AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE 1878-1914.

1. 1. Razlozi nesmanjene brojnosti specijalnih misija. - U Crnoj Gori, u kojoj je praksa specijalnih misija prethodila klasičnoj diplomatiji, nije dogodilo preovladavanje oblika sedentarnog tipa nakon ustanovljenja prvih stalnih diplomatskih misija. -Institucionalna praznina u vlastitom diplomatskom pedstavljanju nije mogla popuniti prisustvom diplomatskih predstavnika stranih država na Cetinju. - Mnoga važna pitanja iz spoljnopolitičkog života zemlje morala su se rješavati odašiljanjem specijalnih izaslanika. -Ovakva vrsta diplomatske prakse Crne Gore bila je potencirana i činjenicom da su druge države u odnosima sa Crnom Gorom u ovom periodu u manje nego ranije koristile usluge svojih specijalnih izaslanika. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914.

2. 2. Mali broj posjeta crnoj Gori šefova stranih država -UzvaničnimposjetamaCrnojGori bili su knezaAleksandraBatenberga (1883) i AleksandraObrenovićauzvratneposjeteknjazuNikoli 1897. - Sveostaleposjetestranihvladaraimalesuuglavnomceremonijalankarakter, tj. bilesuupodobljenesvečanimprilikama: udajiprincezeJelene 1895, ženidbiprestolonasljednikaDanila 1899, proglašenjuCrneGorezaKraljevinu 1910. isl. - Usvimslučajevimakadasenekoznačajnijepitanjeizodnosasasvijetom željelodaseraspravljananivouvišemoduobičajenihpregovorasakreditovanimdiplomatamanaCetinjuknjazivladamoralida šaljusvojespecijalneizaslanike. -Poslijesticanjanezavisnostiizmijenjenjetretman misija odstranedržavaukojesuupućivaneinijemoglopostavitipitanjelegaliteta. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914.

3. 3. PrvaposjetaknjazaNikolejednojstranojdržavinakonsticanjanezavisnosti. - Riječ jeoposjetiBeču, ostvarenojkrajem 1879. Bezvećegpolitičkiznačaja, posjetajebilavažna, jerjeprviputjedancrnogorskivladarkaozvaničansuverenodlaziouzvaničnuposjetustranojzemlji. -PoslijeBerlinskogkongresaodnosiizmeđuCrneGoreiAustro-Ugarskebilisu, uglavnom, ispunjenipitanjimauvezisarealizacijomodlukatekodržanogKongresa. CrnaGorajemoraladariješiigraničnapitanjapremaAustro-Ugarskoj, iizvršipovraćajnekihteritorijakojejenjenavojskabilazauzelauHercegoviniiPrimorju. -IzodnosasAustro-UgarskomkaotežerješivaostalasupitanjauvezispravomizlaskaCrneGorenamore, kojejebečkavladanastojalada štovišeograniči. Pažnjuaustrijskevladesutakođeprivlačilicrnogorsko-turskiodnosiuvezispripremamaAustro-Ugarskeda, shodnoodlukamaKongresa, izvršiokupacijuBosneiHercegovine. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914.

4. 4. Politika Austro-Ugarske prema Crnoj Gori -Da bi otežala položaj Crne Gore, austro-Ugarska jr riješila da uskrati isplatu troškova izdržavanja hercegovačkih izbjeglica zadržanih, na njen zahtjev na teritoriji Crne Gore. -Nakon toga pokrenuto je pitanje zaključivanja separatne konvencije u vezi s pravom Austro-Ugarske na upravu Barskom lukom radi dobijanja još većih ovlašćenja u kontroli pomorskog saobraćaja Crne Gore od onih koja su joj dodjeljena ćl. 29. Berlinskog ugovora. -Projekt Konvencije koji je knjazu Nikoli dostavio Temel davao je pravo Austro-Ugarskoj da postavlja kapetane i druge činovnike u luci i obezbjeđivao njen potpun nadzor nad obalom i brodovima. U toku ovakvih nastojanja da se što više ograniče prava Crne Gore u primorju, avgusta 1879. austrijski car Franc Josif pozvao je knjaza Nikolu da posjeti Beč. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914.

5. 5. Knjaževa posjeta Beću -Doček koji je Nikoli Petroviću ukazan u Beču bio je vrlo svečan i prijateljski. Nnikakve značajnije rezultate u pogledu odnosa njegove zemlje s Austro-Ugarskom, a ni sa Turskom, nijesu ostvareni. -U vrijeme srpsko-turskog rata ta zemlja je spriječila teritorijalno širenje Crne Gore ka Hercegovini i zato se knjažev put u Beč nije mogao tumčiti osjećanjem posebne zahvalnosti koju je on želio da izrazi. -Naprotiv austrijska vlada je željela proizvesti prijatan utisak na stanovništvo Novopazarskog sandžaka koje je s povjerenjem gledalo na crnogorskog vladara. -U pozadini posjete stajali si i interesi Austro-Ugarske u vezi s pitanjem lokalne uprave u Baru. U toku boravka u Beču knjaz je izrazio želju “da se ustanovi pristanište u Baru i jedna knjaževsku oficiju, koja će imati da vrši morsku i sanitetsku policiju u Pristaništu”. -Prihvaćeno rješenje o ustanovljenju crnogorske "oficije" u Baru u osnovi se svodilo na njenu potpunu kontrolu od strane austrougarske pomorske uprave u pogledu ustrojstva i načina rada. To bilo najvažnije pitanje o kome je tokom posjete postignut dogovor. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914.

6. 6.Posjeta knjaza Nikole Petrogradu 1882. -Značaj posjeti knjaza Nikole caru Aleksandru III dali su događaji iz februaru te godine čiji je epilog bio u proglašenju Milana Obrenovića kralja. Bila je to nagrada za proaustrijsku politiku koju je vodio. -Proglašnjenj Srbije za Kraljevinu loše je primljeno ne samo na Cetinju. I u Petrogradu su bili svjesni gubitka ruskog uticaja u Srbiji, što je uz zahlađenost u odnosima sa Bugarskom zbog prekrajanja njenih sanstefanskih granica na Berlinskom kongresu govorilo o teškoćama ruske politike na Balkanu. -Doček crnogorskog knjaza bio je, veoma svečano organizovan. Kako je prenosio Glas Crnogorca “Sve željezničke postaje na putu, kada je knjaz prolazio, bile su ukrašene crnogorskim i ruskim zastavama, ... -Posjeta knjaza Nikole iskorišćena je da se jasno iznesu i neke globalne ocjene o politici pojedinih balkanskih država. To je posebno bilo vidljivo u tekstu Novog vremena od 7 . septembra 1882. godine koji je proglašenje Milana Obrenovića za kralja ocjenio kao način da se Srbija izdvoji od drugih jednoplemenih naroda i spriječi slovensko ujedinjenje. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914.

7. 7. Posjeta Rusiji 1883 -Na svečanosti krunisanja novog ruskog cara Aleksandra III, koja je obavljena u Moskvi sredinom maja 1883. u crnogorskoj delegaciji koju je predvodio knjaz Nikola bili su vojvoda Stanko Radonjić, ministar spoljnih poslova, ađutant Matanović i dr Jovan Jovanović Zmaj, pjesnik i kraljev lični ljekar. -Od balkanskih država jedino su Srbija i Rumunija bile predstavljene putem “osobitih poslanstava”. Niži rang delegacije govorio je o njihovim slabim vezama s ruskim dvorom. - U Rusiji je knjaz ostao od 10. do 4. juna 1883. -Budući da je nepunu godinu dana ranije bio na ruskom dvoru, ova posjeta nije imala veći značaj za razmatranje političkih pitanja iz rusko-crnogorskih odnosa. Posjeta Rusij bila je važna za pripremu knjaževog odlaska u Carigrad. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914.

8. 8. Pripreme Knjaževe posjete Craigradu -Knjaz Nikola u oktobru 1881. pozvan je da posjeti Carigrad. Pri tom je predloženo zaključivanje ugovora o savezu kojim bi se regulisale međusobne obaveze u slučaju oružanog sukoba s Austro-Ugarskom.Sultan je ponudio jedan ofanzivan i jedan defanzivan savez protiv Austro-Ugarske. -Kolebljiv stav knjaza izazvao je dalju “političku ofanzivu Turske”. Do realizacij posjete nije brzo došlo. U 1882. onemogućila su je neriješena granična pitanja. -Krajem te godine problemi razgraničenja su izazvali političku krizu između dvije zemlje. Zbog odbijanja Porte da se njeni delegati u tome angažuju, crnogorski komesari su sami obavili posao razgraničenja. -U okviru pregovora o graničnim odnosima, znajući za knjažev putu u Rusiju, osmanski komesar predložioda u nastavku ode u Carigrad. Knjaz nije prihvatio ponuđeni poziv. Diplomatski koraci nastavljeni su razgovorima sa Server-pašom, na krunisanju cara Aleksandra III. Tokom razgovora, knjaz je poziv u načelu prihvatio, AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914.

9. 9. Knjažev put u Carugrad - Na put u Carigrad krenuo je 3/15. avgusta 1883. U proklamaciji narodu, objavljenoj prije odlaska,objašnjen je promijenjen karakter crnogorsko-turskih odnosa. -U tursku prijestonicu knjaz Nikola je stigao 7/19. avgusta 1883. Prilikom dolaska na sultanov dvor priređen mu je svečan doček i dodjeno visokog turskog odlikovanja - ordena Osmanlija prvog reda. -Tokom zvaničnih razgovora knjaz je nastojao da uvjeri sultana u svoje iskrene namjere zbliženja s Osmanskim Carstvom. -Knjažev boravak u turskoj prijestonici poprimio je karakter vrlo obazrivog, prepunog pažnje i ljubaznosti odnosa dva vladara u kojima su predmet stvarnih pregovora bila jedino pitanja koja su se ticala međusobnih granica. Sporazum koji je o tome rezultirao je potpisivanjem protokola o razgraničenju 19/31. avgusta od strane ministra inostranih djela Crne Gore, Stanka Radonjića, i osmanskog predstavnika. -U zvaničnom dijelu razgovora on je pokretao i pitanje isušenja Skadarskog jezera, odnosno regulisanje toka rijeka Drima i Bojane. Ono je bilo ekonomski značajno za Crnu Goru.. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914.

10. 10. Rezultati knjaževe posjete Turskoj -Rezultati posjete Carigradu vodili su poboljšanju crnogorsko-turskih odnosa. Na granici Crne Gore zavladao mir. Počela je trgovinska razmjena između stanovništva pojedinih oblasti. -Sa knjazom u Crnu Goru su došli osmanski komesari, snabdjeveni širokim punomoćjima za određivanje granične linije. Do kraja 1883. izvršeno je razgraničenje, na terenu od Skadarskog jezera do Planinice. -Granica između Osmanskog Carstva i Crne Gore za drugi dio Skadarskog jezera do Planinice regulisana je ugovorom od 3/15. januara 1884. Ostalo je neriješeno pitanje Gusinjskih vrhova na koje je pretendovala Turska, kao i razgraničenje u rejonu Kolašina. -Prva posjeta jednog crnogorskog vladara Carigradu naišla je na neraspoloženje kod bečkog i berlinskog dvora. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914.

11. 11. Diplomatija odnosi poslije Plovdivskog prevrata -Stvaranjem velike Bugarske primoralo knjaza Milana da se približi Austriji”.Izraz takve politike bio je i tajni sporazum s Austro-Ugarskom iz 1881, kojim se Srbijaodrekla aspiracija prema Bosni, a zauzvrat dobila podršku za širenje u pravcu Makedonije. -Mogućnost otvaranja bugarskog pitanja unosilo je nepovjerenje u odnose Srbije, Bugarske i Grčke zbog Makedonije. Ni u srpsko-crnogorskim odnosima u to vrijeme stvari nijesu dobro stajale. Osim lične netrpeljivosti dvojice vladara, na to je uticalo i nezadovoljstvo koje je u Srbiji stvarano isticanjem pijemontske uloge Crne Gore. -Iza ovako međusobno suprotstavljenih interesa balkanskih država stajale su velike sile. Rusija je nakon početnog zahlađenja bila iza Bugarske i Crne Gore, a iza Srbije je stajala Austro-Ugarska. - Kada se u Plovdivu, 6. septembra 1885. desio prevrat koji je rezultirao proklamovanjem ujedinjenja Istočne Rumelije sa Bugarskom, u odnosima među balkanskim državama nastao je značajan obrt. Srbija je napala Bugarsku, pogrešno procjenjujući opasnost od događaja u Istočnoj Rumeliji AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914.

12. 12.Aktivnosti knjaza Nikole tokom srpsko-bugarskog rata -Tokom srpsko-bugarskog rata knjaz Nikola je iskazao namjeru da ratni sukob dvije balkanske zemlje iskoristi za zadovoljenje vlastitih vladarskih ambicija i dinastičkih pretenzije svoga zeta. - Sasvim neočekivano pojavile su se koncepcije iza kojih je, kako se vjerovalo, stajao cetinjski dvor. Njemački ambasador u Carigradu, fon Radovic, izvještavao je “da je knjaz Nikola pisao sultanu kako se Petar Karađorđević sprema na Cetinju da sa naoružanom četom upane u Srbiju”. Pri tom je tražen slobodan prelaz preko osmanske teritorije. -Uporedo su se poćele širiti glasovi o uključivanju Crne Gore u srpsko-bugarski rat, koje su izazivali nezadovoljstvo na dvorovima evropskih država. -Izražena je bojazan od mogućih namjera kneza Karađorđevića "iskoristi nastale teškoće kneza Milana" i izražena nada, da mu knjaz Nikola neće dati podršku. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914.

13. 13.Političke ambicije knjaz Nikola u vezi sa srpsko-bugarskim ratom. -Iznenadni odlazak u Petrograd Nikole I početkom 1886. godine govorio je o stvarnom postojanju takvih ambicija. - Kako je zvanično saopšteno Knjaz je 3. januara 1886,, krenuo na put u Italiju i Francusku. Mada je rečeno da se radi o privatnoj posjeti Parizu, ubrzo se ispostavilo da je knjaz, u stvari, putovao u Petrograd. -Putovanjem za Petrograd preko Pariza, po svemu sudeći, željelo se izbjeći knjaževo zadržavanje u Beču, odnosno razgovori s austrijskim kancelarom, koji bi podrazumijevali objašnjenje crnogorske pozicije prema namjeri da se na srpski prijesto dovede Petra Karađorđevića i umiješa u srpsko-bugarski rat. - Izraženi stepen tajnosti, govorilo o visokoj političkoj važnosti koja je planu pridavana. Odlazak preko Beča mogao se, osim toga, smatrati nepodesnim i zbog toga što su odnosi između dvije zemlje u to vrijeme bili daleko od uobičajene korektnosti o ćemu je govorilo ukidanje austrijske subvencije koja je isplaćivana za gradnju puteva. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914.

14. 14. Rezultati knjaževe misije u Petrogradu -Ruska vlada je, da bi opovrgla postojanje bilo kakve povezanosti avanturističkih kombinacija o promjeni dinastije u Srbiji i da iza toga stoji Crna Gora,istakla sasvim druge razloge knjaževe misije. -Objašnjeno da je knjaz u Parizu boravio radi pregovora “oko eksploatacije zemljišta u okolini Podgorice”i viđenje” sa kćerkama koje su se tu školovale. -Vijesti koje su se širil početkom srpsko-bugarskog rata, o organizovanju vojnih jedinica u Crnoj Gori radi izvršenja prevrata u Srbiji stvorili su uvjerenje u njenu tačnost u njenom političkom vrhu. - Opasnost od ruske zavjere protiv Srbije naslućivala se i kasnije zbog mogućeg kandidovanja knjaza Nikole na bugarski prijesto, umjesto knjaza Aleksandra Batenberškog. Vijesti da je prilikom knjaževog boravka u Petrogradu na ruskom dvoru trebalo da se sastanu Petar Karađorđević i Nikola Petrović davale su razloga za još veću zabrinutost. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914.

15. 15. Posjeta knjaza Nikole Berlinu -Nakon završene posjete Petrogradu, na povratku u Crnu Goru knjaz se zadržao najprije u Berlinu, a potom u Beču.Vodio je razgovore sa zvaničnim predstavnicima Austro-Ugarske, tj. sa ambasadorom Sečenjiem u Berlinu i s austrougarskim kancelarom Gustavom Kalnokijem u Beču. - Razmatrano je pitanje mogućeg produženja obustavljene novčane subvencije Crnoj Gori. Pomenuto je i dinastičko pitanje u Srbiji. Knjaz je ukazao na veću popularnost Petra Karađorđevića u narodue. -Iako ni u Beču nije mogao naći podršku za svoje očigledno vrlo obazrivo saopštene stavove, ocjenjuje se da je knjaževa posjeta bila od koristi za odnose s Austro-Ugarskom. Odmah po kraljevom odlasku iz Beča Petar Karađorđević uputio iz Ženeve manifest srpskom narodu, datiran 1. januarom 1886, u kome je izražavao spremnost “da spasi Srbiju” stavljajući se na raspolaganje narodu. U manifestu je oštro napadnut austrijski štićenik Milan Obrenović. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914.

16. 16. Knjaševa posjeta Beču 1886. -U julu 1886. knjaz Nikola je bio na liječenju u Baden-Badenu, pa je uzgredno posjetio i vodio razgovore s kancelarom Kalnokijem. -Pozitivno je ocijenjena uzdržanost Crne Gore u srpsko-bugarskom ratu, istaknut značaj njenog političkog stava. -Izražena je zabrinutost, zbog prikupljanja crnogorskih jedinica na hercegovačkoj granici i o štetnosti boravka Petra Karađorđevića u Crnoj Gori. - Knjaz Nikola je sa svoje strane iznio "'najpoznatija uveravanja' da je 'na onom kraju' sve u miru, i garantovao da se otuda neće preduzeti ništa što bi onespokojilo Austro-Ugarsku i Srbiju".Bečki kabinet je dao saglasnost za kupovinu i transportom oružja za Crnu Goru. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914.

17. 17.Knjažev put u Petrograd 1889. -Do kraja osamdesetih godina XIX vijeka knjaz Nikola je još jedanput to u maju 1889 putovao u Petrograd. U znak posebnog prijateljstva i poštovanja, ruski car Aleksandrom III je imenovao knjaza za komandanta 15-og streljačkog puka koji je u vrijeme rusko-turskog rata 1877-8. bio raspoređen u Bugarskoj. - Posjeta je privukla pažnju evropske štampe zbog zdravice Aleksandra III u velikom dvorcu Petergofa, 18. maja 1889.u kojoj je rekao : “Pijem za zdravlje knjaza crnogorskog, jedinog iskrenog i vjernog prijatelja Rusije”. -Francuski listovi su događaj sa zdravicom dovodili u vezu sa udajom knjaževe kćerke Milice za velikog kneza Petra Nikolajeviča, bliskog rođaka ruskog cara. - U nekim zapadnim listovima pomenuta dva događaja su tumačena kao pripremanje Rusije za rat, odnosno kao mjera za obezbjeđenje crnogorskog savezništva. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914.

18. 18.Ponovni odlazak knjaza Nikole u Petrograd u maju 1891 i posjeta Parizu. - Ovaj odlazak davao je još više povoda za komentare o ciljevima rusko-crnogorskog zbliženja. -Knjaz je početkom 1891. bio i u posjeti Parizu. Tom prilikom je od francuske vlade dobio dva stara broda na poklon, a vodio je razgovore i o građenju željezničke pruge od Nikšića do Podgorice. -Mada Rusija ratne planove nije imala, osim na Crnu Goru, oslonac svoje balkanske politike Rusija će nastojati da stvori i popravljanjem odnosa sa Sofijom i Beogradom, što je, osim pada Aleksandra Batenberškog, omogućila i abdikacija kralja Milana Obrenovića (1889). Radilo se o ideji stvaranja saveza balkanskih država, koja je, rezultirala jedinom međusobnom posjetom dvojice vladara, knjaza Nikole Beogradu 1896. i kralja Aleksandra Cetinju 1897. Bio je to, u stvari, nastavak njihovih razgovora o međusobnim odnosima započetih 1894, prilikom susreta u Petrogradue, prisustsvom na pogrebu cara Aleksandra III”. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914.

19. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914. 19. Posjete knjaza Nikole britanskoj kraljici Viktoriji 1898, -Za posjetu knjaza Nikole Londonu od posebne važnosti su bile rodbinske veze koje je dotadašnjim udajama svojih kćerki ostvario sa dvorovima evropskih država.U vrijeme boravka u Nici, na svečanosti u čast vjeridbe princeze Ane za princa Batenberškog knjaz se susreo i sa britanskom kraljicom Viktorijom. - Posjeta je pala u vrijeme povlačenja Bizmarka s mjesta kancelara (1890) raspada Trojecarski savez, . i stvaranja 1894. rusko-francuskog savezničkog sporazum. Britanija je tada još uvijek vodila svoju izolacionističku politiku. -Provjera ruskih stavova o knjaževoj posjeti Britaniji mogla je da znači njegovu želju da svojim spoljnopolitičkim koracima ne izađe iz okvira politike Rusije prema pojedinim evropskim zemljama. -Razlozi knjaževog puta u London bili su objašnjeni potrebom zahvalnosti britanskoj kraljici za uručeno mu visoko odlikovanje. Pošto je posjeta imala prevashodno privatni karakter, zvanični razgovori s predstavnicima Forin Ofisa nijesu vođeni

20. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914. 20. Posjeta sultanu Abdulhamidu II i grčkoj kraljici Olgi 1899. -Na vjenčanja prestolonasljednika Danila26. juna 1899, predstavnik Abdulhamida II, Šaćir-paša, uručio je poziv crnogorskom knjazu Nikoli i knjaginji Mileni da posjete Carigrad. -Crnogorska delegacija krenula je za Carigrad iz Bara 27. avgusta 1899. -Brojnost članova crnogorske delegacije i njen sastav govorili su da je od posjeta bila svečarska a ne oficijelna. Ipak, u razgovoru sa sultanom knjaz Nikola je imao da razmotri pitanja od globalnog značaja za Crnu Goru. Kao važno se isticalo pitanje stava turske u slučaju da Austro-Ugarska anektira Bosnu i Hercegovinu. Za spoljnu politiku Crne Gore bilo je važno i držanje Turske u slučaju da Austrija i Italija u Albaniji “potpire revolucionarni pokret”.Posjeta je, u cjelini uzev, završena bez konkretnih političkih rezultata. Crnogorska delegacija je krajem avgusta (27) 1899. završila posjetu Turskoj. Na povratku zadržala se u Grčkoj luci Pireju. Posjeta Grčkoj nije imala zvaničan karakter već je dogovorena naknadno

21. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914. 21. Kriza u odnosima sa Rusijom na početku XX vijeka -Položaj Rusije,rata sa Japanom i revolucije 1905, i njeno nastojanje da se suprotstavi snaženju Austro-Ugarske i Njemačke dovešće do stvaranja novih političkih koalicija. Anglo-francuski odnosno anglo-ruski sporazum iz 1904. i 1907,yna;ili su grupisanje svijeta u dva bloka. Atanti stajao je austro-njemački blok sa Italijom. -Sukobi interesa evropskih velikih sila i promjena odnosa snaga među njima, doveo je do kolebanja, a potom i do promjena u odnosu na dotadašnjii spoljnopolitički kurs Crne Gore, tj. do odstupanja u odnosu na tradicionalnu političku orijentaciju prema Rusiji. -Početkom prve decenije XX vijeka, austrijski, i italijanski kapital su se sve više širiti u različite oblasti crnogorske privrede. Italija je istupala kao aktivan konkurent Austro-Ugarskoj prijeteći da ovlada osnovama privredno-ekonomskog razvoja zemlje. - U takvoj situaciji Rusija je, putem subvencija nastojala da se suprotstavi ekonomskom potčinjavanju Crne Gore, koje je pratilo i jačanje političkog uticaja pomenutih država.

22. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914. 22. Posjeta knjaza Nikole dvorova zapadno evropskih država - Poslije prvih neuspjeha ruske armije počele su prve dileme oko njenog daljeg pokroviteljstva nad Crnom Gorom. Tada su sa crnogorske strane učinjeni i novi koraci radi dobijanja pomoći zapadnih država. -Potvrda takve politike crnogorskih zvaničnika bila je i posjeta knjaza Nikole Rimu u novembru 1904. godine. Te godine knjaz je, osim Austro-Ugarske, posjetio i NJemačku Rezultati te posjete 5r4imu, ogledali su se i u poklonu 52 artiljerijska oruđa crnogorskoj vojsci. -Ciljevi italijanske politike bili usmjereni ka tome da se u Crnoj Gori ostvari vojni uticaj, koji bi za nju bio od velike važnosti u slučaju konflikta s Austro-Ugarskom oko Albanije. -Novi spoljnopolitički stav Crne Gore prema Italiji, koji je značio izvjestan otklon u odnosu na dotadašnje tradicionalno savezništvo s Rusijom, na incidentan način došao je do izražaja na svečanosti u Podgorici 19. maja 1905. prilikom puštanja u rad novosagrađene fabrike za preradu duvana, podignute angažovanjem italijanskog kapitala preko italo-crnogorskog monopola.

23. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914. 23. Prozapadna pliituika Crne Gore i politika Rusije - Incident sa Solovjevom , odrazilo se i na politiku Rusije. Na novonastale okolnosti ruska strana je reagovala tako što je postavila pitanje cjelishodnosti dalje isplate vojnih subvencija Crnoj Gori. -Prevladao je stav da zbog vojnog značaja Crne Gore i tradicionalnih veza s njom subvenciju treba produžiti, ali uz kontrolu namjenskog trošenja sredstava. -Na stav Rusije u pogledu dalje finansijske podrške Crnoj Gori nijesu uticale samo njene veze s Italijom. I odnosi sa Bečom jednako su zabrinjavali rusku vladu. -Opasnost od Austro-Ugarske ogledala se u njenom vojnom utvrđivanju u Hercegovini i Boki i dovlačenju vojnog materijala u pogranične predjele, a proizilazila je i iz njenih političkih aktivnosti među albanskim stanovništvom. Bila je vidljiva namjera da ona iskoristi zauzetost Rusije i preduzme vojne akcije prema Balkanu, aneksiju Bosne i Hercegovine, zauzimanje Sandžaka.

24. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914. 24. Približavanja Crne Gore Beču -Radi predupređenja negativnih posljedica politike bečke vlade usledio je Pokušaje obezbjeđenje naklonosti Austro-Ugarske. - O tome je svjedočila i srdačna gostoljubivost koja je ukazivana članovima austrougarske diplomatske misije na Cetinju. I svečano otvaranje radio-telegrafske stanice “Markoni” između Bara i Barija 3. avgusta 1904. iskorišćeno je da se pozdravni telegrami upute, osim ruskom caru, italijanskom i srpskom kralju, i “najpoštovanijem među vladaocima i "blagonaklonom susjedue" Franji Josifu. -Na takvu politiku Crne Gore uticala je i činjenica da su se pregovori o savezu sa Srbijom završili neuspjehom, odbijanjem srpske vlade da potpiše crnogorski predlog ugovora o savezu, koji je predviđao da se postignuti sporazum saopšti ruskom caru. -U duhu tog novog političkog kursa, u jesen 1904. na Cetinju su započete intenzivne političke pripreme radi organizovanja posjete knjaza Nikole Beču.

25. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914. 25. Knjažev put put i Berlin i Beć 1905. -Politički sporazum i putovanje knjaževo u Beč”, ruski diplomata ocijenio nepotrebnim i opasnim za njenu političku i ekonomsku samostalnost. Crnogorski knjaz je sve manje konsultovao ruski dvor. -Knjaz Nikola je 7. maja 1905. otputovao u Berlin. Samom posjetom definitivno je izglađen incident koji se desio s Bizmarkovim izaslanikom, baronom Testom, prilikom uručivanja odluka Berlinskog kongresa, -Za vrijeme knjaževog boravka u Berlinu, posredstvom diplomatskog predstavnika Austro-Ugarske, dogovoreni su detalji oko njegove posjete Beču. O sadržaju razgovora koje je vodio u austrijskoj prijestonici malo se zna. Poslije povratka u Crnu Goru austrougarskom poslaniku knjaz izjavio “da su vođeni razgovori o izgradnji puteva u Crnoj Gori i da je on pokrenuo to pitanje”.

26. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914. 26. Naredna posjeta Beču -Prijestonicu Austro-Ugarske knjaz je posjetio i 1906. godine. Ta posjeta je bila usputna. Do nje je došlo prilikom knjaževog boravka, radi liječenja, u Karlsbadu. Primio ga je i sam car Franjo Josif. - O rezultatima ove posjete, kao i prethodne, u literaturi, ima malo podataka. No, i pored toga, vođeni razgovori ocjenjuju se kao potvrda ostvarenog zbliženja između dvije zemlje. -O bliskim odnosima, koji su se počeli uspostavljati između dva dvora, značajno su govorili i vojni manevri austrougarske ratne flote, održani u septembru 1906. u okolini Dubrovnikakojima je prisustvovao prestolonasljednika Danila, kao sa austrijskim prestolonasljednikom, Francom Ferdinandom. -Otpora novom spoljnopolitičkom kursu bilo je i u zemlji. U raspravi povodom Adrese kojom je trebalo odgovoriti na knjaževu besjedu, od strane Jovana Plamenca, “bliskog čovjeka” knjaza Nikole, napadnuta prva crnogorska ustavna vlada za politiku “koketiranja” s Austro-Ugarskom.

27. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914. 27.Ponovni odlazak knjaza Nikole u Beč krajem maja 1907. -Mada se i ovoga puta radilo o knjaževom liječenju nijesu izostali politički razgovori. Glas Crnogorca donio je vijest da je knjaz Nikola posjetio austrougarskog cara Franja Josifa i da mu je ovaj uzvratio posjetu. -U Beču knjaz je razgovarao i s austougarskim ministrom spoljnih poslova, grofom Erentalom. -Ovako česti susreti najviših političkih ličnosti Austro-Ugarske i Crne Gore u prvim godinama XX vijeka, svjedočili su o tjesnoj saradnji između dvije zemlje, još više ukazivali na to da su u odnosima Crne Gore i Rusije nastupile promjene. - Razlozi koji umanjili raniji značaj Rusije proizlazili su ne samo iz karaktera odnosa između Petrograda i Cetinja i ostvarenog prestižavanja Austro-Ugarskoj već i iz činjenice da je promjenam u Srbiji 1903.i dolazak na vlast radikalsko-rusofilskih vlada izmijenjena uporišna tačku ruske balkanske politike. Crna Gora je prestala da ima značaj kakav je u ruskoj politici na Balkanu imala ranije

28. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914. 28. Redefinisanje ciljeva ruske spoljne politike prema Crnoj Gori. -Novi politički kurs Rusije ogledao se u preispitivanju cjelishodnosti vojnih subvencija Crnoj Gori. -Kao 1905-6 prevladao je stav da zbog vojnog značaja i tradicionalnih veza, subvenciju treba produžiti, ali uz veću kontrolu trošenja sredstava. -Oprez je bio prisutan u politici obje zemlje.Mada je lavirala između Petrograda i Beča, Crna Gora se nije htjela potpuno udaljiti od Rusije, niti ekonomski potčiniti Austro-Ugarskoj. S druge strane, ni ruska vlada, iako više nije imala kontrolu nad spoljnopolitičkim akcijama knjaza Nikole, nije željela da njihovi međusobni odnosi zapadnu u potpunu krizu. - Pored ekonomskog zbližavanja Crne Gore s Austro-Ugarskom” i Italijom i hlađenja njenih odnosa s Petrogradom, sa otvaranjem željezničkog pitanja u čijoj pozadini je stajala namjera o ekonomskom i političkom potčinjavanju Crne Gore Austro-Ugarskoj, odnosi s Rusijom ponovo dobili prisniji karakter. To je rezultiralo knjaževaom posjetom Petrogradu 1908. godine.

29. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914. 29.Knjaževa posjeta Petrogradu 1908. godine -U ekspozeu ministra Erentala u januaru 1908.izložen je planu gradnje mreže željezničkih puteva na području Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Kosova. -Pitanje izgradnje pruge preko crnogorske teritorije nije se, ticalo samo dvije zemlje. Austrougarski planovi pogađali su interese drugih država, Rusije i Italije. Zbog toga je rusku politiku u vezi sa ovim pitanjem karakterisalo praćenje postupke crnogorskog knjaza njegovih odnosa sa srednjeevropskom carevinom. -Da bi sa sebe skinuo sumnju za sporazum sa Erentalom kao i zbog nastale političke krize, knjaz je u drugoj polovini februara 1908. zatražio da posjeti Rusiju -Knjaz Nikola je u Petrograd doputovao 25. marta 1908. U ruskoj prijestonici je proveo 9 dana. Za to vrijeme tri puta ga je primio car Nikolaj II. U audijenciji kod knjaza bile su visoke političke ličnosti Rusije: ministar predsjednik Stolipin, ministar inostranih djela Izvoljski, ministar finansija Kokovcov, predsjednik Dume Hamjakovič, načelnik generalštaba Palicin,, turski ambasador Husni-paša i drugi.

30. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914. 30. Prvo savjetovanje o crnogorskim stvarima(31. marta 1908) - Karakter odnosa sa Crnom Gorom tokom posljednjih godina nalagao je da se , radi preispitivanja dotadašnjeg odnosa Rusije prema Crnoj Gori, kao i radi utvrđivanja platforme za dalju međusobnu saradnju, prije i tokom knjaževog boravka 31. marta 1908. održano je savjetovanje pod predsjedništvom ministra predsjednika Stolipina. -U Zabilješci o crnogorskim stvarima dati su stavovi o pitanjima za koje se očekivalo da će ih knjaz prilikom svog boravka pokrenuti - Za Crnu Goru glavnim zadatkom se smatrala pomoć mirnom razvoju i prosperitetu, u saglasnosti sa stavovima ruske politike i pomaganje vojnog organizovanja. Po navedenim osnovima na Crnu Goru, prema predračunu ministarstva Vojnog, Inostranih djela i Narodne prosvjete, kao i Svetog Sinoda, na godišnjem nivou trebalo trošiti sumu od 500 hiljada rubalja. - Povećana je subvencija crnogorskoj vladi do iznosa od 128.062 rublje.Subvencija je stavljanje na raspolaganje knjazu da mu obezbijedi materijalne uslove za održavanje političke samostalnosti, odnosno za očuvanje od pritisaka sa strane.

31. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914. 31. Drugo savjetovanje o crnogorskom pitanju -Radi rješavanja zahtjeva knjaza , održavano drugo “posebnog savjetovanje o crnogorskim poslovima” od 15. aprila 1908. -Predsjedavao mu je predsjednik Stolipin, a tu su još bili ministar finansija Kokovcov, vojni ministar Rediger, načelnik General-štaba Palicin, ministar inostranih djela Izvoljski, državni kontrolor Haritonov, pomoćnik ministra inostranih djela Čarikov, ruski ministar rezident na Cetinju, Maksimov, i vojni agent u Crnoj Gori, Potapov. -U zapisniku sa savjetovanja, iznijeta je ocjen lošem stanja u rusko-crnogorskim odnosima. Zahtjeve knjaza odnosili su se su se željezničko pitanje, vojnia sredstava, i ličnu subvenciju. -Sa vojnog gledišta naoružavanje Knjaževstva bilo je korisno za Rusiju. Vojne jedinice u Crnoj Gori bile bi dopuna ruskim snagama. Iznos subvencije za naoružanje od 331.000 rubalja smatran je dovoljnim za potrebe Crne Gore,ali da se vojska snabdije naoružanjem, uz mogućnost povećanja godišnjih novčanih anuiteta tokom reformi.Od 1. januara 1908. odobrena je subvencija k njazu u iznosu 80.000 rubalja.

32. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914. 32.Diplomatske aktivnosti knjaza Nikole poslije proglašenja CrneGore za kraljevinu - Kao kao način izlaska zemlje iz nagomilanih unutrašnjih problema, oslobođenje i prisajedinjenje susjednih teritorija ocjenjivano je načinom apsorbovanja naraslu energiju političkog nezadovoljstva stanovništva, osiguranja pozicija dinastije i ekonomskog prosperitet zemlje. - Situacija u samom Osmanskom Carstvu, izazvana mladoturskom revolucijom (1908) i malisorskim ustancima na granici Crne Gore (1908-1911), uz zauzetost osmanske vojske ratom s Italijom, govorili su o pogodnosti trenutka za preduzimanje odgovarajućih spoljnopolitičkih aktivnosti. - Prvi koraci za realizaciju ove ideje napravljeni su već prilikom proglašenja Crne Gore za kraljevinu pokušajem pronalaženja saveznika za ratnu akciju. Strana štampa je tada pisala o zbližavanju Crne Gore sa Bugarskom i o savezu tri slovenske države pod patronatom Rusije, a uz vodeću ulogu kralja Nikole, koji je, prilikom krunidbenih svečanosti, dobio čin feldmaršala ruske vojske. -Pravci spoljnopoljne politike Austro-Ugarske nijesu imali za cilj oslobođenje balkanskih naroda, već su se zasnivali na ekonomskom podjarmljivanju kao načinu eliminisanja njihove političke samostalnosti.

33. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914. 33.Lutanja u spoljnoj politici - Kolebljivost je bila izražena u pogledu opredjeljenja za jednu od dvije velike sile - Austro-Ugarsku ili Rusiju kao glavne partnere na spoljnopolitičkom planu. -Mada je monarhija bila u boljoj poziciji da utiče na prilike u Crnoj Gori nije bilo uslova da se takva ponuda prihvati. To bi značilo početak gubljenje političke samostalnosti.To je uticalo i na odlaganje i kolebanje kralja Nikole u pogledu prvih posjetama nakon proglašenja za kralja. -Novi izvanredni poslanik Austro-Ugarske na Cetinju, baron Gizl, ulagao je napore da kralj Nikola najprije posjeti Beč. Posjeta Beču je početkom 1911. i načelno dogovorena. -Pošto su se odnosi s Rusijom komplikovali, zbog zavisnosti od ruskih subvencija,nejasnih ciljeva rusko-srpske politike, u uslovima mogućeg nastavka ofanzivne politike Beća prema Sandžaku, kralj Nikola je u jesen 1911zatražio od Gizla ode u Beč i da Erentalu ponudi tajni sporazum kojim bi se osigurala politička budućnost Kraljevine.Bio je spreman da se obaveže da će u svojim odlukama “slijediti savjet Austro-Ugarske” a vojsku stavljao na raspolaganje Monarhiji, za ratna dejstva izuzev protiv Srbije i Rusije.

34. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914. 34.Ponovno približavanje Rusiji -Neočekivana ponuda Beču, s nejasnim motivima njenog podnošenja, iznenadila je diplomatskog predstavnika Austro-Ugarske. Kraljev predlog, iako je bio interesantan, nije izazvao potrebnu spremnost Monarhije na bilo kakvo ugovorno regulisanje odnosa. -Dalji razvoj događaja, izražen u pojačanim vojnim aktivnostima Austro-Ugarske u Bosni i Hercegovini u novembru 1911. dovešće do ponovnog približavanja Crne Gore Rusiji. -Zajednička opasnost bila je neposredni razlog za međusobnu političku saradnju i postizanje saglasnosti o zadacima spoljne politike Rusije i Crne Gore za slučaj nastavka austrougarske ekspanzije prema jugu.Taj stav je razriješio dilemu u pogledu prve posjete Nikole Petrovića nakon proglašenja za kralja.

35. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914. 35. Posjeta kralja Nikole Rusijii -Kraljev put držan je u tajnosti do polaska 29. januara 1912. U njegovoj pratnji su bili knez Petar, ađutant Matanović, ministar inostranih djela Dušan Gregović i maršal dvora Slavo Ramadanović. Putovao je iz Dubrovnika do Trsta, a odatle preko Minhena i Frankfurta, sa zadržavanjem u Berlinu. -Na putu za Petrograd kralj se zadržao u Berlinu, u “najstrožem inkognitu”, dva dana. U političkim krugovima nisu vjeroval izjavama da posjeta nema politički karakter. -Ocjenjivano je, da će Rusija uticati na kralja da Crna Gora “ni pod kojim uslovima ponovo ne pokreće arnautsko pitanje i time ne poremeti mir na Balkanu”. Zbog njene angažovanosti u Aziji (Persiji i Kini), u Beču je vladalo mišljenje da je Rusiji potrebno da održi mir na Balkanu. -U Petrograd,u Carsko selo, kralj Nikola je doputovao 10. februara 1912. Prije početka zvaničnih razgovora posmatrači su zaključili da je Rusija za mirni razvitak Crne Gore i da ona ne može računati na teritorijalno širenje.

36. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914. 36. Sadržaj zvaničnih razgovora -Ključ za razrješenje problema na Balkanu vidio je u državnim reformama u Turskoj, u obrazovanju vlade u Carigradu koja bi bila u stanju da izrazi interese naroda. -O odnosima s Rusijom knjaz se pohvalno izrazio , istakao značaj ruske pomoći za , u prošlosti i tada, i potvrdio da Rusija uvijek može računati na Crnu Goru. -Što se tiče Srbije insistirao je na što je moguće bližem duhovnom jedinstvu s braćom, “nama Crnogorcima” za šta je presudan značaj pridavao ruskoj štampi. - Crnogorski ministar inostranih dijela je objasnioi to da se u Crnoj Gori pokreće pitanje proširenja granica i da rješenje tog pitanja zavisi odTurske. Ocjenjujući da su mnogi istaknuti ljudi osmanske imperije svjesni toga, izrazio je nadu da će to pitanje na kraju krajeva biti riješeno u korist Crne Gore mirnim putem. Očekivao je, zapravo, da će Turci u posljednjem trenutku učiniti da to pitanje bude riješeno nenasilnim sredstvima

37. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914. 37.Rezultati kraljeve posjete Rusiji -Zbog vidljive udaljenosti spoljnopolitičkih pozicija dvije zemlje, prirodno je da rezultati kraljeve posjete Petrogradu nijesu mogli biti posebno značajni za Crnu Goru. -Po dolasku na Cetinje, diplomatskim predstavnicima stranih država kralj je u rezultate svoje posjete, prema izvještaju naveo: dogovor da Rusija izgradi željeznicu od Cetinja do Bara, kao i to da će se graditi crkva “na pijaci pred vladinim domom, za koju je poodavno postavljen temelj”. Pominjalo se i povećanje vojne i njegove lične subvencije, ali tek od iduće godine. -U razgovoru s diplomatskim korom, crnogorski ministar spoljnih poslova je iznioda Rusija hoće mir na Balkanu i da je spremna da pomogne i u pitanjima ekonomskog razvitka zemlje, iako o tome ništa nije dogovoreno. Trebalo je da bude sačinjen program koji će biti proučen u Petrogradu -Kralju su date važne instrukcije u pogledu pravaca njegove spoljne politike. Ruski car je izjavio da “neodložno” želi dobre odnose sa kraljem Srbije, Savjetovano mu je, takođe, da preko Beograda ide u Sofiju, “pošto posjeti prvo kralja Petra”.

38. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914. 38.Kraljeva posjeta Beču - Na put u Beč kralj je krenuo 6. juna 1912. U njegovoj pratnji su bili ministar spoljnih poslova Dušan Gregović, šef dvorske vojne kuće general Mitar Martinović, maršal dvora Slavo Ramadanović, dvorski ljekar dr Božidar Perazić i kapetan Blažo Vrbica -U razgovorima je istakao je da je Crna Gora “gotova koristiti” se susjedstvom Monarhije i da osjeća njeno “ekonomsko dobročinstvo dugujući joj za napredak svoje kulture i civilizacije”. uvjeravajući da će svi njegovi napori težiti “da se što više pritvrde odnosi dobrog susjedstva i prijateljstva. -Izraz posebne naklonosti Beča prema kralju Nikoli bilo je i njegovo imenovanje za počasnog komandanta 55. puka austrougarske vojske stacioniranog u istočnoj Galiciji. -U zvaničnom dijelu kralj je razgovarao je s novim ministrom spoljnih poslova, grofom Bertholdom. U dvorcu Šenbrunu primio ga je i austrijski car. Ocjenjuje se da je rezultat vođenih razgovora, dobijanje podršku u Beču za neke svoje spoljnopolitičke planove.

39. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914. 39.Politika kralja nikole oislije 1912 - Strah od gubitka državne samostalnosti, poslije dobijanja zajedničke granice, usloviće nestabilnu i nedovoljno dosljednu spoljnopolitičku orijentaciju prepunu grešaka, koje su se počele ispoljavati od nastojanja da se po svaku cijenu osvoji Skadar, a nastavljena je različitim samostalnimakcijama suprotnih interesima saveznika. -U pozadini tih aktivnosti stajala je želja da se ostvari teritorijalno proširenje i stvori velika crnogorska država kao način sprječavanja ujedinjenja sa Srbijom i očuvanja političke nezavisnosti i pozicija dinastije. -U novoj orijentaciji, veću važnost imali su odnosi s Bečom, koji je, za razliku od Petrograda, imao negativan stav o pitanju ujedinjenja Srbije i Crne Gore. U političkoj praksi, s više rezervisanosti politika crnogorskog dvora će se odnositi prema Petrogradu, a posebno prema Beogradu. -Iza svih navedenih spoljnopolitičkih projekcija, i tada kao i ranije, stajao je kralj Nikola Petrović. On je bio nosilac glavnih aktivnosti na spoljnopolitičkom planu, dok su svi ostali subjekti, uključujući i Ministarstvo inostranih djela, bili izvršioci njegove volje

40. AD HOC DIPLOMATIJA CRNE GORE1878-1914. 40.Kralj Nikola kao diplomata -Ako u posljednjim godinama svoje vladavine nije uspijevao da “razumije vrijeme”, to se ne može reći za “epohu” od pedeset godina istorije Crne Gore. -Pripadao je evropskoj kulturi XIX vijeka. Obrazovanjem, koje je stekao u zemlji i inostranstvu, dobio je sve što je bilo neophodno za razumijevanje osnovnih uslova za egzistenciju njegove države. Zadržao je pri tome osobine čovjeka iz naroda, uz dobro poznavanje narodnih običaja. Vladao je autokratski, držeći sve konce vlasti u svojim rukama. Reformator je bio samo po nevolji -Samodržac i autokrata na unutrašnjem planu, na spoljnom najprivrženiji je bio Rusiji, slovenstvu i pravoslavlju, mada je takođe vješto znao da se kao talentovan diplomata "probije kroz austrijski mundir" do samog Temela i drugih austrijskih zvaničnika, i tim putem ostvari korist za Crnu Goru. Bio je, “realan političar koji je jedrio sa vjetrom koji je duvao sa Neve”. -Kratka skica za njegov portret morala bi da sadrži i uspješne ženidbene veze sa dvorovima evropskih država, ali i činjenicu da je posebna surevnjivost postojala između njega i predstavnika vladaju'ih dinastija u Srbiji