PONAŠANJE LJUDI U POŽARIMA

1. PONAŠANJE LJUDI U POŽARIMA

2. Kada počinju istraživanja o ponašanju ljudi u požarima? • 1901: Istraživanje o brzini kretanja ljudi prilikom evakuacije zbog požara (New York). Zašto New York? • 1927: Building exit code; istraživanje o evakuaciji velikih zgrada. • 1935: Istraživanje ponašanja na osnovu požarnih vježbi. • Najproduktivnije je razdoblje od 1970-85.

3. Koje su glavne teme prvih istraživanja? • Evakuacija visokih zgrada; • Prevencija panike; • Ponašanje ljudi u trenutku izbijanja požara. • Pokazalo se da je, za spas ljudi, najvažnije ponašanje u periodu od izbijanja požara do dolaska vatrogasaca (rana faza požara).

4. O čemu ovisi kako će se ljudi ponašati za vrijeme požara? • Karakteristike požara; • Intenzitet opasnosti; • Karakteristike objekta - dostupnost izlaza. Koji su objekti najsigurniji? • Spol; • Prethodna iskustva sa požarima (vježbe); • Ponašanje drugih ljudi.

5. Da li se ljudi ponašaju egoistično za vrijeme požara? • NE, u većini slučajeva ljudi se za vrijeme požara ponašaju altruistički, nastojeći pomoći drugim ljudima. • Da li ljude često hvata panika? • NE, panika se pojavljuje relativno rijetko. • Da li ljude u požarima vode emocije ili razum?

6. Ponašanje za vrijeme požara • Ljudi se uglavnom ponašaju racionalno, ali nemaju uvijek odgovarajuće informacije. • Zašto se toliko piše o panici? • Kad ljudi donesu pogrešnu odluku onda se to pripisuje panici, iako je odluka bila u skladu sa dostupnim informacijama. • Ipak, strah je općeprisutan.

7. Da li su ljudi u stanju samostalno donositi odluke za vrijeme požara? • DA, ako ne dobivaju instrukcije, ljudi počinju samostalno donositi odluke o evakuaciji. • Ipak, u tom slučaju potrebno je više vremena. • Ljudi su čak u stanju suprotstaviti se uputama ako zaključe da one nisu optimalne.

8. Kako ponašanje drugih ljudi utječe na vlastito ponašanje za vrijeme požara? • LJUDI SU ZA VRIJEME POŽARA SKLONI IMITIRATI PONAŠANJE LJUDI OKO SEBE. • Eksperiment sa dimom. • Vaše ponašanje ne utječe samo na vjerojatnost za vlastito spašavanje, već i za spašavanje drugih ljudi!

9. Kako ponašanje drugih ljudi utječe na vlastito ponašanje za vrijeme požara? • Pasivna reakcija okoline može uzrokovati da ljudi ne reagiraju na alarm. • To je vrlo česta reakcija ako ljudi ne vide vatru ili dim, ili neki drugi jasni znak požara. • Ponekad vatrogasci nisu obaviješteni o požaru satima.

10. Faze reagiranje pojedinca na požar • Uočavanje • Procjenjivanje • Definiranje • Odlučivanje • Akcija • Ponovna procjena

11. O čemu ovisi brzina uočavanja požara? • Važno je prethodno iskustvo. • Ljudi koji su doživjeli požar prije uočavaju požarnu opasnost. • Mnogi ljudi ne vjeruju upozorenju dok ne uoče požar. Zašto? • Ljudi teže biti optimistični (sestra). • To uzrokuje brojne nepotrebne žrtve.

12. Procjenjivanje • Kada pojedinac postane svjestan požara nastoji procijeniti opasnost. • Kako se procjenjuje opasnost? • Najčešće se nastoji dobiti informacija od drugih ljudi. • Objektivne informacije su izuzetno bitne za pravilnu procjenu opasnosti.

13. Definiranje opasnosti • Stres je najveći prije nego je definirana opasnost (rak). • Ljudi osjećaju potrebu da pravilno definiranju stupanj opasnosti, a nedostaju im informacije. • Kada definiraju opasnost (makar i pogrešno) ljudi postaju spremni na akciju.

14. Odlučivanje • Ponekad pojedinac ima samo nekoliko sekundi da odluči što treba raditi (brzopotezni šah). • Glavna odluka je da li se treba pristupiti gašenju, evakuaciji ili treba ostati tamo gdje je pojedinac zatečen. • Da li je nekad dobro ne priključiti se evakuaciji?

15. Odlučivanje • Ako pojedinac misli da se može spasiti samo ugrožavajući druge, onda će se tako ponašati. • Vježbe drastično povećavaju vjerojatnost pravilne odluke pri požaru! • Preuzmite odgovornost odlučivanja!

16. Akcija • Kad je odluka donesena treba ju što prije provesti. • Djelovanje smanjuje napetost i stres. • Uspješna akcija otklanja opasnost. • Problemi se javljaju kada se zamišljena akcija ne ostvaruje. • U tom slučaju ponavlja se proces procjene situacije.

17. Ponovna procjena • Ako je prethodna procjena bila pogrešna, ljudi pokušavaju drugi tip akcije. • Što je više neuspjelih pokušaja veća je opasnost od panike (npr. iskakanje kroz prozor). • Dodatno, nakon neuspjelog pokušaja uvjeti su najčešće nepovoljniji nego prije prvog pokušaja spašavanja.

18. Ponovna procjena • U tom slučaju ljudi nastoje ili panično bježati ili, još gore, postaju potpuno paralizirani od straha. • Često nisu više uopće u stanju racionalno komunicirati sa okolinom. • Dodatno, sve je manja vjerojatnost da se izabere pravilna akcija (izlaz se ne vidi od dima).

19. Razlike u ponašanju muškaraca i žena • Generalno, muškarci se puno više angažiraju u gašenju požara. • Žene se više angažiraju u obavještavanju vatrogasaca, drugih ljudi i u evakuaciji. • Dodatno, žene se u potpunosti posvećuju evakuaciji članova vlastite obitelji.

20. Tipična ponašanja za vrijeme požara • Ljudi se nastoje okupiti u grupe. Zašto? • Grupa daje osjećaj sigurnosti. • Ljudi često griješe iz neznanja. • Primjeri: ne zatvaraju vrata, razbijaju prozore da bi došli do zraka, ne stavljaju mokre ručnike ispod vrata ako su zarobljeni u prostoriji.

21. Povratak na požarište • Koliki postotak ljudi se vraća u zgradu? • 33% ! Zašto se vraćaju? • Razlozi povratka: • gašenje (22%); • spašavanje vlastite imovine (17%); • radoznalost (11%);

22. Razlozi povratka na požarište • upozoravanje drugih na opasnost (8%); • Pomaganje vatrogascima (7%); • Spašavanje kućnih ljubimaca (7%) • spašavanje drugih ljudi (3%). • Uglavnom se vraćaju muškarci. • Nakon što su sebe spasili nastoje spasiti ostale ljude.

23. Povratak na požarište • Osobito su roditelji skloni povratku u zgradu. • Motivi su često plemeniti i racionalni. • Međutim, posljedice su često negativne. • Primjer: spašavanje kućnih ljubimaca. • Povratnici otežavaju evakuaciju preostalih ljudi.

24. Gašenje požara • 23% stanara uključuje se u gašenje požara. • 63% su muškarci, 37% žene. • Tko gasi (dob)? • Evidentirani su slučajevi da djeca od 7 i starci od 80 godina sudjeluju u gašenju. • Ipak, većina gasitelja je u dobi između 28 i 37 godina.

25. Gašenje požara • Ljudi su osobito skloni sudjelovati u gašenju ako im je ugrožena vlastita imovina, te ako su prošli obuku za gašenje. • Čak 80% požara se ne prijavi, jer ga ljudi sami ugase. • U 52% slučajeva osoba koja je izazvala požar ga i sama ugasi.

26. Gašenje požara • 20% ljudi ne napušta zgradu za vrijeme požara. Zašto? • Najčešći razlozi: • Sudjelovanje u gašenju; • Alarmiranje i evakuacija drugih ljudi; • Nemogućnost evakuacije zbog vatre i dima.

27. Da li su ljudi spremni kretati se kroz dim za evakuacije? • DA, ali je važno je da znaju gdje je izlaz, kolika je udaljenost i da im je obilježen najkraći put. • Ipak, ako je dim previše gust ljudi će odustati od evakuacije. • Ako je vidljivost kroz dim manja od 4 m 75% ljudi odustaje od evakuacije. • Ako je vidljivost veća od 10 m ljudi će nastaviti sa evakuacijom.

28. Da li su ljudi spremni pomoći hendikepiranima? • DA, osobito ako se radi o kolegama i poznanicima, ali spremni su pomoći i potpunim strancima. • Smije li se koristiti liftove za evakuaciju hendikepiranih? • DA! Ako ih nije moguće, ili ih je vrlo teško evakuirati stepeništem, dozvoljena je evakuacija liftom.

29. Evakuacija hendikepiranih osoba • Istraživanja u bolnicama su pokazala da je osoblje spremno riskirati čak i vlastite živote da bi spasilo pacijente. • Teško je napraviti jedinstvenu strategiju evakuacije hendikepiranih zbog različitih vrsta hendikepa: sljepoća, gluhoća, nepokretnost, retardacija, srčani problemi, itd.

30. Vježbe evakuacije • Vježbe evakuacije značajno smanjuju vjerojatnost ljudskih žrtava u slučaju požara. • Vježbe su od posebnog značenja u institucijama sa velikim brojem ljudi: bolnice, škole, hoteli, trgovački lanci, veliki uredski prostori.

31. Vježbe evakuacije • Isto tako obavezne su tamo gdje se proizvode lakozapaljivi proizvodi. • Osobito je bitno da zaposlenici znaju proceduru prilikom evakuacije, što se postiže vježbama. • Međutim, ne treba niti pretjerivati sa brojem vježba. Zašto?

32. Što trebaju raditi zaposlenici? • Ugasiti sami male požare; • U slučaju evakuacije otvoriti sve izlaze i upućivati ljude prema njima; • Pobrinuti se za evakuaciju hendikepiranih osoba i onih koji zaostaju; • Provjeriti da li su svi evakuirani; • Kontrolirati i sprječavati nepotrebno ponovno ulaženje.

33. Kada evakuirati? • Ako postoji i najmanja sumnja da je evakuacija potrebna treba pristupiti evakuaciji. • Bolje je napraviti 100 nepotrebnih evakuacija, nego propustiti jednu potrebnu. • Evakuacija je važnija od gašenja. Zašto?

34. Tko izrađuje planove evakuacije? • Ako postoji u organizaciji profesionalni vatrogasac to je njegova obaveza. Ako ne to je zadatak glavnog rukovodioca. • Planovi moraju biti prodiskutirani sa svim rukovodiocima. • Odgovornosti dijeliti po funkcijama, a ne imenima!

35. Planovi evakuacije • Osobito je važno da se utvrdi plan uzbunjivanja, izlazi, te rute evakuacije. • Potrebno je utvrditi rezervne rute. • U bolnicama je potrebno organizirati redovita predavanja o planovima evakuacije. • Isto tako potrebno je napraviti plan za slučaj da evakuacija nije moguća.

36. Vježba evakuacije • Svi zaposlenici trebaju znati svoju ulogu u slučaju požara. • Za vrijeme vježbe potrebno je ponašati se kao da je riječ o pravom požaru (kaputi). • Kad je evakuacija završena, svi rukovodioci trebaju provjeriti da li su njegovi podređeni napustili zgradu. • Za onima koji nisu organizira se potraga.

37. Vježba evakuacije • Potragu vrše vatrogasci ili za to trenirano osoblje. • Netreniranom osoblju potrebno je spriječiti ponovni ulaz u zgradu. • Nakon vježbe evakuacije potrebno je izvršiti analizu. • Potrebno je mijenjati scenarije. • Uočene nedostatke treba ispraviti i promijeniti plan evakuacije.

38. Tko sudjeluju u vježbama evakuacije? • U školama i fakultetima svi trebaju učestvovati u vježbama. • U bolnicama, šoping centrima, hotelima i sl., vježbati treba samo zaposleno osoblje (jednom mjesečno). • Sve smjene trebaju biti uključene u vježbe. • Potrebno je evakuirati sve prostorije, uključivo toalete.

39. Kako vježbati? • Preporuča se upotreba umjetnog dima, kako bi uvjeti bili što sličniji stvarnim uvjetima. Npr., osoblje se vježba evakuaciji u sagnutom položaju da bi se izbjegao dim. • Studenti prenose svoja znanja iz evakuacije sa fakultete u studentske domove ili obratno.

40. Kada organizirati vježbu? • Najbolje par minuta prije pauze za ručak kako bi se smanjili gubici zbog vježbe. • Potrebno je redovito kontrolirati uređaje za gašenje požara, požarne izlaze, njihove oznake, te putokaze evakuacije. • Svaki kat bi trebao imati odgovornu osobu, osobito u visokim zgradama.