1 / 38

SMETNJE U PSIHOFIZICKOM RAZVOJU DJECE I ADOLESCENATA

ZATO JE VANO POZNAVATI DJECJI RAZVOJ?. Da bismo znali to moemo ocekivati od djeteta, kad to moemo ocekivati, te u kojoj dobi se neka razvojna pojava (ponaanje, sposobnost) nadomjeta zrelijim oblikom.To znanje omogucuje postavljanje dobnih normi tjelesnog, motorickog razvoja te kognitivnog, s

marisa
Download Presentation

SMETNJE U PSIHOFIZICKOM RAZVOJU DJECE I ADOLESCENATA

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


    1. SMETNJE U PSIHOFIZICKOM RAZVOJU DJECE I ADOLESCENATA

    2. ZAŠTO JE VAŽNO POZNAVATI DJECJI RAZVOJ? Da bismo znali što možemo ocekivati od djeteta, kad to možemo ocekivati, te u kojoj dobi se neka razvojna pojava (ponašanje, sposobnost) nadomješta zrelijim oblikom. To znanje omogucuje postavljanje dobnih normi tjelesnog, motorickog razvoja te kognitivnog, socijalnog i emocionalnog razvoja.

    3. Poznavanje odvijanja razvoja omogucuje da se djetetu pruže odgovarajuci razvojni poticaji u najbolje vrijeme. Poznavanje odvijanja razvoja omogucuje pravovremenu pripremu djeteta na promjene koje ce se zbivati u njegovom tijelu, ponašanju ili interesima.

    4. TJELESNI NEDOSTACI Nasljedni ili steceni uslijed nepovoljne prenatalne okoline, povreda tijekom poroda, bolesti, nesrece, Psihogeni, uvjetovani emocionalnim problemima (npr. “fantomski”, umišljeni nedostaci). Neki se mogu ukloniti ili izlijeciti, neki ublažiti, neki prikriti, ali neki ostaju ili se cak vremenom progresivno pogoršavaju.

    5. Posljedice tjelesnih nedostataka Ogranicavaju djetetovu aktivnost i razvoj. Osjecaj manje vrijednosti, osobito u školskoj dobi i adolescenciji. Mogu imati oštecenja u: psihofizickom razvoju, školskom uspjehu, igri s drugom djecom, socijalnoj prilagodbu, razvoju i prilagodbi licnosti, i u odrasloj dobi.

    6. Težina posljedica ovisi o: težini tjelesnog nedostatka (što je teži, to je i psihicka šteta veca); vremenu nastanka (što je ranije nedostatak nastao u djetetovom životu, to ce se ono bolje prilagoditi na njega); ogranicenjima aktivnosti koja nedostatak uzrokuje; stavovima drugih ljudi i stavovi samog djeteta (prihvacanje ili neprihvacanje, sažalijevanje djeteta); osjecaju razlicitosti od druge djece.

    7. OŠTECENJA OSJETILA Osjetila najvažnija za pravilan psihofizicki razvoj djeteta su vid i sluh. Oštecenja osjetila ogranicavaju iskustva djeteta i mijenjaju druga osjetila. Percepcija, predodžbe i procesi mišljenja, tj. cjelokupno iskustvo postaje drukcije.

    8. Oštecenje vida Krajnje oštecenje vida je sljepoca Slijepo dijete doživljava svijet na potpuno drugaciji nacin. Njihovo iskustvo je oskudnije. Najveci su problemi u socijalnoj prilagodbi.

    9. Posljedice gubitka vida U školovanju, bitno je vrijeme gubitka vida Djeca rodena slijepa teže usvajaju školska znanja, ali se emocionalno bolje prilagodavaju na nedostatak Djeca koja su kasnije izgubila vid, obrnuto. Slijepa djeca se zbog toga školuju u posebnim školama.

    10. Gubitak sluha Prvi znak: izostanak stadija brbljanja u govornom razvoju. Javlja se u razlicitim oblicima i stupnjevima. Nužna je rehabilitacija, a po potrebi i školovanje u posebnim ustanovama.

    11. Posljedice gubitka sluha: Otežan razvoj govora, narocito kod potpune gluhoce. Oštecen razvoj mišljenja - teško dosiže najviši razvojni stupanj, apstraktno mišljenje. Velike teškoce u socijalnoj prilagodbi, narocito u adolescenciji – izolirani, osjecaju se manje vrijedni.

    12. UMNA ZAOSTALOST (MENTALNA RETARDACIJA) Psihosocijalni i psiho-odgojni nedostatak koji se ocituje u velikim teškocama ucenja, rješavanja problema, apstraktnog mišljenja te prilagodbe na nove situacije. Najraširenija od svih razvojnih smetnji – 2-3% u populaciji

    13. Stupnjevi umne zaostalosti Utvrduje se testovima, na osnovi omjera kronološke dobi i mentalne dobi. Osoba se kategorizira kao: lako mentalno retardirana - IQ 50-69 – kao djeca 7-11 god umjereno mentalno retardirana - IQ 35-49 - kao djeca 3-7 god teže mentalno retardirana – IQ 20-34 teško mentalno retardirana – IQ 0-19. - teže i teško - kao djeca 0-3 god

    14. Vanjski znakovi Vecina nema organskih oštecenja, Manji broj, obicno umjereno, teže ili teško zaostalih, imaju i razlicita organska oštecenja - obilne stigmatizacije glave, lica, tijela, kao npr. deformacije ociju, uha, usta, nosa, lubanje, prstiju, govornih organa te oštecenja unutarnjih organa i organskih sustava.

    15. Uzroci umne zaostalosti endogeni - nasljedni genetski poremecaji ili poremecaji strukture ili broja kromosoma; poremecaji metabolizma – prenatalno; egzogeni – štetne tvari - kemijske tvari, lijekovi, droge, alkohol, zracenja; bolesti ili povrede trudnice. Djeluju: prenatalno; perinatalno ( pri porodu) - prijevremeni ili zakašnjeli porod, težak porod, anestezija rodilje, nestrucna pomoc pri porodu; postnatalno - bolesti, povrede i infekcije glave i sžs, komplikacije poslije cijepljenja, nepovoljna socijalna okolina, npr. zapuštanje, zlostavljanje, napuštanje djeteta i sl. nepoznati - npr. neke rijetke progresivne bolesti koje dovode do intelektualnog propadanja i neuroloških poremecaja.

    16. Znacajke ponašanja umno zaostalih osoba Lako umno zaostala djeca kasnije prohodaju i progovore, imaju ucestalije govorne smetnje (tepanje, mucanje), a u redovnoj osnovnoj školi teško napreduju. Mogu se osposobiti za jednostavnija zanimanja i osobno neovisan život.

    17. Umjereno umno zaostala djeca u predškolskoj dobi zaostaju u psihomotornom razvoju i govoru, oštecena su im osjetila, nemaju kontrolu pražnjenja mjehura i crijeva. Nauce se hraniti, brinuti o sebi, razviju jednostavan govor, a mogu se obuciti za najjednostavnije poslove (u kuhinji, praoni, pletenje košara).

    18. Teže umno zaostala djeca u predškolskoj dobi zaostaju u psihomotornom i govornom razvoju, ali do 6 godina nauce hodati i hraniti se. Govor im je oskudan i nejasan, motoricki su nespretni, oštecenih osjetila, teško usvajaju toaletne navike do 6 godina, ne mogu suradivati u igri pa su odbaceni od druge djece. Mogu nauciti održavanje osobne higijene i elementarni jezik, te se mogu osposobiti za jednostavne poslove u zaštitnoj radionici, uz nadzor (metenje). Trebaju stalnu skrb okoline.

    19. Teško umno zaostala djeca u predškolskoj dobi rijetko se nauce brinuti o sebi ili kontrolirati pražnjenje mjehura i crijeva, govore oskudno, neartikulirano, a ponekad ni to. Neki su pasivni, neki nemirni - cine stereotipne pokrete (npr. ljuljanje), trgaju što dohvate, izraženi su znakovi poremecaja na licu i tijelu, cesto imaju epilepsiju, paralizu udova i sl. Nužna im je stalna zdravstvena skrb, cesto u socijalno-medicinskim ustanovama.

    20. Granicno inteligentna djeca - poseban problem jer se njihove teškoce ocituju tek pri polasku u školu. Redovna škola im je preteška, a posebni obrazovni programi su im prelagani. Rijetko završe srednju školu, ali se mogu školovati za neki zanat i biti u tome uspješni.

    21. AUTIZAM težak poremecaj u djecjoj dobi, 3-4 puta cešce u djecaka. Osnovni znaci su: rano pojavljivanje (do druge godine), težnja za samocom, poremecaj u jezicnom izražavanju i komunikaciji, otpor promjenama u okolini.

    22. Mirno, ne reagira emocionalno na lice majke, ne traži tjelesni dodir s majkom, Nezainteresirano je za okolinu, s drugim osobama postupa kao s predmetima, ljulja se i lupa glavom. Govor se javlja jako kasno, oskudan je, ponekad se gubi, ne služi komunikaciji nego dijete govori za sebe ili ponavlja što je culo, ali bez razumijevanja. Slab razvoj mišljenja i opci intelektualni razvoj, Ne igra se s drugom djecom, gleda kroz osobu ili mimo nje, a igra je stereotipna - ponavlja jedan pokret, reda stvari u nizove i sl. Ako se prekine u aktivnosti, reagira otporom, tjeskobom i ispadima bijesa, vrišti. Ne podnosi bilo kakve promjene okoline - raspored namještaja, ili nešto drugo, reagira strahom ili bijesom. Citav život trebaju nadzor, mogu zbrinjavati temeljne potrebe (higijena, ishrana, oblacenje itd.) i najjednostavnije aktivnosti.

    23. POREMECAJI GOVORA Tepanje ili dislalija Ispuštanje nekih glasova (npr. trava - tava), zamjena drugima (npr. lopta - jopta) krivi izgovor glasova (c, s, z, r, l). Sekundarna dislalija, tepanje nakon što je dijete usvojilo normalan izgovor, najcešce kao regresija ( npr. rodenje brata ili sestre, boravak u bolnici i sl.). Ponekad posljedica organskih promjena na perifernim govornim organima (usta, zubi, nepce, nos), urodenima ili stecenima nakon npr. kirurškog zahvata, ili posljedica nagluhosti.

    24. Mucanje Funkcionalna smetnja, javlja se izmedu 2. i 5. godine. Poremecaj ritma i tempa govora zbog grca govorne muskulature. Najcešce pri izgovoru glasova p, b, m, k. Osoba zastaje na suglasniku ili ga ponavlja više puta, a zatim eksplozivno izgovara ostatak rijeci. Može se pojaviti i kao posljedica neurotskog poremecaja kod djece, a prisutni su i genetski cimbenici.

    25. Brzanje u govoru Rjeda govorna smetnja, izgovaranje znatno veceg broja glasova u jedinici vremena (oko 30 u sekundi) nego što je normalno ( 8-12 u sekundi). Afazija rjedi poremecaj, nesposobnost govora ili nerazumijevanje govora drugih. Uzroci afazije su neurološki poremecaji.

    26. Usporen razvoj govora Jedan od znakova nedovoljne intelektualne razvijenosti ili neuroloških poremecaja. Može biti posljedica nagluhosti Ako dijete do 30 mjeseci ne upotrebljava rijeci sa znacenjem ili ako s 3 godine ne oblikuje jednostavne recenice. Sve govorne smetnje – ometaju socijalizaciju u grupi vršnjaka.

    27. SMETNJE UCENJA I PONAŠANJA - ADHD Poremecaj nedostatne pažnje i hiperaktivnosti (ADHD - attention deficit/hyperactivity disorder). Izazvan neurofiziološkim osobitostima funkcioniranja djetetovog sžs. Nasljedne ili stecene traumama prije ili za vrijeme poroda, kao i u najranijem djetinjstvu. 4-20% djece do 12 godina.

    28. Znakovi ADHD hiperaktivnost, kratkotrajnost pažnje, perceptivno-motoricke smetnje, smetnje pamcenja i mišljenja, teškoce u govoru, slaba opca koordinacija, smetnje u ucenju (citanju, pisanju, racunanju), neurološki znaci (nepravilan EEG).

    29. Disleksija, disgrafija (legastenija) i diskalkula - razvojni poremecaji koji se javljaju u školskoj dobi, ocituju se u poteškocama ovladavanja citanjem, pisanjem i racunanjem Prisutni unatoc odgovarajucoj poduci, dovoljnoj inteligenciji, neoštecenim osjetilima i povoljnim sociokulturnim prilikama - 10-15% školske djece.

    30. Znakovi: zamjena glasova odnosno slova (npr. mama-nama, bob-dob), ispuštanje ili dodavanje glasova ili slova (prozor-pozor; barka-baraka), ispuštanje ili dodavanje slogova (govornoga-govora; on-ona), okretanje slogova (im-mi; je-ej). Nužna terapija kod logopeda i psihologa.

    31. POREMECAJI U PONAŠANJU Ponašanje se može smatrati poremecenim ako cini trajnu barijeru u odnosima izmedu djeteta i odraslih, odnosno vršnjaka. Uzroci su u velikoj mjeri cimbenici okoline, ali je važna i uloga dispozicijskih cimbenika, s kojima se dijete rada. Dakle, bitno je na koga okolina djeluje.

    32. Podjela poremecaja ponašanja Aktivni oblici poremecenog ponašanja su: nametljivost, uzornost, prkos, lažljivost, agresivnost. Pasivni oblici poremecenog ponašanja su: plašljivost, povucenost, potištenost, nemarnost. Delinkventno ponašanje ukljucuje: skitnju i prostituciju, kradu, nasilje i ubojstvo.

    33. Tretman poremecaja ponašanja Cešci u adolescenciji, sve su više prisutni i u mladoj dobi, u višim razredima osnovne škole. Blaži poremecaji - savjetovanje roditelja o odgovarajucim odgojnim postupcima. Ozbiljniji poremecaji - pomoc strucnjaka, u školi, u ustanovama za socijalnu ili zdravstvenu skrb.

    34. Neuroze Emocionalne smetnje koje nastaju kao posljedica neprilagodenosti na frustrirajuce situacije ili na nemogucnost ostvarenja vlastitih ciljeva. Uzroci neuroza su uglavnom egzogeni, okolinski, npr. pritisci okoline, konflikti, i sl.

    35. Oblici neuroza konverzivne reakcije - smetnje u funkcioniranju pojedinih organa ili organskih sustava: probavnih organa (poremecaji hranjenja, anoreksija i bulimija, nekontrolirano pražnjenje crijeva ili zatvor stolice, povracanje), dnevno ili nocno mokrenje, dišnih organa (kašalj, bronhijalna astma, mucanje, tepanje), smetnje sna (nesanica, nemiran san, nocni strah, somnambulizam) tikovi, grizenje noktiju, sisanje prsta, bolovi u trbuhu, srcu, itd.

    36. depresivne reakcije - dijete djeluje tužno, nesretno, potišteno, povuceno je i nezainteresirano za aktivnost, preosjetljivo, sklono samookrivljavanju, fobicne reakcije - strah od odvajanja (separacijska anksioznost), strah od mraka, strah od škole. Neurotske smetnje mogu ometati ucenje i školski uspjeh, te zahtijevaju terapiju.

    37. PSIHOZE Psihoze su teži psihicki poremecaji U djecjoj dobi su rijetke, ali moguce (depresija) Cešce u adolescenciji: mlada osoba se pocinje postupno mijenjati, povlaciti se, sukobljavati se s roditeljima i vršnjacima, postaje nekomunikativna, emocionalno neprimjerenog ponašanja, itd. Ukoliko su ovi znakovi jako izraženi, može se posumnjati na razvoj psihoze.

    38. ZDRAVSTVENI DJELATNICI I RAZVOJNE TEŠKOCE Važno je znati što je tipicno ponašanje ili reakcija za svaku razvojnu dob. Cesto su zdravstveni djelatnici u položaju da prvi uoce odstupanja od normalnog razvoja, bilo tjelesnog ili psihickog. Moguce je predvidjeti posljedice odstupanja u razvoju jednog podrucja na razvoj u ostalim razvojnim podrucjima.

More Related