepeo - iznad vrućih točaka - npr. Vulkani Havajskog otočja – danas jedini aktivni vulkan Kilauea i Loihi Seamount - Pacifička ploča - kretala preko vruće točke koja je mirovala

  40. CINDER (pepeo, šljaka) VULKANI • mali i niski • građen od piroklastita, vulkanske šljake i troske • (napola rastaljenih i nerastaljenih stijena)

  41. Pozuolija, Italija • popratne pojave vulkanske djelatnosti su FUMAROLE- na kojima izbijaju samo plinovi i pare • Solfatara = fumarola koja izbacuje H2S, koji na zraku oksidira u S Mofete – izbija CO2 TERMALNI I MINERALNI IZVORI GEJZIRI

  42. Rasprostranjenost vulkana u svijetu preuzeto iz: Wicander, R & Monroe, J.S. (1999): Essentials of Geology

  43. Potresi

  44. - brzo izmjenljive vibracije litosfere uzrokovane valovmakoji prenose energiju u svim smjerovima iz podzemnog žarišta (fokusa ili hipocentra) - snaga potresnog udara ovisit će o karakteristikama stijena, ... - epicentar- mjesto na površini neposredno iznad žarišta - žarišta dijelimo: plitkado dubine 70 km,srednje dubokaod 70 do 300 km,duboka od 300 do 700 km

  45. Potrese dijelimo po postanku ili uzroku: Tektonski - tektonikom ploča - granice ploča! (najviše u SAD-u, Japanu, Indoneziji, južnoj Americi) Vulkanski - vulkanskom aktivnošću (npr. eksplozivna erupcija Mt.St. Helens izazvala potres M=5.1) Urušni (kolapsni)- urušavanje kaverni; lokalni, plitki, male energije Umjetni - izazvani klasičnim eksplozivom (vrlo slabi) ili nuklearnim eksplozijama (snažni) - Seizmologija- grana geofizike koja proučava potrese - Seizmograf - uređaj za bilježenje i mjerenje jačine potresa - MSC (Mercalli-Cancani-Sieberg) ljestvica– 12 stupnjeva intenziteta potresa

More Related