HRVOJE TURKOVIĆ TEORIJA MONTAŽE (20 13 -201 4 )

1. HRVOJE TURKOVIĆTEORIJA MONTAŽE (2013-2014) 16. Pripisi točke promatranja 18. III. 2014.

2. REKAPITULACIJA: OPĆE UVJETOVANOSTI IZBORA T.PROM. • Prizori se uvijek, u danom trenutku promatranja, promatraju s neke – iz perspektivne projekcije prizora izvedene – određenetočke promatranja. • Kako je točka promatranja tek optička ponuda, nije tjelesno vezana, to se načelno – u sklopu danog prizora – može zauzeti bilo koja točka promatranja, bez ikakvih tjelesnih ograničenja • i ta se mogućnosti povremeno iskorištava tako da se biraju ljudski-tjelesno nemoguće točke promatranja, nemoguće vizure. • No, ipak se na izbor točke promatranja težilo prenijeti neki iskustveni, životni obrasci promatranja, i njih se stilski standardizirati: Tri temeljna kriterija standardizacije: • 1. Opće-psihološki standard – kanonska vizura • raspoznavalački najpogodnija točka promatranja (najlakša i najbrža za prepoznavanje) • 2. Opće-snalazilački standard – standardna, normalna vizura • Točka promatranja s koje prevladavajuće pratimo svijet oko nas pri snalaženju u njemu (s visine očiju uspravne, prosječno visoke osobe) • 3. Prigodno-kontekstualni standard – akcijska vizura • Točka promatranja u montažnoj smjeni smještena na onoj razini (plohi) po kojoj se odvija odredbeno zbivanje (razgovorna razmjena, pogled-viđeno, baratanje nečim...)

3. PRIMJERI RANE KANONSKE VIZURE NA CIJELI PRIZOR – “TABLO” PRISTUP • Prvi filmovi su, u načelu, što spontano, što prema slikarskoj, fotografskoj i kazališnoj tradiciji, prizore predočavali po načelu “tabloa” • tablo (engl. tableau) pov teor predočavanje filmske scene u jednom, obuhvatnom kadru, najčešće u srednjem planu (totalu prizora što obuhvaća ključne interesne sastojke ukupne scene), u frontalnoj kompoziciji, s polukružnim, "razlistalim" rasporedom likova viđenih s lica ili prednjeg poluprofila, s razine očiju i ravne osi promatranja, te s osvjetljenjem koje čini sve sastojke prizora podjednako vidljivim. Povjesničari su preuzeli naziv od Georgesa Méllièsa, koji je kadrove-scene u svojim višescenskim filmovima nazivao "slikama" (franc. tableaux), kako bi imenovali rani nijemofilmski standard snimanja interijernih, odnosno razgovornih scena. (→ STIL, primitivni) PRIMJER - Lumierèovi i Dickinsonovi (Edisonovi) filmovi: • http://www.youtube.com/watch?v=4nj0vEO4Q6s • http://www.youtube.com/watch?v=WmZ4VPmhAkw

4. STILIZIRANE TOČKE PROMATRANJA • Izbor točke promatranja ne ravna se uvijek načelom najpovoljnije točke promatranja – ima i smislenih otklona od toga načela. • Svaki uočljiviji (planiran, izabran) otklon od neke od standardnih vizura (njezino ‘narušavanje’) drži se stiliziranim, odnosno vizurnom stilizacijom Tipične stilizacije (PRIMJERI – A. PETERLIĆ – DVD-Teorija filma; WELLES: Mr. Arkadin - https://www.youtube.com/watch?v=AlzXUVFL3Gk: • Nekanonske vizure (krajnji otkloni od kanonske vizure) – one s kojih otežano prepoznajemo tematizirani prizor ili sastojak prizora • Jaki donji i gornji rakursi • Izokrenuti i jako kosi kadrovi • Jako nemiran (drndav) kadar (recimo – potresene panorame, brišuće panorame…) • ‘Abnormalne’, neobične vizure (otkloni od normalne vizure) • Horizontalan, ravan, pogled na predmet na podu; ravan pogled na vrh nebodera; donji ili gornji rakurs na osobu normalne veličine; jaki mikrokadar ili široki rakurs na veliko životno područje (pogled na zemljinu kuglu… • Otkloni od kontekstualno motivirane vizure • Npr. umjesto da se razgovor snima s razgovorne razine – snima se s donjih ili gornjih rakursa

5. PRIZORNO MOTIVIRAN IZBOR TOČKE PROMATRANJA • No, standardizacija ne obuhvaća samo nabrojane tipove – kanonsku, normalnu i akcijsku vizuru. • Ponekad se javljaju vizure koje odstupaju od prethodnih vizura, a svejedno se drže “akcijski opravdanim” – prigodno motiviranim. • Takve su sve vizure koje se dadu pripisati nekom – u prizor uvučenom – promatraču: • Tzv.pripisane točke promatranja • Naime, optička pozicija koju nam nudi film perspektivno je zadanasvakom gledatelju filma – ona je “svačija i ničija” • Tj. ona je polazno - “objektivna” – tj. “intersubjektivna”- pripada svakom gledatelju i svim gledateljima filma, nikome specifično • Ali, nju se može u filmu pripisati nekome ili nečemu(nekoj osobi, ili nekoj optičkoj napravi) – može ju se personaliziratiili opredmetiti. • Pripisuje ju se tipično pomoću posebnih kontekstualnihi unutarkadrovskih uputa, indikacija

6. KLASIČNA PODJELA • Klasična je, međutim, podjela tek na dva oprekovna tipa: objektivnu i subjektivnu točku promatranja (tzv. objektivni i subjektivni kadar) • PRIMJER: Sjever-sjeverozapad (scena aukcije) • “objektivnom” (eng., objective camera, objective shot, objective point of view)tipično držimo točku promatranja koja: • (a) zadovoljava uvjete prigodno “najpogodnije točke promatranja”, tj .kanonska je i/ili standardna • (b) nije nikome pripisana, nije ničija određeno – nikome se ne da pripisati • Međutim, bolje bi je bilo nazvati, kad se pomišlja na pripise: “NEUTRALNA TOČKA PROMATRANJA” • “subjektivnom” (eng.subjective poin of view, point of view shot, POV shot,)se tipično drži točku promatranja koja je pripisana pokazanom ili podrazumijevanom liku u prizoru, a promatrački se nalazi na osi promatranja (optičkoj osi) lika • Međutim, pripis točke promatranja ne svodi se samo na “subjektivnu točku promatranja”, nego ima mnogo više podvrsta pripisa:

7. TIPIČNE VRSTE PRIPISA TOČKE PROMATRANJA • a) pripis liku • upućuje se da dana točka promatranja u kadru pripada nekom liku u filmu • b) pripis filmskoj ekipi • Upućuje se da točka promatranja pripada ekipi ili nekom članu ekipe prisutne u prizoru (intervjueru, redatelju) • c) pripis kameri • Upućuje se da točka promatranja pripada napravi koja snima prizor, neovisno o prisutnosti ili neovisnosti • d) pripis gledatelju • upućuje se da dana točka promatranja u kadru pripada gledateljima filma (onima koji gledaju film, odnosno taj kadar) • e) pripis ‘autoru’ • Podsjeća se naglašenije da točka promatranja ‘pripada’ tvorcu filma, specifičnije osjećamo ‘interventnu’ prisutnost tvorca filma Opripisanoj točki promatranja govori se često kao o točki gledištaindicirane osobe ili registracijske sprave (kamere)

8. TIPOVI PRIPISA LIKU • Dvojako se indicira pripadnost točke promatranja liku: • (a) Pripisi liku podrazumijevaju, tipično - prema dvokomponentnom načelu predočavanja čina gledanja - pokazivanje lika koji gleda i onoga što lik gleda. • (b) Ali, može se pokazati samo ono što lik gleda – ali uz neke dodatne naznake da postoji neki lik u prizoru koji gleda s podrazumijevane točke promatranja • ‘subjektivitet’ se može sugerirati pomoću naznake tjelesnih ograničenja nad točkom gledišta, njene vezanosti uz tjelesno ograničenog nositelja (primjeri : Noć vještica) • No, pripis točke promatranja liku ne svodi se samo na “subjektivnu točku promatranja”. Tri su tipa pripisa točke promatranja liku: • a) subjektivna vizura (eng. point of view shot, POV) • Točka promatranja onog što lik gleda nalazi se na osi promatranja pogleda lika • b) polusubjektivna vizura(eng. over-shoulder shot, semi-subjective shot) • Točka promatranja nalazi se iza leđa lika i zajedno s njim u kadru promatramo ono što i on gleda. (“kadar preko ramena” - engl. over shoulder shot) • c) pristrana vizura (eng. angle shot?) • Točka promatranja se nalazi postrance od lika, na njegovoj strani, tako da, malo iskosa, vidimo otprilike isto što i lik.